AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 07 JUN 2000 12:34:53 GMT

    Novi zakon o Hrvatskoj radioteleviziji

    Aim, Zagreb, 7.6.2000.

    Jedno je proklamirati princip i braniti apstraktno određena načela, a drugo je plivati u konkretnim političkim prilikama, izjavio je nedavno Tomislav Jakić, nekadašnji urednik na Hrvatskoj televiziji. Upravo bi se ta njegova rečenica mogla primijeniti na prijedlog novog Zakona o Hrvatskoj radio televiziji, o kojem je prije nekoliko dana raspravljala hrvatska Vlada. Tim je prijedlogom predviđeno da "informativne emisije HRT-a ne smiju sadržavati komentare urednika, novinara ili vanjskih suradnika HRT-a o političkim događajima ili pojavama u zemlji ili inozemstvu", što je izazvalo brojne kontroverze u javnosti, prvenstveno oko ciljeva koje Vlada želi postići ovakvim ograničenjem.

    To je puhanje na hladno, odraz nepovjerenja prema novinarima i predstavlja ograničenje novinarske slobode jer je i novinarima, kao i svim građanima, Ustavom zajamčena sloboda mišljenja - kaže Gordana Grbić, bivša novinarka HTV-a, a danas jedna od kandidata za novog čelnog čovjeka državne novinske agencije HINA. Međutim, odredba o zabrani komentara nije "pala s neba". Ona je posljedica onoga što se događalo tokom proteklih deset godina, kada su brojni komentari čitani u centralnim informativnim emisijama, kada se tim komentarima nije znao autor, ali se znao cilj: difamirati onoga tko se našao na putu ostvarenja nekog od ciljeva Hrvatske demokratske zajednice. Takvi su komentari vrlo često bili najobičnije potjernice za nekim ljudima, a najpoznatiji je slučaj novinara riječkog "Novog lista" Romana Latkovića koji je, nakon jednog komentara u kojem je bio glavna tema i pročitanog u Dnevniku, emigrirao u Ameriku, gdje i danas živi. Ipak, kaže Jakić, to je zabranjivanje glupo i promašeno, dok se predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić - uz nemalo čuđenje samih novinara - složio s takvom vrstom zabrane.

    Komentar je nemoguće izbjeći jer se njega, ako se to hoće, može provući kroz bilo koju drugu novinarsku formu - tvrdi Dunja Ujević, trenutno i sama zaposlena na HTV-u. Ona smatra kako je čudno da sama Vlada izriče ovakvu odluku o komentarima i za nju je to nespojivo s javnom televizijom. A pojam "javna televizija" jedan je od najčešće upotrebljavanih tokom zadnjih godina Tuđmanovog režima. Vjerojatno je stoga u prijedlog zakona stavljeno da će Hrvatska radio televizija biti javna ustanova, koja će emitirati program vodeći računa o interesima javnosti, a javnost će je i nadzirati te - dakako - financirati.

    Na koji način Vlada planira doseći javnost televizije? Prije svega, Hrvatskoj radio televiziji ostala bi, umjesto sadašnjih tri, po dva programa, radijski i televizijski. Dok nije jasno što bi se trebalo dogoditi s Trećim programom Hrvatskog radija, Treći program Hrvatske televizije bio bi u roku godine dana ustupljen temeljem javnog natječaja. Osim smanjenja broja programa, prijedlog zakona predviđa da se iz sustava HRT-a izdvoje Veze i odašiljači, te da se reklame ograniče na šest minuta po satu programa. Takav prijedlog, smatraju stručnjaci, dvosjekli je mač: Veze i odašiljači vrlo su bitna komponenta HRT-a, i ukoliko bi došlo do njihovog izdvajanja u samostalno poduzeće, HRT bi bila prisiljena plaćati naknadu za korištenje. Doda li se tome da se broj reklama na prvom programu smanjuje na dvije trećine sadašnjeg, a na drugom na polovicu sada dozvoljenog, to stvara dodatno financijsko opterećenje HRT-u. Čak i sa smanjenjem proizvodnje programa te otpuštanjem dijela zaposlenih, nužno će doći do povećanja televizijske pretplate, što je jedna od najnepopularnijih najava nedavno imenovanog novog rukovodstva HRT-a.

    Prijedlog zakona predviđa da će novo Vijeće HRT-a imati svega 15 članova, koje bi imenovao Zastupnički dom parlamenta nakon provedenog javnog natječaja. Članovi Vijeća ne bi smjeli biti zastupnici iz Sabora, državni dužnosnici niti zaposlenici konkurentskih tvrtki. Alternativno, vijeće bi mogao imenovati i razrješavati ravnatelj HRT-a, ali tko će stvarno imenovati Vijeće - tek ostaje da se vidi. Međutim, glasovi koji govore protiv ovakvog prijedloga zakona, ne skrivaju iznenađenost odlukom da se parlamentarnim zastupnicima zabrani članstvo u Vijeću. Predlagačica starog prijedloga Zakona o HRT-u Jadranka Kosor (HDZ) smatrala je da je bolje broj zastupnika svesti na petinu, a ostale članove Vijeća da imenuju direktno institucije, što se i danas smatra mnogo boljim rješenjem.

