AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 23 MAY 2000 20:42:36 GMT

    ©ta je preče - bogomolja ili kuća

    Moµe li se stanovati u Boµijem hramu?

    AIM, SARAJEVO, 22.05.2000.

    Nedavno je banjalučki biskup Franjo Komarica u jednom intervjuu, kad je bila riječ o obnovi poru±enih i izgradnji novih bogomolja (u njegovom slučaju, dakako - katoličkih), bez dvoumljenja odgovorio: "Crkve će pričekati gradnju, vaµniji je krov nad glavom". Biskup Komarica izjavio je to nakon ±to ga je Internacionalna liga humanista proglasila za "humanistu godine".

    Kad se zna kako je i u kakvim te±kim okolnostima biskup Komarica proveo ratne i veći dio poratnih godina u Banjoj Luci, kad se uz to zna da je sa svojom vjerskom pastvom bio i ostao u izuzetno nepovoljnom statusu nacionalne i vjerske manjine u sredini vi±e nego arogantnoj i netrpeljivoj prema svima i svemu ±to nije srpsko i pravoslavno, onda se ovakav stav biskupa Komarice moµe tumaĄiti bar dvojako. Gledajući samo sa stanovi±ta njegove vjere i njegovoga vjerskoga poslanstva, a usporedbi sa aktuelnim stanovi±tima velikodostojnika drugih dviju vjera (islamske i pravoslavne), njegov stav je gotovo bogohulnički prema vlastitoj vjeri! Pa zar moµe biti iko i i±ta vaµniji od Boga i Boµijeg Hrama!? No, s druge strane, sa stanovi±ta ljudskosti, pa ba± po tome i sa vrhunaravnoga stanovi±ta mnogih Boµijih (tj. vjerskih) uputstava o tome, biskup Komarica je, zapravo, takav stav i zauzeo u ime svoga vjerskoga i Boµijeg poslanstva kojem sluµi - Čovjek je uvijek najvaµniji, zato ±to Bog i vjera tako nalaµu!

    ZLOUPOTREBA VJERE I - BIJEDE

    Ne znam kakave je vjerske i političke reakcije izazvala ova izjava časnoga biskupa Komarice, ali sam siguran da su mu njegovi (malo)brojni vjernici, Hrvati preostali u RS, koje je tokom čitavog rata hrabro ±titio od zla i nevolja, dali najveću podr±ku, jer nije iznevjerio humanističke principe koje mu vjera i Bog nalaµu.

    Kako je u ovoj nesrećnoj BiH, ovakvoj kakva je sada, doslovno sve ispolitizirano, pogotovo ljudske nesreće, pa i sama vjera naročito, gotovo da je normalno ±to je biskup Komarica usamljen u svome stavu. Rat je podijelio i grubo razdvojio ne samo teritorije i narode, nego i tri dominantne vjere u BiH. Ali, sve je mnogo gore i zbog toga ±to su nacionalističke politike u najvećoj mjeri izmanipulirale i zloupotrijebile (svaka svoju) vjeru, ±to podrazumijeva, u krajnjem, da pitanje obnove ili izgradnje vjerskih objekata vi±e i nije dominantno vjersko, nego gotovo isključivo političko pitanje. U tri (evidentno nacionalno i vjerski homogenizirane) bosanskohercegovačke političko-vjerske teritorijalne enklave vjerskim se nadmetanjima (čitaj: ubrzanom izgradnjom neprirodno velikih i luksuznih vjerskih objekata) brutalno takmiče vladajući primitivistički politički klanovi, dakako - uvijek u ime "svojih" naroda i "za±tite" njihovih vjerskih i nacionalnih interesa.

