AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 12 JUN 2000 16:02:03 GMT

    Potraga za opljačkanim blagom

    Aim, Zagreb, 12.6.2000.

    U Hrvatskoj se u proteklih deset godina opljačkalo i ilegalno prebacilo u inozemne banke osam milijuna dolara. Ovaj šokantni podatak iznijeo je u najnovijem broju zagrebački tjednik Globus, koji precizira da je hrvatsko podzemlje raspojasanih kapitalista, bankara itd. ostvarilo time profit od daljnjih sedam milijardi dolara, što znači da je država ukupno oštećena za petnaest milijardi dolara.

    Ovo nije prvi put da se govori o velikoj pljački Hrvatske, no to su dosad uvijek bile procjene derivirane iz posrednih podataka, što su ih davali ugledni hrvatski ekonomisti. Još prije tri godine dr. Branimir Lokin amalizirao je nekoliko ekonomskih pokazatelja - precjenjenost hrvatske valute, velike zarade hrvatskih tvrtki na uvozu, porast devizne štednje itd. - i na temelju toga procjenio da se u inozemstvo nelegelano odlilo sedam milijardi dolara. Sličnim analizama bavio se i dr. Dražen Kalođera, koji je ovih dana obznanio da njegove procjene sežu do deset milijardi dolara, koji je "zamračen" u Hrvatskoj i zatim opran u nekoj inozemnoj banci ili u nekom inozemnom ulaganju.

    O opljačkanom novcu govorio je u vrijeme predsjedničke kampanje i Stipe Mesić, koji je operirao s cifrom od osam milijardi dolara, što je sigurno bio i jedan od glavnih poticaja da se nekoliko mjeseci poslije izbora ova tema ponovno otvori, ali ne više na akademski način. Svota kojom barata Globus prva je koja se bazira na izravnim informacijama o nelegalnim tokovima novca, a ovaj tjednik saznao ju je od jedne specijalizirane američke agencije, čije se ime ne navodi nego se samo kaže da joj je sjedište u saveznoj državi Georgiji. Globus, međutim, otkriva da je ta agencija, koja širom svijeta nudi usluge pronalaženja i povrata ukradenog novca, već pregovara i s najvišim hrvatskim vlastima.

    Pri tome je ponuđeno da će Amerikanci bez ijedne cente predujma poraditi na pronalaženju i vraćanju spomenutih sedam milijardi, čvrsto obećavši da će jedan dio tog novca stići u Hrvatsku već za nekoliko mjeseci. Ali, dogovor nije postignut, jer agencija traži proviziju od čak trideset posto vraćenog novca, a otkazano joj je i zato, kako je službeno rečeno, što se u radu koristi "netransparentnim" metodama. To znači, pojašnjava Globus, da američka agencija funkcionira kao svojevrsna nevladina obavještajna služba, a u narednim fazama čak se pretvara i u neku vrstu legalnog "iznuđivača novca".

    U državnom vrhu Hrvatske očito nisu htjeli već na početku mandata ulaziti u ovako sumnjive aranžmane. Rečeno je, doduše, da će se i ubuduće pokušati angažirati neku inozemnu agenciju, ali pouzdaniju od ove, koja raspolaže podacima koji su izgleda prije prepali nego zagrijali hrvatsku stranu. Amerikanci su, navodno, došli u Zasgreb s nekim šokantnim podacima kojima su očito htjeli impresionirati nesuđene poslodavce, pa su tvrdili da su hrvatski kriminalci došli u kontakt s bankarskim svijetom preko jugoslavenskog, preciznije srbijanskog bankarskog lobija. Veza je navodno išla preko Londona, Zuricha i Cipra, a kako je veliki dio prebacivanog novca zarađena na švercu oružja i droge, reaktualizirane su stare priče o organiziranom kriminalu u najelitnijim krugovima hrvatske vlasti, uključujući vojsku i policiju.

    Tako je američka agencija ponudila hrvatskoj strani, kao neku vrstu reklamne usluge koja se ne bi naplatila, podatke o dvojici hrvatskih generala koji su na transferu narkotika zaradili sto milijuna dolara i položili ih na inozemne banke. Mamac hrvatkom klijentu bio je i podatak o hrvatskom tajkunu koji je novac oprao kupovinom 45 metara dugačke jahte, koja danas leži na vezu u Cannesu. No, umjesto očekivane impresioniranosti, predstavnici hrvatske vlasti pokazali su podozrenje i na kraju odbili ponudu. Odluka je navodno donesena, pisat će dan kasnije Jutarnji list, konsenzusom tri prva čovjeka države Mesića, Račana i Tomčića.

