AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 16 MAY 2000 14:37:30 GMT

    Oslobodjenje i Večernje novine postali privatni mediji

    Privatizaija kao novi start ili produžetak agonije

    Sarajevo, 15.05.2000 Dva najstarija bosanskohercegovačka dnevna lista, sarajevsko "Oslobođenje" i "Večernje novine" prešli su konačno iz državnih u privatne ruke. Mediji su se, inače, nekom čudnom logikom a po odredbama zakona o privatizaciji u FBiH, našli u grupi strateških preduzeća, zajedno sa poštom, elektroprivredom i fabrikama oružja i municije!

    "Strateški" status podrazumjevao je u ovom slučaju da se u privatizaciji "Oslobodjenja" i "Večernjih novina" ne primjenjuju pravila i rokovi koji važe za "obična" preduzeća već da su pod direktnom ingerencijom entitetske Vlade i Agencije za privatizaciju, koja je odlučivala o rokovima i metodama privatizacije ovih preduzeća.

    Kada su koncem prošlog mjeseca u Agenciji za privatizaciju FBiH u Sarajevu sopšteni rezultati tzv. međunarodnih tendera za prodaju ova dva dnevnika, bolji poznavaoci ovdašnjih medijskih (ne)prilika nisu bili iznenadjeni. Štamparija "Alden print" iz Sarajeva postala je vlasnik "Večernjih novina", dok su kupci "Oslobodjenja" dosadašnji direktor Salko Hasanefendić, biznismen iz Njemačke Temin Dedić i 141 radnik ove novinske kuće.

    Za kupovinu oba dnevna lista prispjela je, naime, po samo jedna ponuda, a uprkos najavama i spekulacijama osim domaćih "igrača" kandidata za kupovinu ovih novina iz inostranstva nije ni bilo. Razlog vjerovatno leži u činjenici da po važećim zakonima u FBiH stranac ne može biti vlasnik više od 49 odsto kapitala u medijima, što sasvim sigurno nije posebno privlačno potencijalnim investitorima.

    Privatizacija "Večernjih novina" obavljena je zapravo kroz novu emisiju dionica u vrijednosti od pola miliona maraka, pošto je iskazani gubitak 31.12.1999. godine bio za 257.251 DM veći od ukupnog kapitala preduzeća.

    - Pošto je zabilježeni gubitak bio veći od ukupnog kapitala preduzeća, u "Večernjim novinama" nije postojao dionički kapital koji bi se mogao privatizirati. Zato je odlučeno da se ide na prodaju putem nove emisije dionica, jer je jedina alternativa bila likvidacija, objašnjenje je koje je ponudio Zlatan Dedić, pomoćnik direktora federalne Agencije za privatizaciju.

    Kupac "Večernjih novina" - dakle sarajevska štamparija Alden Print u kojoj se ova novina inače i štampa - obavezao se da će pored kupovine nove emisije dionica u vrijednosti od pola miliona maraka, uložiti dodatnih 550 hiljada DM za pokriće iskazanog gubitka od 257.251 DM, i minimalno 250.000 DM u informatičku infrastrukturu, širenje dopisničke mreže te stručno osposobljavanje zaposlenih. Pored toga, njegova obaveza je i zadržavanje postojećeg broja radnika, njih 89, i "očuvanje principa dosadašnje uredjivačke politike". Prema uslovima iz tendera, sva ova ulaganja moraju biti izvršena u novcu, a ne vrijedonosnim papirima odnosno nepopularnim certifikatima. Dodatni uslov, koji je svaki potencijalni kupac morao prethodni ispunjavati odnosio se na "poslovni ugled i iskustvo u izdavačkoj i štamparskoj djelatnosti".

    Početna cijena "Oslobodjenja" iznosila je 2.830.000 DM dok je ponuda kupaca iznosila 4,82 miliona DM, od čega je u kešu uplaćeno tek 284.000 DM a ostatak je plaćen privatizacijskim certifikatima čija je tržišna cijena danas iznosi jedva 3 posto od nominalne! To znači da se 4,5 miliona DM privatizacijskih certifikata moglo kupiti za nekih 150.000DM.

