AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 08 JUN 2000 18:14:08 GMT

    Oživotvorenje trojne koalicije SDS-HDZ-SDA

    Spasoje Tuševljak, ili drugo ime za Krajišnika, Izetbegovića, Pelivana.

    AIM, Sarajevo, 8.06.2000 Kandidaturu nepoznatog paljanskog profesora Spasoja Tuševljaka za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, američki je ambasador u BiH Thomas Miller prokomentirao riječima: "Da zapošljavam, recimo, šofera u ambasadi tražio bih da se obavi intervju sa više kandidata, a zamislite šta bi sve trebalo uraditi za postavljenje prvog čovjeka izvršne vlasti u zemlji. Uopće mi nije jasno ponašanje Predsjedništva BiH koje kandidira čovjeka za kojeg većina kaže 'nikad čuo", a kamoli da neko zna kakav program vlade nudi". Istovremeno Visoki predstavnik Wolfgang Petrich poručivao je be-ha parlamentarcima da pripaze kako će se izjasniti glede, po njemu, neozbiljne i neodgovore kandidature Tuševljaka od strane Radišića, Izetbegovića i Jelavića.

    Bez obzira na upozorenja pa čak i molbe onih koji su najzaslužniji za zaustavljanje rata u BiH, dakle medjunarodne zajednice, da se ovdašnji vlastodršci ponašaju iole odgovornnije prema gradjanima BiH, glasanje za Spasoja Tuševljaka u državnom parlamentu išlo je "k'o podmazano". Ruke visoko podignute "za" novog državnog premijera razgolitile su javnosti kontinuiranost desetogodišnje trojne koalicije SDS-HDZ-SDA. Njihovi su zastupnici, smješkajući se jedni drugima i hvaleći se na sva usta pred skupštinskom govornicom, pokazaili da se još 1990. godine simbolično zavezane zastave ove tri nacionalističke parije u suštini nikada nisu ni razvezale. Način i retorika kojom su podržavali jedni druge i podrugivali se opozicijskoj SDP bila je gotovo istovjetna onoj kojom su deset godina ranije za državnog premijera izabrali HDZ-ovca Juru Pelivana, za predsjednika Skupštine SDS-ovca Momčila Krajišnika, a za predsjednika Predsjedništva SDA-ovca Aliju Izetbegovića. Mada se dijelomice ne radi o istim imenima u najvišim institucijama vlasti, likovi su u suštini isti - isti nacionalistički projekti dezintegracije zemlje, nepromjenjeni koncept vladavine i očekivani rezultati. Dakle, princip je isti sve su ostalo nijanse.

    Nijansa se danas zove, dakle, Tuševljak. Jučer je bio nekakav Gligorić, čiju je kandidaturu Izetbegović povukao jer, kao, boji se da ovaj neće dobro suradjivati s medjunarodnom zajednicom. (Kao, sad, Tuševljak hoće!?) Prije kako-li-se-zvaše Gligorića oko premijerske fotelje su se natezali pa se ko braća dogovorili da je protuzakonito podjele pola tebi-pola meni, Silajdžići, Mihajlovići, Bosići. To što Ministarsko vijeće za pet godina od okončanja rata nije reliziralo niti jedan jedini zakon, već se na prste jedne ruke mogu pobrojati oni koje je silom nametnuo OHR, nikoga iz tripartitne SDS-SDA-HDZ koalicije ne zanima. Naprotiv. Po njima, članovi najviših državnih organa i nisu tu da bilo šta urade, već da obezbjede da vlast, moć i privilegije i novac ostanu "u krugu familije". Jer, jedino su tako zastupnici ove tri stranke, potpomognuti radikalima RS i Radišićevim socijalistima, mogli jednoglasno podržati novog premijera, ne zatraživši pri tom od njega niti jednu jedinu suvislu rečenicu kako zamišlja budući rad najvišeg izvršnog organa zemlje. Uzalud su socijaldemokrati u parlamentu (SDP) vikali da je skandalozno da se glasa za premijera koji prethodno nije podnio svoj ekspoze, koji nije objasnio kako zamišlja ekonomsku reformu zemlje, koji nije naznačio nikakve smjernice oporavka zemlje, povratka izbjeglica ili barem saniranja sadašnje više nego crne socijalne slike BiH. Glasanje je izvšeno uz javnu naredbu entitetskog premijera Edhema Bičakčića da SDA-ovci glasaju za Tuševljaka, te najavu HDZovaca da će, ako već OHR bude toliko inzistirao, saslušati njegov ekspoze ali da se unaprijed zaklinju da to neće poklolebati njihovu odluku da dignu ruke "za"! SDPovci su glasajući protiv ostali u manjini, s tim da su za ledjima imali još jednom konsternirane predstavnike medjunarodne zajednice.

