AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 22 MAY 2000 15:13:13 GMT

    Portret Živka Radišića

    "Tip prefinjenog političara, čovjek načelnih stavova, opštih mjesta, koji smiruje, odmjerava, dovodi u sumnju... U njegovoj politici nema brzine, ali nema ni inicijative, nema ideje, nema boje. I kao takav Radišić ostavlja utisak zastarjelog političara".

    Banjaluka, 22 maj 2000. (AIM)

    Živko Radišić je političar sa dugogodišnjim iskustvom iz bivšeg političkog sistema. Kormilo Socijalističke partije preuzeo je 1996.godine na njenom Prvom kongresu. U tim godinama uživao je ugled "poštenog" čovjeka. Učesnici najnovijeg ovdašnjeg rata poštivali su i to što su oba njegova sina učestovala u njemu.

    U direktnom duelu sa Momčilom Krajišnikom, Živko Radišić je postao srpski član u bh Predsjedništvu, kao kandidat koalicije "Sloga" 1998.godine. Od tada javnost iz njegovog političkog djelovanja pamti samo riječi da je on "veoma zabrinut". Zbog "zabrinutosti" Radišić se odlučuje i na korak "zamrzavanja", tako da je svoj dio mandata kao predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH proveo pod moratorijem. I to u znak protesta zbog neprincipijelnih i nedemokratskih odluka o Poplašenovoj smjeni i Brčkom kao distriktu, marta prošle godine. Od osam mjeseci predsednikovanja, Radišić biva šest mjeseci zamrznut, šaljući u to vrijeme pisma u ime Predsjedništva na mnoge adrese, sa pečatom iz Banjaluke,a tražeći zvanično da se zaustavi bombardovanje Jugoslavije. U vrijeme predsednikovanja, Radišić još jedanput zloupotrebljava funkciju u ime Savezne Republike Jugoslavije, ovlašćujući svog savjetnika da odbaci optužbu BiH protiv Jugoslavije, a za agresiju.

    ODGOVORI: Socijalistima i Živku Radišiću često je zamjerana velika ovisnost o zvaničnom Beogradu i promjena političkog stava uslijed uticaja Slobodana Miloševića. Radišić je često bio kod Slobodana Miloševića, ali je redovno u intervjuima odbijao bilo kakvo zadiranje Beograda u "unutrašnje stvari" socijalista RS. U jednom intervjuu banjalučkom "Reporteru" 1997., Radišić je rekao: "Neko je govorio da smo izdanak i ekspozitura Socijalističke partije Srbije. Samostalna partija mi smo bili i jesmo od početka".Godinu dana kasnije Radišić je zadržao mišljenje o samostalnosti socijalista RS: "Zlurado i tendenciozno se želi prikazati da smo mi nečija ekspozitura, da smo marionete. Hoću odgovorno da kažem da smo potpuno samostalna i autonomna stranka, imamo odredjene kontakte sa SPS, ali i sa socijalistima Francuske, Italije, socijaldemokratama Njemačke".

    Ubrzo posle zadnjeg kongresa srbijanskih socijalista ove godine, Radišićevi socijalisti su napustili koaliciju "Sloga". Razloge razmimoilaženja Radišić je tada objašnjavao: "Odnose u Slogi zadnjih nekoliko mjeseci posebno su opterećivali nevjerica i inkriminisanje socijalista zbog odnosa sa SDS-om, radikalima i Beogradom. SP RS nije bila niti je bilo čija produžena ruka". Radišić je još dodao:"Ja sam u Beogradu najveći izdajnik srpskog naroda, za one na Zapadu ja sam podanik Beograda. A mi hoćemo da budemo svoj na svome".

