AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 24 MAY 2000 09:45:33 GMT

    Etni鑛o 鑙规enje Vukovara

    Aim, Zagreb, 24.5.2000.

    Etni鑛og 鑙规enja bilo je i nakon svr筫tka ratnih operacija - zaklju鑑k je koji se ne mo緀 izbje鎖 nakon objavljivanja najnovijeg stenograma razgovora pokojnog predsjednika Hrvatske dr. Franje Tu餸ana s biv筰m ministrom obnove i razvoja dr. Jurom Radi鎒m, kojeg je tjednik Feral Tribune objavio u najnovijem broju. Ugodno 鎍skaju鎖 u hladovini Predsjedni鑛ih dvora sa svojim ministrom, Tu餸an je uklju鑙o snimanje cijelog razgovora, od kojega je tek jedan, zadnji dio, bio posve鎒n strukturi stanovni箃va u takozvanom "simbolu hrvatskih ratnih stradanja", u Vukovaru. Razgovor je vo餰n 31. o緐jka pro筶e godine, dvije godine nakon 箃o je UNTAES napustio podru鑚e isto鑞e Slavonije, a ni Tu餸an ni Radi nisu krili nezadovoljstvo malim brojem Hrvata koji su se vratili u taj grad, kao ni nacionalnom strukturom, jednako postoje鎜m kao i onom koja se stvarala mimo njihovih predvi餫nja i 緀lja.

    "Ne箃o jo imam, oko Vukovara", zna鑑jno je Radi pripomenuo predsjedniku ve pri kraju razgovora. Radilo se o prijedlogu koji je Radi dobio na stol, me饀tim, iz stenograma nije jasan sadr綼j tog prijedloga. No, iz razgovora koji je potom uslijedio, vidi se da Radi鎢 prijedlog koji mu je sam Tu餸an poslao i nije bio posebno bitan jer on ima svoje rje筫nje. "Bit pri鑕", kako ka緀 Radi, bila je u tome da je u Vukovaru namjerno zaustavljena obnova kako bi "uspostavili demografsku sliku, onu koja nam treba". Njihov je cilj bio da 箃o vi筫 Srba ode iz Vukovara, jer su i on i predsjednik smatrali da ih je - za realizaciju "nacionalnih interesa" - previ筫 koji su ostali u tome gradu. Istodobno, muku su mu鑙li i s Hrvatima koji se nisu htjeli vra鎍ti u poru筫ni grad, zbog 鑕ga je Tu餸anu sinula ideja kako bi trebalo, odnosno kako "moraju" u Vukovar naseljavati Bosance (kako je nazivao bosanske Hrvate) i time stvoriti po緀ljnu nacionalnu strukturu.

    Radi je otvoreno govorio kako je cilj svega 箃o rade "malo promijeniti sliku". Po鑕tkom 1999., u vrijeme kada je nastao ovaj razgovor, u Vukovaru je 緄vjelo izme饀 devet i deset tisu鎍 Srba, i ne箃o manje od tisu鎢 Hrvata. Tu餸anova ideja bila je da svakako treba naseliti 15 ili 20 tisu鎍 Bosanaca, dok je Radi smatrao da je ve u prvoj fazi razrade ovog projekta mogu鎒 posti鎖 da u Vukovaru ostane samo pet tisu鎍 Srba, dakle da se njihov broj prepolovi, dok bi se pod hitno (mo綿a i prisilno) naselilo sedam ili osam tisu鎍 Hrvata.

    Veliki problem biv筰h vlasti s nekada筺jim stanovnicima Vukovara proistekao je upravo iz poteza biv筫 vlasti - prognanim Vukovarcima su u Zagrebu omogu鎖li posao (uglavnom lo, ali ipak posao), smjestili ih u privremene smje箃aje koji su nakon osam godina postali trajni, a oni su se navikli na 緄vot u velikom gradu i sitne povlastice koje im je na osnovu raznih zakona donosio prognani鑛i status. Povratak u razru筫ni grad, u kojem nisu obnovljeni ni stanovi niti tvornice, nakon vi筫godi筺jeg 緄vota u progonstvu time je postao nezamisliv. Ne箃o je bolja situacija s povratkom u sela uokolo Vukovara, najprije stoga 箃o se znalo za koga se i u kojim selima obnavljaju ku鎒, ali i zbog toga 箃o su slavonski seljaci svih ovih godina 緄vota u prognanstvu 綼rko 緀ljeli povratak u svoje domove, na svoju zemlju.