    Sam Spasoje Tuševljak se obratio parlamentarnoj skupštini, zahvaljujući "na ukazanom povjerenju" i smušeno obećavajući kako će sada proces implementacije Daytonskog sporazuma "ići sasvim lagano"? Jutro poslije iziritirani Visoki predstavnik Petrich sazvao je članove Predsjedništva BiH na još jedno "očitanje bukvice" objašnjavajući kako se medjunarodna zajednica smorila od pokušaja da ubrza proces implementacije Mirovnog sporazuma, a da taj njihov Tuševljak s pika obećava suprotno - usporavanje tog posla! Doduše, obećao je Tuševljak i ekspoze i program vlade - ali, nekad kansije. Prvo je po njemu bitno da se tri nacionalne oligarhije dogovore oko podjele ministarstava i ko će u koju ministarsku fotelju. Dakle, prvo imena a poslije o poslu, ako ga i bude. Zapravo, imena i nisu toliko bitna jer se nacionalističke stranke nikada nisu ni prepirale oko ponudjenih kandidata za bilo kakvu funciju. Njihova deviza "ti se ne petljaj u moje, a ja neću u tvoje ljude" izvrsno je funkcionirala svih 10 koalicijskih godina. Problem je uvijek bio kako da podjelimo ovo što imamo - bilo vlast, bilo pare, bilo teritoriju - a da svi budemo zadovoljni. U protivnom, zaratićemo.

    Uzalud su novinari iz Tuševljakovog uvodnog obraćanja pokušavali saznati nešto više o njegovim planovima i nakanama. Njegov se govor svodio na stupidarije tipa "Ja istinski ovdje jesam na mjestu na kojem jesam", te "na vama je da odaberete, a meni svaki izbor odgovara". Na upite koji će mu bit sljedeći korak i koja će pitanja prva rješavati Spasoje je "mudro" odgovarao: "Slijedeći korak? Hm, mislim da ima puno koraka", te "Mislim i da pitanja ima puno". Tako su se novinske analize ponovno poigravale već objavljenim tezama kako je Tuševljak blizak Šešeljevim radikalima (za koje je, tvrdi se, pisao ekonomski program stranke), da je na čelo Ministarskog vijeća instaliran Miloševićev čovjek koji već godinama živi u Beogradu, a SDP je sa svoje pres konferencije dan poslije poručio gradjanima BiH da su se sa izborom Tuševljaka približili Miloševiću ali zato udaljili od Evrope.

    To koliko je Spasoje Tuševljak idelan za predsjednika Vijeća ministara BiH, dakle čovjeka koji od ove sive države treba napraviti prosperitetnu zemlju, obrazložio je prvi čovjek federalne Vlade, i istovremeno SDA zastupnik u BH parlamentu, Edhem Bičakčić: "Ja iz svojih izvora pouzdano znam da Tuševljak nije pucao na sarajevo ili obilazio logore. To je dovoljno, glasajte za njega", poručio je SDA-ovcima čovjek od Izetbegovićevog povjerenja. Sutradan su mu opozicionari javno ismijavali kriterije za procjennjivanje nečije sposobnosti za premijera opaskama da i oni iz svojih izvora pouzdano znaju kako ni Milošević nije pucao na Sarajavo, pa je SDA mogla i njega predložiti.

    Otkud ponovna ljubav na relaciji SDS-HDZ-SDA nije teško dokučiti. Sve veće nezadovoljstvo gradjana BiH, što su dijelomično pokazali na lokalnim izborima, te strah da će jedni bez drugih doživjeti fijasko na općim koji slijede u novembru, natjerali su ih da ponovno padnu jedni drugima u zagrljaj. Uostalom, bez uzajamne podrške koju su si nesebično sve vrijeme pružali, njihovi nacionalistički projekti homogenizacije nacije, podjele i korupcije nikada ne bi ni imali toliku moć. Nažalost, I ni posljedice.

    Wolgang je Petrich nakon okončanja parlamentarne farse izjavio kako se sad uvjerio da izmedju SDS, SDA i HDZ nema ama baš nikakvih problema ili nesuglasica, te da se u osnovi radi o političkoj borbi u kojoj su na jednoj strani ta tri politička koncepta zajedno, a na drugoj opozicija koja želi sitinski prosperitet. Za nadati se da je to jasno i najvećem broju Bosanaca i Hercehgovaca. Jer, idu izbori.

    Ivana Dražić (AIM, Sarajevo)