AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 12 MAY 2000 22:34:01 GMT

    Trgovci ljudskim tijelom i nesrecom

    Makedonija je zemlja koja jos uvijek zatvara oci pred problemom prostitucije: vlast nije rekla ni odlucno “da” ni odlucno “ne” za njenu legalizaciju. A, u medjuvremenu, zivot ide svojim tokom – o prostituciji se govori kao o cvjetajucem biznisu, o Makedoniji kao zemlji koja predstavlja vaznu kariku u medjunarodnom lancu bijelim robljem

    AIM Skopje, 11.05.2000

    O prostituciji u Makedoniji se govori odavno no od pocetka kosovske krize paznja medija usredotocena je na nekoliko “crnih tacaka” pretezno u zapadnom dijelu Makedonije. U stampi se u posljednje vrijeme mogu procitati ispovijesti zlosretnih djevojaka koje je put doveo u neku od makedonskih kafana. Evo jedne od njih.

    Iza ograde od trske, izmedju sela Bogovinje i Kamenjane nalazi se kafana koja nosi ime svog vlasnika. Posluga je internacionalna, klijentela albanska, muzika srpska. Tu radi korpulentna 19-godisnja Rumunka Ana koja je konobarica ali i prostitutka ako se dopadne nekom od gostiju. Ana u kafani boravi vec devet mjeseci kao i njena 21-godisnja drugarica natasa iz Moldavije. Njihova prica je identicna: rodne gradove – Brajla u Rumuniji i Bender u Moldaviji – su napustile zato sto tamo prosto nije bilo posla. “Nalijepile su se" na obecanje nekih prijatelja da ce u Makedoniji moci zaraditi “lake pare" radeci kao konobarice. Obje su bile ilegalno prebacene preko Bugarske i ni jedna nema pasos! “Cim smo usle u Makedoniju znala sam da me je neko kupio; nisam znala ko ali to vise nije ni vazno. Vazno je da nekom pripadam, neko je za mene platio , kao sto mu pripada sto, stolica, boca piva koju je kupio” veli Ana, obucena u crnu bluzu i crne farmerke, u prljavoj sobi s dva dvospratna kreveta i velikim krevetom bez posteljine. U ovoj prostoriji, ne vecoj od dvadeset kvadrata u cijem uglu je smjesteno nesto sto bi trebala biti tus-kabina, nema prozora a ni grijanja. Soba se nalazi odmah iza zida za sankom . Ulazi se kroz uska vratasca skrivena zavjesama. Ana i Natasa kazu da imaju dvojicu-trojicu musterija svake veceri ali moze se desiti da nemaju ni jednog.

    “Pare mi uzima gazda… Sve! Za ovih devet mjeseci nije mi dao ni marku. Ono sto dobijamo: hrana i mjesto za spavanje. I, toliko. Naravno, da zelim otici kuci ali, kako? Nemam para, nemam pasos” kaze Ana na sasvim korektnom makedonskom. Natasa, sitna Moldavka kestenjaste kose i odsutnog pogleda potvrdno klima glavom. Ni jedna se prije dolaska u Makedoniju nije bavila prostitucijom. Obje melanholicno, no sasvim realno prihvataju stvari onakve kakve su.

