AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 29 APR 2000 10:03:29 GMT

    Crna Gora: Kad je marka zakon

    Do kada će se nastaviti borba dinara i marke u Crnoj Gori? Izgleda da to neće zavisti od stvarnog odnosa snaga na trµi±tu već od političke odluke crnogorskih vlasti: hoće li ili ne nastaviti sa dvovalutnim sistemom, ili će njemačka marka biti jedina "domaća" valuta.

    AIM Podgorica, 24.04.2000. godine

    TXT: "Samo za marke", kaµe postarija µena, sjedeći iza tezge na kojoj se bjelasa kola±inski sir "listavac". Nemam ti ja kad'računat', ovako je lak±e", suvo kaµe i sleµe ramenima na molbu da proda makar jedan kilogram sira za dinare. Očito, mu±terija ne fali, ne µeli se pogadjati.

    "Moµe za dinare, ako ba± nema± marke, pa ću ja mijenjati", ne±to raspoloµeniji je za transakcije čiča pored nje, koji prodaje konzerve tunjevine. Na japanskoj konzervi vidno utisnuto pi±e "not for sale" (nije za prodaju). Humanitarna pomoć. "Moram prodavat, moram od nečega µivjeti", kaµe preprodavac mirno.Izbjeglica je iz Bosne, djeca su mu u Njemačkoj, µena i on podstanari, bez stalnog zaposlenja.

    Dileri, naravno, primaju i marke i dinare, ali razrezuju kurs po svome. A trgovina cvjeta. Preprodavaca je vi±e od proizvodjača. Robe ima. Para ima. A i prodavci i proizvodjači, nakupci pogotovo, kukaju da se te±ko µivi.

    Iako zvanično jedna marka vrijedi 23 dinara, u podgoričkim trgovinama i na pijaci prodavci diktiraju kurs od 23 do 25 dinara za jednu marku. Takav odnos dinara i marke vaµi i za cjelu teritoriju Crne Gore. Prilikom "±ticovanja", odnosno zamjene dinara devizama preko računa i uz laµne fakture (±to radi veći broj firmi u Crnoj Gori) marka dostiµe cijenu od 28 dinara.

    Novi alarm kod već zbunjenih gradjana izazvala je uredba Vlade Crne od ponedjeljka 24. aprila kojom osnovne µivotne namirnice - hljeb i mlijeko - je moguće kupiti samo za - devize. Primjer su brµe-bolje slijedili i drugi, od privatnih proizvodjača sve do - izdavača novina. Dnevni list "Vijesti" vi±e se ne prodaje za dinare. "Vijesti već pola godine trpe finansijske gubitke, jer značajan dio va±eg novca zavr±ava kod dilera, ±ticera i ostalih kojima nije namijenjen", kaµe se u redakcijskom obrazloµenju upućenom čitaocima.

    U Crnoj Gori zvanično je jo± na snazi dvovalutni sistem. No, najnovija odluka Monetarnog saveza kojom je jugoslovenski dinar devalviran u Crnoj Gori za 20 odsto i uveden plivajući kurs i praksa većeg broja proizvodjača da prodaju samo za marke, vrtoglavo su ubrzali izbacivanje dinara iz opticaja.

    Predsjednik Monetarnog savjeta Boµidar Gazivoda rekao je da se mora voditi računa o interesima proizvodjača. "Oni će prelaskom na naplatu - isključivo u markama, imati precizan poslovni račun", zaključuje gazivoda. Tim povodom crnogorski mediji su objavili da, recimo, zbog kursnih razlika od uvodjenja dvovalutnog sistema podgorička mljekara trpi ±tetu od 400.000 maraka, dok pekara "Impeka" na svakih 1.500 tona hljeba gubi 200.000 maraka.

    "U opticaju u Crnoj Gori ima 80 miliona DM. Dinarski dio odgovara protivvrijednosti 10 miliona DM", kaµe Gazivoda i ocjenjuje da su stvoreni uslovi da svi zaposleni u Crnoj Gori primaju zarade u markama.

    Izjave su jedno, stvarnost izgleda ne±to drugačije. "Ako postoji dvovalutni sistem, za±to mi ne dozvoljavaju da kupim hljeb i mlijeko u dinarima", pita se Soja Radulović, radnica podgoričke firme za proizvodnju ljekova "Montefarm". Iako radi u drµavnoj firmi primila je dio plate u - dinarima. "sad moram, da bi kupila djeci mlijeko, da mijenjam pare na trgu", nezadovoljno konstatuje gospodja Radulović.

    Očito, uredba Vlade Crne Gore donijela je mnogo problema običnim gradjanima. Stoga, mnoge firme nijesu poslu±ale naredbu sa vrha drµave. Tako, recimo, u prodavnicama budvanskog TP "Montenegropromet", hljeb i mlijeko se i dalje prodaju i za dinare i za marke. "Imali smo na umu standard gradjana, pogotovu jednog sloja siroma±nijih i onih koji veoma te±ko µive", kaµe Vuka±in Marković, direktor firme. I mnogi privatni prodavci u Crnoj Gori nastavili su prodaju osnovnih µivotnih namirnica i za dinare i za marke.