    No, novi vlasnici "Oslobodjenja" - dosadašnji direktor, njegov bosanski partner koji radi u Njemačkoj te dio zaposlenih u novini - ponudili su i dodatnih 1,2 miliona DM novih finansijskih ulaganja (traženo je minimalno 1 milion DM), uz zadržavanje postojećih 211 radnika i zapošljavanje 40 novih (uslov iz tendera bio je zadržavanje postojećeg broja i zapošljavanje pet novih radnika). Ostali uslovi koje je potencijalni kupac "Oslobodjenja" morao ispuniti odnose se na zadržavanje postojeće djelatnosti, očuvanju postojeće uredjivačke koncepcije lista i poslovni ugled i kredibilitet koji se dokazuje putem svjetskih priznanja.

    Sa formalne strane, način na koji su privatizovana ova dva dnevna lista, bio je u skladu sa zakonom. U prilog ovakvom stanovištu govori i činjenica da se tokom narednih petnaest dana, koliko je trajao žalbeni rok nije javio niko da ospori ovu prodaju, pa se ovih dana očekuje i formalno potpisivanje kupoprodajnog ugovora koji će omogućiti novim vlasnicima ulazak u posjed njihove novostečene imovine.

    Kako mediji, ipak, nisu što i hotel ili fabrika eksera, najzanimljiviji dio čitave priče predstavljaju upravo novi vlasnici. "Oslobodjenje" su kupili njegovi zaposleni i dosadašnji, pokazalo se blago rečeno neučinkoviti direktor, uz "malu pomoć" u široj javnosti nepoznatog bosanskog biznismena iz Njemačke. Kako će novi vlasnici među sobom podijeliti udio u vlasništvu pa shodno tome poslovni i uređivački uticaj, te dosadašnje dugove, tek će se vidjeti.

    Kod "Večernjih novina" situacija je nešto komplikovanija. Nominalni vlasnik štamparije "Alden print" je takođe široj javnosti nepoznati Derviš Đurđević, biznismen "na radu" u Austriji. No, predsjednik Nadzornog odbora "Alden printa", i jedina osoba koja se u ime novog vlasnika "Večernjih novina" do sada pojavila u javnosti je nepopolarni Irfan Ljevaković.

    Kada je 1996. američka Vlada počela sa realizacijom programa "Opremi i obuči", koji je obuhvatao snabdjevanje oružjem i trening Vojske FBiH, od bošnjačkih lidera je zatraženo uklanjanje sa funkcija čelnih ljudi u federalnom Ministarstvu odbrane i tajnoj službi AID, zbog njihove "prevelike bliskosti" sa Iranom. U ovom "paketu" našao se uz tadašnjeg zamjenika ministra odbrane Hasana Čengića i direktor AID-a Bakir Alispahić te pomoćnik direktora AID-a - Irfan Ljevaković. Nakon smjene, Ljevaković se posvećuje privatnom biznisu, štamparskoj kući u Sarajevu čija glavna mušterija od njenog osnivanja 1997. godine postaju upravo "Večernje novine".

    Poslije okončane privatizacije "Večernjih novina", Irfan Ljevaković u svojim malobrojnim javnim istupima ističe da nema namjeru praviti stranačku već zadržati koncept nezavisne novine i pokušati da je napravi ekonomski uspješnom. U "Oslobođenju" takođe naglašavaju da će nastaviti sa konceptom nezavisne novine, uz unutrašnju reorganizaciju i dovođenje novinarskih pojačanja.

    Zajednička karakteristika ova dva dnevna lista je i da su u proces privatizacije ušli opterećeni dugovima i neplaćenim računima, koji su ozbiljno prijetili da ih odvedu u stečaj, te vrlo maglovitom uredjivačkom politikom I ne tako jakim profesionalizmom u radu. Da li će prelazak u privatne ruke značiti bolje dane za zaposlene u "Oslobođenju" i "Večernjim novinama" i da li će ikakvu korist od toga imati njihovi čitaoci, pokazaće se u već narednih nekoliko mjeseci. Tada će se vidjeti i da li su obećanja novih vlasnika i njihovih predstavnika kako žele imati novine zasnovane na nezavisnoj uređivačkoj politici i visokim profesionalnim standardima, tek prigodne fraze koje gode uhu javnosti i međunarodne zajednice ili će to bit pak njihovo istinsko opredjeljenje.

    Dražen SIMIĆ (AIM, Sarajevo)