    Vezu socijalista RS sa socijalistima u Srbiji početkom maja 1998. objašnjavao je i potpredsjednik Socijalisticke partije RS Dragutin Ilić:"Kada je četvrtog avgusta 1994.godine došlo do prekida odnosa izmedju SRJ i RS i uvodjenja sankcija, mi smo procijenili da je najbolje da se predstavljamo kao Socijalistička partija Srbije u RS. To smo uradili iz pragmatičnih razloga, kako bismo održali moral naroda i bili jedini most izmedju dva dijela iste nacije. Tada smo uzeli i njihov znak, njihove predizborne parole i plakate sa likom Slobodana Miloševića. Kada je RS definisana kao ravnopravan entitet u okviru medjunarodno priznate dejtonske BiH, naravno da smo morali da odstupimo od našeg prvog programskog zadatka - ujedinjenja sa Srbijom. To u ovom trenutku nije moguće. Može da ostane naša želja, ali mi smo partija koja vodi realnu politiku. Od tog momenta, mi se razvijamo kao SP RS, znači kao jedna autentična partija".

    RASKOL: Osipanje socijalista otpočelo je odlaskom elokventnog portparola Igora Radojičića, koji se, zbog naredbi iz Beograda, našao u najtežoj poziciji - socijalisti su mijenjali mišljenje iz časa u čas. Dio socijalista, blizak Slobodanu Miloševiću, biva teško pogodjen nepozivanjem na Kongres socijalista u Beograd. Neposredno poslije toga napuštaju Slogu, a Radišić traži da ministri iz redova socijalista vrate mandate stranci. Usput šalje poruku da će oni i pored napuštanja Koalicije "Sloga" ponuditi nove ministre i dalje učestvujući u izvršnoj vlasti. U trenucima raskola, Radišić je bio čvrsto uvjeren da će njegovi ministri ostati vjerni stranci, i da će "moralnom odlukom" podnošenja ostavki opovrći "Dodikovu tvrdnju da će socijalisti prije napustiti stranku nego se odreći vlasti".

    Do posljednjeg trenutka, socijalisti ne priznaju da je došlo do raskola u sopstvenim redovima. Radišić tvrdi samo nekoliko mjeseci pred izdvajanje njegovih najbližih saboraca da su Socijalistička partija RS i njen glavni odbor "u demokratskom dijalogu izrasli u snažnu političku snagu". A onda su masovno počeli stranku da napuštaju, čak i kompletni opštinski odbori. Ozbiljna politička snaga dozvolila je sebi nekoliko neozbiljnosti, poput one da iz stranke izbaci Nebojšu Radmanovića, a potom odmah sutradan grad oblijepi plakatima sa likom Radmanovića kao glavnog kandidata socijalista za ovaj grad.

    Kazna birača je bila nemilosrdna: socijalisti su po broju osvojenih glasova u Banjaluci, sa nekada prvog, pali na četvrto mjesto.

    Biće da i Radišiću, kao političaru starog kova, prijeti takva opasnost. Za modernu politiku njegove rečenice su nejasne, poruke predugačke, a govor apstraktan. Radišić je, kako jedan kolega 1997. zapisa: "tip prefinjenog političara, čovjek načelnih stavova, opštih mjesta, koji smiruje, odmjerava, dovodi u sumnju... U njegovoj ideje, nema boje. I kao takav Radišić ostavlja utisak zastarjelog političara".

    Antrfile: Biografija

    Živko Radišić je rodjen 15. avgusta 1937.na Kozari. Diplomirani je politolog. U bivšem sistemu obavljao je funkciju gradonačelnika Banjaluke, ministra za narodnu odbranu u Vladi SR BiH i predsjednika Privredne komore SFRJ.Danas je stručni saradnik generalnog direktora Holdinga "Čajavec", predsjednik Socijalističke partije RS i član u Predsjedništvu BiH.

    Bio predsjednik Upravnog odbora Rafinerije u Brodu, do izbijanja naftne afere, početkom ove godine, koju je komentarisao riječima: "Kriminal neslućenih razmjera bio je pripisan i meni. U slučaju naftne afere pominjan je predsjednik Upravnog odbora, dakle ja, nigdje direktori".

    Oženjen je i ima dva sina.

    Tanja Topić (AIM)