AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 23 MAY 2000 18:19:17 GMT

    Drugi kandidat za predsjedavajućeg Savjeta ministara

    Ko je Spasoje Tuševljak?

    Tuševljakove šanse kod stranaca su minimalne, a Radišićeve još minimalnije, jer skoro da je pitanje dana kada će stranci Predsjedništvo BiH identifikovati kao antidejtonski skup i dati ga na nove izbore

    Banjaluka, 23. maj 2000. (AIM)

    Da je došla u neka druga vremena, odluka Predsjedništva BiH da za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH predloži ekonomistu Spasoja Tuševljaka značila bi da su se Alija Izetbegović, Živko Radišić i Ante Jelavić dosjetili da se konačno posvete onome od čega se živi. Ovako, čak i kada bi stranci na to mjesto nekim čudom pustili Tuševljaka, ostaje da je Radišić u borbi protiv Milorada Dodika potrošio još jednu vrijednu figuru. I da je sve biliži trenutak kada će sam morati da otkopča dva gornja dugmeta na košulji i da se sam uhvati ukoštac jer definitivno, kao Nikola Poplašen prije godinu dana, niti će imati još koga da žrtvuje niti će stranci imati volje da s njim nastave obračun preko leđa svih tih Gligorića, Tuševljaka i koga sve ne.

    Značajnije od imenovanja Tuševljaka na mjesto gdje bi mu mandat istekao prije nego što napuni pikavcima sve pepeljare u novoj kancelariji, jeste činjenica da je to imenovanje još jednom otkrilo dubinu neodgovornosti dva suprotstavljena srpska politička bloka, koji, možda i s pravom, čvrsto vjeruju da su trajnija kategorija od Republike Srpske. Istovremeno, to imenovanje u sljedećem koncentričnom krugu nagovještava da će se sličan sukob povesti na nivou cijele BiH, ali i u onom posljednjem krugu da u BiH još uvijek postoji sukob političke volje stranaca i raspoloženja biračkog tela.

    NAŠ ILI NIČIJI: Izbor Tuševljaka po svemu je ličio na jednu od uobičajenih bosanskih postdejtonskih drama: obećavajuće mnogo likova, gusta i napeta radnja, tanak završetak u kome nema ni finala ni katarze. Radišić, sve bliži SDS-u i radikalima, organizovao je nešto što bi trebalo da liči na međustranačke konsultacije. A tamo, Dodik je bio odlučan da kandidat mora biti usaglašen između dva bloka, a taj ima biti Slogin Svetozar Mihajlović i niko drugi, bez obzira što iza Mihajlovića nije tvrdo stajala ni njegova stranka.

    SNS je djelovao malo širokogrudije nego Dodik predlažući - ako već ne može Mihajlović, koji je, zajedno sa Biljanom Plavšić, ostao u nemilosti u sopstvenoj stranci - da onda Radišić vidi između ostalih SNS-ovih kandidata: vječitih Đurađa Banjca i Ostoje Kremenovića, te jedinog Sloginog poslanika u Skupštini BiH Vite Rakića. Istovremeno, u akciju predlaganja uključio se i OHR, iako, naravno, ne javno. I oni su poštovali pravo SNS-a na to mesto pa su Radišića pustili da bira između Kremenovića i Dodikovog ministra finansija Novaka Kondića.

    Naravno da Radišić nijednog od ovih kandidata nije ozbiljno uzeo u obzir. On je imao veći problem kako da u svojoj stranci opravda odustajanje od prethodnog kandidata Tihomira Gligorića, tim prije što su iz stranačke baze (a odakle bi drugo) do lidera socijalista stizale nedvosmislene poruke: Gligorić ili niko.

    ZAŠTO JE ODBIO IVANIĆ: Kako bi niko, odlučili su stranci, zapravo značio da su Srbi odustali od svog kandidata i da bi tada predsjedavajući bio dosadašnji ministar diplomatije BiH Jadranko Prlić, Radišić je shvatio da bi ga čak i Sloga optužila za izdaju nacionalne stvari, pa se odlučio na nešto što je on shvatio kao kompromis. Ponovo je potražio Mladena Ivanića, lidera Partije demokratskog progresa, koji se smatra jedinim oko koga bi mogla da se slože i oba srpska bloka i stranci. Ali, iako je Radišić Ivaniću postavio pitanje koje je na čistac htjelo da istera njegov patriotizam (jednako kao što Dodik neprestano na čistac isteruje njegov reformizam), ovaj je suviše ambiciozan da bi zagrizao zalogaj od koga bi mu trnuli zubi i poslije koga bi za neko vrijeme biračima ličio na sve njih.

