AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 08 MAY 2000 20:32:40 GMT

    Djukanovićev zaokret prema crkvenom pitanju

    Spor oko uskr±nje čestitke

    Jedna, naizgled obična, čestitka crnogorskog predsjednika izazvala je buru u Crnoj Gori

    AIM Podgorica, 06.05.2000. godine

    Postojao je razlog vi±e da se ovogodi±nji pravoslavni Uskrs u Crnoj Gori očekuje nestrpljivije nego inače: trebalo je, naime, odgonetnuti da li će crnogorski predsjednik Milo Djukanović odrµati javno datu riječ i, po prvi put na isti način, jedan veliki hri±ćanski praznik čestitati vjernicima Crnogorsko - primorske mitropolije, koja je u sastavu Srpske pravoslavne crkve, i vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve.

    Prvima na µalost, a drugima na radost, tek predsjednik Crne Gore je ispunio nedavno dato obećanje. Njegova uskr±nja čestitka odnosila se podjednako na vjernike Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve, kao i na sve ostale pravoslavce. Djukanović se upravo obratio vjernicima, zanemarujući ovom prilikom i Amfilohija, srpskog vladiku u Crnoj Gori, i Mihaila, mitropolita CPC. Time je, izgleda, poku±ao da izbjegne optuµbe za mije±anje u spor ove dvije crkve, a jasno stavi do znanja kako podjednako uvaµava njihove vjernike.

    Djukanovićev hrabri zaokret u odnosu prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, čiji poglavar Mihailo je anatemisan od strane Srpske pravoslavne crkve, nijesu, medjutim, slijedili ministar vjera u Vladi Crne Gore Budimir Dubak, premijer Filip Vujanović, niti predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marović. Dubak i Marović su svoje čestitke adresirali isključivo na Crnogorsko - primorsku mitropoliju i vladiku Amfilohija, dok se Vujanović napravio nevje±t, pa Uskrs nije čestitao nikome. Ispalo je, dakle, da postoje}a crkvena realnost u Crnoj Gori obavezuje jedino predsjednika Republike, a ne i ostale drµavne čelnike.

    Ono ±to je za Djukanovića bila obaveza, koju je njegov savjetnik Miodrag Vuković označio kao čin "nesekta±enja prema svojim sugradjanima", za vladiku Amfilohija i one političke stranke koje preferiraju Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori bilo je ravno bogohuljenju i navijanju za vjerski i gradjanski rat. Čak ni Liberalni savez, koji se od osnivanja, i bezrezervno, zalaµe za obnovu potpune samostalnosti crnogorske drµave i crkve, nije pozdravio predsjednikov gest. Za njih je to bio samo jo± jedan Djukanovićev "propagandni gaf".

    Predsjednikova uskr±nja čestitka vjernicima CPC moµe se, naravno, tumačiti i kao politička propaganda, ali čak i pod pretpostavkom da je ona isključivo to, te±ko je previdjeti njen značaj. Upravo su to uočili protivnici obnovljene CPC, a prije svih mitropolit Amfilohije, koji je, u ±oku, bogoradio da čestitka "ne pripada predsjedniku republike", odnosno da "ovo bude posljednje saop±tenje koje će u njegovo ime izaći iz njegovog kabineta".

    Govoreći za Radio Svetigoru, glasilo Crnogorsko - primorske mitropolije, neposredno nakon ±to su elektronski mediji objavili Djukanovićevu uskr±nju čestitku, mitropolit Amfilohije je predsjednika optuµio za "dolivanje ulja na vatru". "To je ne±to ±to ne umanjuje raskole u Crnoj Gori, nego ih produbljuje na najbrutalniji način, ili unosi nove podjele, koje mogu i te kako skupo da ko±taju Crnu Goru i da dovedu do novih nesreća", upozorio je mitropolit.

    Sa jo± većom µestinom na predsjednika Djukanovića su se kasnije obru±ile one političke stranke koje na dualizam pravoslavnih crkava u Crnoj Gori gledaju očima srpskih vladika. Potpredsjednik Socijalističke narodne partije Zoran ®iµić je Djukanovićev potez nazvao "skandaloznim", optuµujući ga da njime Crnu Goru "uvodi u Evropu, ali onu srednjovjekovnu, iz doba krsta±kih ratova", te za namjere "prekrajanja religioznog profila Crnogoraca, odnosno unijaćenja", i to po zahtjevu "stranih nalogodavaca". Za predsjednika Srpske narodne stranke ®elidraga Nikčevića, riječ je o "Djukanovićevoj blasfemiji, kakvu nije zapamtio civilizovani svijet". Teµina grijeha je tolika da je Nikčević zahtijevao neopozive ostavke dvojice ministara u koalicionoj crnogorskoj Vladi - vjera i pravde, i pokretanje postupka u crnogorskom parlamentu za utvrdjivanje odgovornosti predsjednika Djukanovića.