    A kako stvarno stoji stvar s tom "za±titom" i s tim "interesima" najbolje pokazuje i dokazuje sada±nja socijalna slika ove zemlje. Bukvalno cjelokupno "blagostanje", kakvim vole da se hvalisaju aktuelni političari na vlasti, počiva na donacijama, humanitarnoj pomoći i kreditima medjunarodne zajednice, a µivotni standard bar 95 odsto bh. stanovni±tva "odlikuje" se ili doslovnim gladovanjem ili pukim preµivljavanjem. Malo je izuzetaka u bilo kom (nacionalnom ili teritorijalnom) pogledu, da bi ova dramatična sveukupna socijalna slika mogla biti bitno povoljnija. Toj tuµnoj i poraµavajućoj socijalnoj slici jo± veću teµinu daje ogroman broj izbjeglih i raseljenih (koji jo± uvijek samo sanjaju o povratku na svoje), ogroman broj nezaposlenih i ogroman broj unesrećenih i bolesnih, a potpuno obespravljenih, ±to ukupnu sliku ovda±nje sveopće bijede čini jo± mračnijom.

    Za±to se onda, kad je sve to tako (a kamo sreće da nije!), ova posvema±nja svenarodna bijeda zamjenjuje (bolje reći: javno zamagljuje) napadnom i nerijetko histeričnom izgradnjom skupih i neprirodno velikih vjerskih objekata? Nema drugog odgovora osim da je riječ o dovr±avanju davno smi±ljenih I projektovanih nacionalistiĄkih ratno-političkih ciljeva: nacionalno-vjerske homogenizacije "svojih" naroda i konačnog definisanja "svojih" nacionalnih teritorija u BiH, ma koliko da je tog naroda i tog teritorija ostalo. U takvom ambijentu, dakako, izazovni vjerski objekti treba da svojim dominirajućim statusom i simbolikom nedvosmisleno pokaµu "±ta je tu čije". A u već postojećem ambijentu preteµno primitivističkog duha i mentaliteta, vjera je (tako se čini ovobalkanskim "vodjama" naroda i vjera) najefikasnije sredstvo da se do kraja ovlada "svojim" potčinjenima, tradalnicima, beskućnicima I siroma±nima.

    OPIJUM ZA GLADNE I NESREĆNE

    Kad su, nedavno, elitne nezavisne novine u Federaciji BiH, najprije "Dani", a potom i "Oslobodjenje", objavile dva zapaµena teksta pod indikativnim naslovima ("Gladnom narodu rasko±ne dµamije" i "Rasko±ne dµamije za siroma±ne vjernike"), nije to samo izgledalo kao da ih je pisao jedan i isti autor, dakle sa istim kritičkim uklonom, već je bila riječ o nečemu ±to je vidljivo svakom čovjeku u svakom trenutku i na svakom koraku u Sarajevu i svugdje tamo gdje je većinska nacionalistička stranka SDA na vlasti. Neprirodno velike i luksuzne (a to za na±e pojmove znači i basnoslovno skupe) dµamije i vjerski objekti niču gotovo na svakom koraku, obavezno na elitnim lokacijama, pa makar i arhitekstonski neprilagodjene odabranim urbanim ambijentima, ali niču neprekidno i nezaustavljivo, pred očima i trbusima iscrpljenog i gladnog bo±njaĄkog naroda. Sve se to dogadja pod budnom pashom ovda±njih bo±njačkih političko-vjerskih moćnika i pod nesebičnim materijalnim pokroviteljstvom bogatih velikodostojnika iz razliĄitih islamskih zemalja, sve u ime brige za za±titu vjere bosanskih muslimana-Bo±njaka. Dok bo±njački izbjeglički, raseljenički, beskućnički narod masovno trpi poniµavajuće ±atorske smje±taje umjesto obnove svojih uni±tenih ili o±tećenih kuća i stanova, njihove osione "vodje" i oholi bogati islamski "donatori" nude im dµamije i druge vjerske objekte kao opijum, kao nadomjestak za tragediju koju su doµivjeli i nadu u povratak normalnom µivotu koju su gotovo potpuno i gotovo zauvijek izgubili. Niko od njih, naravno, nikada neće moći da zna koliko je novaca do sada utro±eno (i koliko će se jo± utro±iti za one čija je gradnja tek planirana) na ove skupe spomenike političko-vjerske nadmenosti njihovih bogatih, moćnih i oholih "du±ebriµnika".