    Zato je, posle kratkotrajnog koketiranja, Ivanić Radišića po drugi put za kratko vrijeme skinuo s nokta ne želeći da izgubi nezavisnu poziciju. "Političke partije iz RS ne mogu da postignu saglasnost o ovom pitanju, čime ozbiljno ugrožavaju poziciju Republike u zajedničkim organima BiH. Moje ime je upotrijebljeno da bi se dao povod za nova politička blaćenja u RS", ostao je principijelan Ivanić, ali i potvrdio da i sam pati od iluzija. Naime, tvrdeći da pat-poziciju između dva bloka u RS mogu da riješe jedino parlamentarni izbori, Ivanić kao da vjeruje da neće doći dan kada će morati da se izjasni između Dodikovog sumnjivog reformizma i Radišićevog arhaičnog patriotizma. Za tako nešto u novembru morao bi sam da prigrabi natpolovičnu podršku biračkog tijela, a u to sigurno ni sam ne vjeruje. Drugim riječima, s nekim između Dodika i Radišića moraće u novembru da se dogovori, ali što duže ostane podalje od njih, jasno mu je, i za njega će na izborima biti bolje.

    KO JE SPASOJE TUŠEVLJAK: Otkačen od Ivanića, Radišić je povukao samoubiulački potez izvlačeći čovjeka koga je predložila SDS. Pri tome je mislio da pravi uspešnu fintu, pa je Izetbegoviću i Jelaviću ostavio da izaberu između prononsiranih esdeesovaca Milenka Stanića i Radomira Lukića, te Spasoja Tuševljaka, nestranačkog kandidata koga se SDS samo sjetila bez da mu je dala člansku knjižicu. Iako Izetbegović i Jelavić ne pate od kompleksa kako se ne mogu naći sa SDS-om, odlučili su se za ovog nestranačkog, jer im valja sići u bazu, a i objasniti svoj izbor strancima.

    Tuševljak (48), stručnjak za finansije i predavač na Ekonomskom fakultetu na Palama, ipak nije čovjek sa kompromitujućom biografijom. Vodi ekonomski institut Konseko, koji radi u Beogradu iako se bavi RS i registrovan je na Palama. Njegova blizina SDS-u može se svesti na činjenicu da je početkom rata poslove između Srbije i RS pokretao u vrijeme kada je bilo neophodno imati bar korektne odnose sa vladajućom garniturom. On ih je i imao, za šta je dobio mjesto glavnog čovjeka za RS u pregovorima o sukcesiji bivše SFRJ. To je, naravno, bio ekspertski posao, što će reći da je valjalo pronaći nekoga ko barem vlada ekonomskim terminima, inače već bi se tu našao tip iz Krajišnikovog paljanskog štaba.

    Riječju, Tuševljak je jedan od onih "korisnih ljudi" iz RS u Beogradu, poput Nenada Kecmanovića, Brane Miljuša ili gazde "Nikolasa" Božidara Antića, neopterećenih ideologijama i unutarpolitičkim sukobima, spremnih da se sa svojim sačuvanim predratnim vezama stave na raspolaganje, gdje će, naravno, dobro biti i njima i naručiocima posla.

    HOĆE LI POLETJETI RADIŠIĆ: Dakle, da je Tuševljaka predložio Dodik, problema ne bi bilo, portparolu SNS-a Ostoji Barašinu ne bi smetalo što je kandidat nastanjen u Beogradu, istom onom iz koga je Barašin kao doskorašnji oficir VRS godinama primao platu. Ovako, Tuševljakove šanse su minimalne, a Radišićeve još minimalnije. Naime, saglasnost Predsjedništva BiH, koja je postojala i oko Gligorića, ukazuje na to da se srpski, hrvatski i bošnjački nacionalisti sve lakše dogovaraju što su više pritisnuti od stranaca i lokalnih snaga koje podržavaju stranci. Sve to govori da je pitanje dana kada će stranci Predsjedništvo BiH identifikovati kao antidejtonski skup i dati ga na nove izbore. A oni, suprotno Ivanićevom uvjerenju, neće riješiti mnogo jer najstalniji sukob u BiH, bez obzira na uspjeh SDP-a Zlatka Lagumdžije, jeste onaj između političke strategije stranaca u BiH i biračke volje Srba, Hrvata i Bošnjaka.

    ŽELJKO CVIJANOVIĆ (AIM)