    Iako vladika Amfilohije sada glumi iznenadjenost, nema sumnje da mu je bilo jasno da Djukanović ozbiljno kani da napravi presedan. Da je crnogorski predsjednik bio ozbiljno shvaćen od strane velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve, govori I poruka koju je, pred pravoslavni Uskrs, primio od carigradskog patrijarha Vartolomeja. Patrijarh je od Djukanovića traµio da se distancira od CPC i njenog mitropolita Mihaila, obavje±tavajući ga da je ovaj ra±činjen od strane Vaseljenske patrijar±ije, I istovremeno izraµavajući nadu da će predsjednik "razumjeti opasnost po duhovni µivot naroda Crne Gore, koja je prouzrokovana djelovanjem Mira±a Dedejića", ±to je svjetovno ime mitropolita Mihaila.

    Brigu za duhovni µivot i tradiciju u prvi plan ističu sada, nakon Djukanovićeve uskr±nje čestitke, i protivnici CPC, ali ne mogu da skriju ni brigu da će predsjednikova gesta dodatno doprinijeti afirmaciji CPC i ohrabriti njene napore da se domogne dijela hramova u Crnoj Gori. U nekim selima stare Crne Gore, gdje su u većini vjernici CPC, mjesne crkve su već stavljene na raspolaganje mitropolitu Mihailu. Poslije Uskrsa, voljom većine µitelja Njegu±a, postojbine crnogorske dinastije Petrovića, 15 hramova je vraćeno u okrilje CPC .Djukanovićeva čestitka mogla bi dodatno ohrabriti ovaj proces, koji Srpska pravoslavna crkva kvalifikuje kao "otimačinu".

    Od kada je, prije deset godina, počela politička i duhovna borba za obnovu CPC, srpski vladika na Cetinju imao je u crnogorskoj vlasti iskrenog saveznika u osujećivanju te borbe. To savezni±tvo je izgledalo jo± čvr±će poslije cijepanja vladajuće Demokratske partije socijalista, po±to se vladika Amfilohije opredijelio za podr±ku Djukanoviću. No, kako su u političkim snagama na koje se oslanja predsjednik Crne Gore sve vi±e pretezali oni kojima je bliµa pravoslavna crkva sa crnogorskim nacionalnim predznakom, tako je bivalo sve izvjesnije da će, kad - tad, morati doći do zaokreta u odnosu vlasti prema crkvenom pitanju. Taj zaokret je ozbiljnije nagovije±ten u januaru ove godine, nakon pravoslavnog Boµića, kada je CPC registrovana prema starom zakonu o vjerskim zajednicama. To bezbjedjivanje legaliteta bilo je preduslov za obećanje predsjednika Djukanovića da će ubuduće vjerske praznike čestitati i CPC.

    Jo± se, naravno, ne moµe pouzdano procijeniti pravi značaj gesta predsjednika Djukanovića i moguće posljedice, ali se već sada moµe pretpostaviti da bi one mogle biti dalekoseµne. Kao prvo, predsjednikova uskr±nja čestitka je ozbiljno dovela u pitanje stari poredak stvari, u kome je Srpska pravoslavna crkva imala povla±ćen status jedinog posrednika izmedju pravoslavnih Crnogoraca i Boga. Djukanović, pri tom, nije učinio ni±ta vi±e od priznavanja postojeće realnosti - pored Srpske, u Crnoj Gori postoji i Crnogorska pravoslavna crkva. Indirektno je, naravno, otkrio i da u Demokratskoj partiji socijalista, čiji je lider, postoje ozbiljne nesuglasice kada je riječ o crkvenom pitanju, kao i to da svaki nagovje±taj ozbiljnijeg ugroµavanja interesa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori njeni velikodostojnici doµivljavaju kao povod za vjersko - gradjanski rat. Nezavisno od svega drugog, to saznanje je dovoljan razlog da crnogorska vlast, ukoliko istinski brine o budućnosti Crne Gore i dobrobiti njenih gradana, počne mnogo ozbiljnije i odgovornije da se posveti rje±avanju crkvenim sporovima u svojoj "zoni odgovornosti".

    # Dragoljub VUKOVIĆ (AIM)