    Neki su medijski analitičari Kosoričin prijedlog Zakona o HRT-u ocijenili i mnogo boljim po nizu drugih pitanja. Primjerice, u njenom je prijedlogu predviđeno da se komentar strogo odvoji od vijesti, te da nužno mora biti potpisan, što prijedlog zakona koji je podnijela Račanova Vlada uopće ne uzima u razmatranje. Nadalje, Kosoričin je prijedlog bio da se Odašiljači i veze izdvoje iz HRT-a, ali s tim da 51 posto ostane u vlasništvu države, dok bi ostatak pripadao HRT-u te bivšim i sadašnjim zaposlenicima te medijske kuće. U tom bi slučaju bilo i mnogo jednostavnije definirati prava i obveze između vlasnika i korisnika odašiljača, što aktualni prijedlog također nije uzeo u razmatranje. Štoviše, ostaje dojam kako je novi prijedlog Zakona o HRT-u rađen vrlo nestručno, da se u njemu više zadire u slobodu izvještavanja (izražavanja), što bi trebalo regulirati posebnim novinarskim kodeksom unutar samog HRT-a, dok se u prijedlogu premalo prostora posvećuje tehničkoj strani problema, s kojim će se HRT nužno susresti pri pojavi prve privatne nacionalne televizije.

    Hrvatska radio televizija danas je u jednom od najvećih financijskih škripaca, a neke konkretnije odluke da se takvo stanje ne bi za koju godinu opet ponovilo prijedlogom Zakona nisu predviđene. Štoviše, još uvijek je nejasno tko će i kako određivati televizijsku pretplatu, na osnovu stvarnih pokazatelja ili tek odoka kako se to sada radi. Ostaje nedefiniranim i traženje sadašnjeg generalnog direktora HRT-a Mirka Galića da se pretplata oslobodi PDV-a, što bi donijelo znatne financijske dobitke ovoj kući. Na njegovu nesreću, ni državni proračun nije vreća puna novaca, već zapravo obratno - jedna solidno prazna vreća, a Vlada se trudi da ne izgubi ni jedan od priljeva novca kojeg joj ionako kronično nedostaje. Zbog toga će se najveći dio financijske konsolidacije, osim ukidanja radijskog i televizijskog programa, prelomiti na zaposlenima, čiji bi se broj s 3500 trebao smanjiti na svega dvije tisuće, ili tek neznatno više, dok će honorarni suradnici, njih oko šest tisuća, uvelike ostati bez izvora prihoda kakav im je HRT bio do sad.

    Otpuštanje zaposlenih najvećim je strahom urodilo na lokalnim radijskim centrima koji djeluju u sklopu HRT-a. Naime, u osam regionalnih centara radi oko 220 zaposlenih, dok je u samoj centrali Hrvatskog radija, na tri nacionalna programa, više od 600 zaposlenih. Istodobno, regionalne postaje su mnogo slušanije, pa samo s četvrtinom zaposlenih ostvaruju čak dvije trećine radijskog marketinškog prihoda. Prijedlog Zakona o HRT-u ostavio je niz mogućnosti što i kako učiniti s regionalnim centrima, a koja će od tih mogućnosti biti i konačna - također ostaje da se vidi kad prijedlog dođe u Sabor na izglasavanje. Za sada, lokalni centri se boje da će se teret nerentabilnosti HRT-a slomiti najviše na njima, pa ih čak dovesti na razinu gradskih postaja, s minimalnim brojem zaposlenih i lošim programom, a time i financijski podložnijima raznim manipulacijama lokalnim politčara.

    Govoreći nedavno o Izvješću o radu HRT-a za prošlu godinu, zastupnik Istarskog demokratskog sabora u državnom parlamentu Petar Turčinović izjavio je da je na televiziji programska politika nejasna, bez kriterija, a program politiziran. isto bi se moglo reći i za Vladin prijedlog Zakona o HRT-u. U želji da što prije pokaže svoju spremnost za promjene u svim segmentima društvenog života, Vlada je zbrzala svoj prijedlog zakona i ponosno ga predstavila javnosti. I to istoj onoj javnosti s kojom je zajedno, godinama, dok je bila opozicija, bistrila modalitete pretvorbe HRT-a iz državne i politici podložne institucije u medij koji će biti na usluzi svim građanima, koji će objektivno informirati i korektno prenositi stavove. Sadašnji prijedlog Zakona o HRT-u još uvijek je daleko od toga, a osim malo dobre volje ne daje nikakve druge, pogotovo ne bitno pozitivne pomake.

    Milivoj Đilas