    U novinama se u posljednje vrijeme moglo procitati i svjedocenje jednog od bosova ovog prljavog posla. Sredovjecan zitelj Tetova, u lister-odjelu, s nadimkom Celik, jedna je od kljucnih karika u lancu trgovine zenskim tijelima. On je makro, snabdjevac “svjezim mesom”. Za njega, kako sam tvrdi, trenutno radi 30-ak djevojaka u zapadnom dijelu Makedonije. “To su najcesce djevojke u dobi od 19 godina starosti pa navise, iz Ukrajine, Rusije, Rumunije, Moldavije, Bugarske a ima ih i iz Albanije. Djevojke kupujem preko moje “veze” u Bugarskoj. Cekam ih na nasoj granici, preuzimam ih i placam partneru. Od tada djevojke su moje i ja ih rasporedjujem gdje ce raditi. Jedna djevojka se moze kupiti za 1000-1500, rijetko 2000 maraka. Za jedan “dozivljaj” musterije placaju 40, 100 pa do 200 maraka. U zavisnosti od raspolozenja i koliko to musterija finansijski moze podnijeti. Razumije se, sto je djevojka mladja, cijena joj je veca. Profit dijelimo pola-pola, gazda i ja” kaze covjek na cijem licu su vidljivi tragovi surovog zivota njegove profesije. Kaze da je zadovoljan onim sto zaradi, ne smatra se bogatim: dvije kuce, dva automobila, zena, djeca, cak i unuci. “Sasvim dovoljno” kaze. Veli da zna da je posao koji obavlja kriminalan no vjeruje da mukotrpno, sto za njega znaci i posteno, zaradjuje za zivot. Ana i Natasa pripadaju takodje njemu.

    Helsinski komitet nedavno je kategoricno ustvrdio da ovlasteni drzavni organi ne reaguju na odgovarajuci nacin i kontinuirano na sve ucestaliju pojavu prisilne prostitucije i trgovine zenama. Clanovi Komiteta upozoravaju da, ukoliko nadlezni drzavni organi uskoro ne preduzmu organizovanu, sistematsku akciju protiv ovog oblika nedozvoljene trgovine, krsenje prava zena u Makedoniji ne samo da ce se nastaviti nego ce se i produbiti. Ova konstatacija – kazu u Helsinskom komitetu – proistice iz njihovih dosadasnjih iskustava i saznanja. Kao potvrdu za validnost iznesenih tvrdnji isticu nedavni slucaj kidnapovanja i prisiljavanja na prostituciju jedne mlade Rumunke. Ona je u februaru na makedonsko-grckoj granici zajedno sa svojim saputnikom oteta i silovana od strane sestorice nepoznatih muskaraca. Zatim je pri pokusaju da predje granicu Makedonije i SR Jugoslavije bila kidnapovana od strane makedonskog drzavljanina koji ju je odveo u bar u blizini Tetova. Nekoliko dana poslije otmice, djevojka je bila prodata drugom vlasniku striptiz-bara u struskom selu Velesta. Tamo je prinudjena da se bavi prostitucijom. Djevojka je – objasnjavaju u helsinskom komitetu – mobilnim telefonom jednog klijenta uspjela uspostaviti kontakt sa svojim mladicem koji je potom zatrazio pomoc grckih nevladinih organizacija: Mrezom za socijalnu podrsku emigrantima i izbjeglicama i Zenevsdkom inicijativom protiv prisilne prostitucije zena iz inostranstva. Odmah je uspostavljena komunikacija s Helsinskim komitetom Makedonije koji je u saradnji s policijom za kratko vrijeme uspio spasiti mladu Rumunku. No iako prica ove djevojke ima sretan kraj, predstavnici Helsinskog komiteta i grckih nevladinih organizacija nisu zadovoljni postupkom pripadnika makedonske policije, posebno zato sto vlasnik bara u selu Velesta nije bio pritvoren a nije oslobodjeno ni 14 djevojaka koje su s Rumunkom bile u zarobljenistvu. Podsjecajuci da je Makedonija potpisnik velikog broja medjunarodnih dokumenata za sprjecavanje svih oblika diskriminacije prema zenama, Helsinski komitet ukazuje na potrebu veceg i efikasnijeg angazovanja drzavnih organa na eliminaciji prisilne prostitucije i trgovine bijelim robljem.