    Mate ﹊mi, biv筰 predsjednik Zajednice prognanika, jedne od silnih "nevladinih" organizacija koje je HDZ osnivao gdje god nije mogao instrumentalizirati ve postoje鎒, u tim je trenucima bio trn u oku HDZ-u. Njihovo razo鑑renje utemeljeno je na 鑙njenici da je sam predsjednik Zajednice prognanika odlu鑙o ne vratiti se svome domu, odnosno odlu鑙o je zadr綼ti stan ste鑕n u progonstvu, a i ku鎢 iz koje je protjeran po鑕tkom rata, valjda da bi imao gdje vikendom oti鎖 na odmor. Smatrali su da on "pri鑑 floskule" o povratku, ali kad treba ne箃o u鑙niti - tu vi筫 na njega nisu mogli ra鑥nati. "Nema svijesti za to da bismo se zbog nacionalnih interesa trebali malo i 緍tvovati", govorio je Tu餸an o takvim pojavama i ﹊mi鎒vom pona筧nju. Radi je imao i dodatnih prijedloga - ako se ve ne 緀le vra鎍ti, dajmo im barem dokumente s adresom u Vukovaru, "pa 鎒 tamo sutra glasati, 鑑k i ako budu negdje drugdje". Iz ovog se njihovoga razgovora mo緀 zaklju鑙ti da odlazak Mate ﹊mi鎍 s mjesta predsjednika Zajednice prognanika nije slu鑑jan, ba kao ni dolazak mnogo radikalnijega Josipa Kompanovi鎍. Kao i niz drugih kadrovskih rje筫nja, i ovo je smi筶jeno u Predsjedni鑛im dvorima - a takvim se odlukama nitko nije mogao suprotstavljati.

    Vukovar je tako iz "grada heroja" - kako su ga javno nazivali, postao grad bremenit problemima. Znalo se da je nemogu鎒 u grad vratiti ili naseliti 40 tisu鎍 ljudi, koliko je Vukovar brojao prije razaranja. "Neka to bude grad s 15 tisu鎍, ali od 15 tisu鎍 neka bude dvije tre鎖ne...", govorio je i predlagao Radi pokojnom predsjedniku, o鑙gledno ciljaju鎖 na to da dvije tre鎖ne novih stanovnika trebaju biti Hrvati. "To je cilj. Tako da se jedna slika Vukovara ne mo緀 promijeniti kroz tri dana", elaborirao je svoje zamisli. Zbog toga je Radi otezao s obnovom stanova, ali i s obnovom cijele gospodarske infrastrukture. "Kada bih ja sada na brzinu obnovio tisu鎢 stanova u gradu, umjesto (ku鎍) u selima, u tih tisu鎢 bi u筶i Srbi", izlagao je Radi svoju strategiju "obnavljanja na kapaljku", a Tu餸an mu odobravao: "Ne bi smio..." Vjerojatno, ne bi smio dopustiti da se Srbi naseljavaju, da u緄vaju u onome 箃o je namijenjeno Hrvatima.

    Njihov razgovor autenti鑞o je svjedo鑑nstvo o na鑙nu na koji je Hrvatska demokratska zajednica rje筧vala probleme gdje je smatrala da ih treba rije筰ti, i kako ih producirala tamo gdje nije bila zadovoljna postoje鎖m stanjem. Stvaranje po緀ljne nacionalne strukture u Vukovaru bio je jedan od imperativa njihovog djelovanja, a problemi s kojima se i danas susre鎒 ovaj grad svjedo鑕 o ludilu politike balkanskih vo餫. U Vukovar se do danas nije vratio znatniji broj Hrvata, Srbi jo uvijek iz njega vi筫 緀le pobje鎖 nego u njemu ostati, obnovljeno nije skoro ni箃a vi筫 no 箃o je bilo prije godinu dana, a sada se vidi i za箃o je tako - da Srbi ne bi u njemu ostali. HDZ je izgubio izbore u Hrvatskoj zbog smrti predsjednika dr綼ve i stranke, a vjerojatno zbog brzog razvoja Tu餸anove bolesti nije do筶o do krajnjih rezultata paklenog plana Radi-Tu餸an: u Vukovaru je jo uvijek skoro jednak broj Srba, a Hrvata je oko 1500. Me饀tim, i to su samo procjene. Stvarno stanje i nacionalna struktura stanovni箃va znat 鎒 se tek nakon popisa, koji je planiran za cijelu dr綼vu za slijede鎢 godinu.

    Tzv. humana preseljenja, eufemizam za etni鑛i in緀njering i stvaranje 緀ljene nacionalne strukture u pojedinim podru鑚ima, pa i cijelim dr綼vama, dugo su godina bila predmet rasprava demografa i sociologa, ali i predmet 緀stoke kritike onih koje vladaju鎒 strukture nisu uspjele disciplinirati i u mi筶jenju. Velika ve鎖na takvih rasprava temeljila se na pokazateljima s terena, na procjenama o broju onih koji su napustili neko podru鑚e i onih koji su na to isto podru鑚e do筶i. Svih tih godina nedostajala je klju鑞a karika u dokazivanju smi筶jene strategije etni鑛og 鑙规enja nekakav dokument koji bi o tome posvjedo鑙o. Istina, pojedina鑞i zakonski akti dali su naslutiti kako je njihova intencija cementiranje stanja odsutnosti Srba i prisutnosti Hrvata, iako takvo 箃o javno nikada nije nitko decidirano izrekao. Ministra Radi鎍 sumnji鑙lo se u medijima kao izvr筰telja Tu餸anovih ideja o nu緉om smanjenju broja Srba u Hrvatskoj, ali sve do objavljivanja ovoga stenograma nitko za to nije imao dokaz. Danas, kad na povr筰nu isplivavaju sve gadosti koje su skrivali debeli zidovi Predsjedni鑛ih dvora, napokon se mo緀 procijeniti i stvarna uloga Jure Radi鎍 u provo餰nju "nacionalnih interesa", oli鑕nih u umjetno generiranoj nacionalnoj strukturi Hrvatske.

    Milivoj 衖las