    Na jedan od gore pomenutih kritičkih tekstova ("Rasko±ne dµamije za siroma±ne vjernike", "Oslobodjenje", 11. maja 2000. godine) neuobičajeno µučno već sljedećeg dana na čitavoj stranici "Oslobodjenja" reagovao je Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, donator izgradnje ogromne dµamije u sarajevskom naselju Alipa±ino polje. Uz uobičajenu retoriku o "neprijeteljima islama", reagovali su taman kao da su vlasnici ove drµave i bo±njačkog naroda, te u njoj po svojoj volji mogu "modelirati brigu", odredjivati prioritete obnove i kreirati urbanizaciju zemlje. A u odbranu ovog njihovog ucjenjivačkog, isključivo vjerskog oblika "pomoći BiH", uvijek stoji Islamska vjerska zajednica i politički vrh vladajuće SDA stranke. I uvijek je najlagodnije opravdanje koje dolazi na bilo kakav kritički osvrt u vezi sa izgradnjom ovih skupih vjerskih objekata - da donatori daju novac isključivo za to! Nema, medjutim, nikakvog racionalnog odgovora na pitanje za±to se, onda, najprije, ne obnove stari, poru±eni ili o±tećeni vjerski objekti (a takvih je u BiH preko 1.000!), koji, uz sve drugo, imaju i značajnu vrijednost kao kulturna ba±tina.

    Čak i neko ko je posvadjan sa matematikom moµe lako izračunati koliko se poru±enih ili o±tećenih bo±njačkih kuća i stanova moglo izgraditi i obnoviti za tolike milione dolara utro±ene u izgradnju mnogobrojnih skupih dµamija i koliko bi se tih nesrećnih ljudi ve† odavno vratilo u BiH i na svoje. No, upravo politički vrh SDA stranke i njegovi bučni vjersko-politički demagozi svakodnevno kritikuju medjunarodnu zajednicu ±to ne daje vi±e novca za povratak, tj. za obnovu tih kuća i stanova. O tome ±ta sami čine da se taj neophodni novac stvori nikada ne govore. I nikada ne odgovaraju na pitanje za±to pristaju na takve ucjenjivačke donacije islamskih donatora i za±to ih ne uvjere da će, bar jo± jedno vrijeme, u ovoj nesrećnoj zemlji ipak biti najpreči krov nad glavom i gola egzistencija.

    Nema sumnje da bi svaki normalan Bo±njaka, koji već godinama ne moµe da se vrati na svoje i koji se već godinama pati po najgorim izbjegličkim logorima daleko do svoje zemlje i svoje kuće, sigurno bez dvoumljenja rekao ±ta mu je najpreče: krov nad glavom ili luksuzna dµamija. No, takve Bo±njake niko ni±ta i ne pita, ali je zato, sigurno, i medju njima s punim odobravanjem mogla biti prihvaćena gore citirana izjava banjalučkog biskupa Franje Komarice: najprije ljudima krov nad glavom, a za crkve će biti vremena. A niko, sigurno, neće reći kako je banjalučki biskup Franjo Komarica manji vjernik od reisa, ili mitropolita, i da mu je manje stalo do vlastite vjere i do vlastitog naroda. Riječ je, prosto, o moralnoj vizuri s kojom se vjera nudi sopstvenom narodu - kao maglena koprena za skrivanje vlastite odgovornosti za njegovu sudbinu ili kao humanistiĄki poziv i izazov za istinsko ohrabrenje svakog čovjeka u tragičnim vremenima i prljavim isku±enjima.

    Jer, iskreni vjernik moµe se svom Bogu moliti svugdje, na svakom mjestu i u svako vrijeme, ali ne moµe stanovati i µivjeti u Boµijem hramu.

    Slavko ©ANTIĆ (AIM Sarajevo)