    Profesor socijalne politike na skopskom Univerzitetu Nano Ruzin u svojstvu poslanika u to vrijeme vladajucet Socijaldemokratskog saveza na jednoj od sjednica Sobranja jos 1997. je predlozio da se legalizuje prostitucija. Profesor Ruzin je obrazlagao da “prostitucija predstavlja ozbiljan problem i njemu treba pristupiti interdisciplinarno: sa socijalnog, zdravstvenog i zakonodavnog aspekta. Pored ulicnih "prodavacica ljubavi", pogotovo u zapadnoj Makedoniji, postoje i brojne ilegalne javne kuce, koje predstavljaju zarista za sirenje zaraznih kozno -venericnih bolesti. Legalizacijom prostitucije omogucice se redovna zdravstvena kontrola i tako smanjiti opasnost sirenja bolesti. Dakle, ako se ne moze iskorjeniti, prostituciju treba legalizovati, odnosno staviti pod zakonsku i ljekarsku kontrolu” apelovao je Nano Ruzin.

    Prostitucija je za prosjecnog Makedonca jos uvijek tabu-tema i o njoj ne zeli razgovarati. Nezna se tacno koliko prostitutki ima u Makedoniji. Predpostavlja se, medjutim, da je njihov broj zavidan. Oko 300 prostitutki, tzv. “seksualnih robinja” iz istocnoevropskih zemalja ordinira u Makedoniji –tvrdi Ministarstvo unutrasnjih poslova. Nezvahnicno se govori da je samo u Gostivaru i selima u njegovoj okolini ova brojka veca.

    Javna je tajna da su, pored makroa, u “biznis” bijelim robljem ukljuceni i ljudi iz vlasti posto se za mnoge objekte zna da su javne kuce ali se u njima nikad ne prave racije; oni su zasticeni. Hronicari se mogu sjetiti samo jednog slucaja kada je policija pokusala da se obracuna s “mangupima u vlastitim redovima.

    Proslog septembra stavila je "lisice na ruke"svom kolegi, policijskom inspektoru Zoranu Jovanovskom zbog osnovane sumnje da se bavio ilegalnim prebacivanjem prostituki iz susjednih zemalja. Preko stampe Jovanovski je porucio da ce se njegova "duga ruka" osvetiti svima onima koji su mu stali na put.

    Talijanski policijski funkcioner koji je proteklih mjeseci posjecivao metropole juga Balkana skicirao je trase kojima kanali ilegalne trgovine bijelim robljem najcesce vode: Rumunija - Bugarska - Makedonija a odatle ili, u jednom slucaju, preko Grcke dalje na Zapad ili, u drugom, preko Albanije ili Crne Gore prema Italiji. Gost iz Rima nije bio prvi koji je domacine u Skoplju upozorio da talijanska policija ali i INTERPOL posjeduju podatke da je u svaki od lanaca ilegalne trgovine ljudskim tijelima upetljan i neko iz vrha policije ili neke od vladinih institucija; bez toga kanali jednostavno ne bi mogli funkcionisati.

    Ljubica Coneva, strucnjak s Instituta za socioloska i pravna istrazivanja u Skoplju kaze da u zemlji ne postoji drustveni pristup rjesavanju ovih problema. "Nepostojanjem socijalne policije, nepoznavanjem fenomenologije prostitucije ali i usljed velike stope nezaposlenosti stvaraju se idealni uslovi za razvoj ovog oblika kriminala. Mnogo djevojaka se javlja na razne konkurse kojim se nudi posao i dobra zarada u inostranstvu. Tamo najcesce zavrsavaju u rukama makroa koji ih na prevaru uvlace u prostituciju." . Zakonski propisi u Makedoniji za prostituciju kaznjavaju samo organizatore ali ne i prostitutke. Same prostitutke mogu dobiti kaznu na osnovu krsenja javnog reda i mira. Kako se zakon primjenjuje mozda ce posvjedociti podatak da je u posljednjih godinu i po dana podnijeto svega 25 krivicnih prijava protiv ljudi koji su posredovali u vrsenju prostitucije.

    AIM Skopje

    ZELJKO BAJIC