    To dovoljno govori o važnosti koja je pridana ovom pitanju, ali i o strahu da se Hrvatskoj ponovno ne podvali neki američki bofl, kako se dogodilo u slučaju američkog odvjetnika Davida Rivkina koji je milijunima dolara naplaćivao zastupanje Hrvatske u Haagu, a pokazao se potpuno nekvalificiranim za taj posao. Sam Globus razloge odbijanja nalazi na drugoj strani, navodeći uz ostalo veliku uvrijeđenost u hrvatskim obavještajnim službama, kojima su Amerikanci navodno s visoka očitali bukvicu da je čitava stvar s ilegalnim transferom novca prošla mimo njih. Ovaj tjednik ne misli, međutim, da je to presudno utjecalo na stav hrvatskih pregovarača, nego smatra da je odbijanje Zagreba prije bilo motivirano činjenicom da i u novoj hrvatskoj vlasti najvjerojatnije ima onih koji bi najradije da se o ovome što manje zna.

    Ovo može izgledati prilično nategnuto, jer koja bi se vlast odrekla ovako spaktakularne lovine u području visokog kriminala, i to lovine koja bi itekako krepko djelovala na obovu obamrle privrede. Uostalom, hapšenjem relativno krupnih zvijerki iz svijeta biznisa, sporta, pa i politike, koja u valovima traju od izbora, ova vlast je pokazala da joj je stalo da se pokaže ćudorednom, jer na taj način još može vezati uza se simpatije javnosti, koja u drugim stvarima - ponajprije u još uvijek dramatičnoj socijali - sve više počinje gubiti živce. Ali, s druge strane, vidljivo je da borba protiv kriminala slijedi neke predvidive sheme, jer su na udaru ili tipski junaci hrvatskog poslovnog podzemlja, kakav je Miroslav Kutle, ili, pak, oni koji se mogu smatrati samo realizatorima pljačke koja je osmišljavana drugdje, u centrima političkog odlučivanja bivše vlasti.

    Takvi, međutim, ne dolaze pod udar zakona, što znači da je politički sponzorirani kriminal ostao praktički nedirnut, a njegovi glavni akteri van domašaja zakona. Na to je proteklih mjeseci nakon izbora najviše upirao prstom Stipe Mesić, okrivljujući ispotiha zbog toga policiju i pravosuđe, a kada je zbog toga došlo do demonstrativne prijetnje ostavkom šefa policije Šime Lučina, sve strijelice okrenute su prema državnom tužitelju Berislavu Živkoviću (koji je na tu dužnost postavljen za bivše vlasti). Ovaj je proglašen uskim grlom u organiziranoj borbi protiv kriminala - što po broju pokrenutih krivičnih postupaka bez sumnje i jeste - a kada je takvu ocjenu iznio i njegov formalno nadređeni, ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević, Živković je promijenio stav da nema namjeru dati ostavku i najavio je svoj odlazak.

    Sada se s velikim zanimanjem čeka tko će zasjesti na njegovo mjesto, ali ako se od novog državnog tužitelja bude tražilo da vadi zečeve iz šešira, to bi se unaprijed moglo pokazati farsom, možda i unaprijed sračunatom, koja neće biti dugog vijeka. Očito je, naime, da se borba protiv organiziranog kriminala ne može prepustiti samo tužiteljstvu, nego ona mora postati jadan od kralježnika ukupne državne politike, a sada se nema takav dojam. Naprotiv, Ivica Račan ovih se dana požalio da u borbi s najkrupnijim kriminalom manjka dokaza, tako da će se sada policija koncentrirati na borbu protiv, kako kaže, budućeg kriminala. To je neka dosad nepoznata policijska disciplina, nešto kao gatanje iz pendreka, tako da po svemu sudeći tek treba vidjeti kako zapravo u Hrvatskoj stoji s organiziranim kriminalom otkako su kriminalci otišli s vlasti.

    Marinko Čulić