    Povodom mnogih nejasnoća o prodaji hljeba, mlijeka i drugih roba i usluga oglasio je i Generalni sekretarijat crnogorske Vlade. "Razmatrajući zahtjeve javnih i drugih preduzeća koji zbog kursnih razlika imaju gubitke dinarski prodajući devizno nabavljenu robu, Vlada je donijela uredbu da im, po svakom pojedinačnom zahtjevu, omogući prodaju robe i naplatu usluga u devizama", kaµe se u saop±tenju.

    Nastalu konfuziju drµava će morati da brzo razrije±i. Stoga je predsjednik Monetarnog savjeta Crne Gore Boµidar Gazivoda najavio da će, zbog uočenih te±koća, drµava omogućiti firmama direktnu zamjenu dinara za devize. "Vi±e od 90 odsto zaposlenih već ima primanja u njemačkim markama. Za preostalih 10 odsto omogućiće se konverzija. Sluµba platnog prometa, zajedno sa bankama, otkupljivaće dinare", najavljuje Gazivoda.

    Ukoliko ta akcija bude i efikasna onda će u Crnoj Gori jedino jo± korisnici saveznih primanja - pripadnici Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori - dobijati isključivo - dinare. Njima je crnogorska vlast prije tri mjeseca predloµila ispla±ivanje zarada u markama, uz mogućnost nabavke namjernica iz Srbije u toj vrijednosti. VJ je tu inicijativu odbila. Druga armija je, u medjuvremenu, u vojnim objektima organizovala za svoje pripadnike snadbijevaje po regresiranim cijenama u dinarima. Ti "vojni kontigenti", za razliku od ostale robe, imaju slobodan prolaz na blokiranoj srpsko-crnogorskoj granici.

    Inače, prodavnice u Crnoj Gori, ba± kao i zelene pijace su pune. Moguć je izbor od madjarskih sireva i suhomesnatih proizvoda, italijanskog, ±panskog i grčkog namje±taja, do slovenačkih, bosanskog deterdµenata...Na pijacama ima vi±e uvoznog kromprira, ±argarepe, jabuka i salate nego domaće proizvodnje. Dvije marke je domaća salata, a kilogram banana ili pomorandµi od marku i po do dvije. Domaće tikvice su pet maraka, krstavci tri, paradajiz četiri. Moguće je, već u januaru, bilo kupiti lubenice, jagode i groµdje, ba± kao u vrijeme reformi Anta Markovića. Domaćice i prodavačice su zbunjene sa ±parogama, brokulicama, artičkoma koje su do sada mogli da vide jedino na TV ili nekom časopisu.

    Odmjeravanje sa Evropom donijelo je i nove nevolje. Svega ima, pa izvolite. Vekna hljeba ko±ta 30 pfeninga, jer je tako drµava odredila, kilogram mesa od ±est do deset maraka, litar mlijeka 38 pfeninga. No, mlijeko domaće proizvodnje po toj cijeni mogu da kupe samo ranoranioci koji strpljivo svaki dan isku±avaju sreću. Mlijeka ima u svako doba i u svakoj prodavnici, ali samo dugotrajno u tetrapaku koje ko±ta od marke i 25 pfeninga do marke i 60 pfeninga. Cijena je ista za litar pro±vercovan iz Srbije (ili preprodan iz kontigenta VJ), kao onog nabavljenog iz Italije, Hrvatske, Slovenije, Če±ke, Madjarske.

    Uprkos ekonomskoj blokadi iz Srbije, namjernice stiµu na vol±eban način do crnogorskog potro±ača. Samo njima znanim planinskim putevima pojedini seljaci dovode stoku iz Srbije da prodaju u Crnoj Gori. Ima ulja, ±ećera, bra±na, pasulja, pića, sokova iz Srbije ±to se uglavnom prodaje na "buvljim" pijacama.

    Rizik se, često, isplati. Tamo je, na prijer, litar ulja, za srećnike koji ga nadju, 12 dinara ili pet maraka. U radnjama ko±ta 18 maraka. I, eto, lijepe zarade. Oni koji kupuju u kantinama VJ jaje plaćaju dva dinara, manje od 10 pfeninga, a na zelenim pijacama ono ko±ta 20 pfeninga.

    Borba izmedju marke i dinara je µilava. No, ko radi sa dinarima - gubi. To posebno vaµi za javne institucije, koje moraju primjenjivati zvanični kurs. Čitulja u zvaničnom dnevniku "Pobjeda", recimo, ko±ta sto DM, ili, po zvaničnom kursu dvije hiljade i tristo dinara. Kako moµe da se plati u jednoj ili drugoj valuti, ne treba mnogo mudrosti da se shvati da je povoljnije platiti dinarima. Sto DM kod uličnog dilera staje dvije hiljade i petsto (±esto) dinara. Trista dinara ostaje u - nečijem dµepu. Kad "Pobjeda" za te dinare poku±a da kupi marke, neće dobiti sto DM.

    Do kada će se nastaviti borba dinara i marke u Crnoj Gori? Izgleda da to neće zavisti od stvarnog odnosa snaga na trµi±tu već od političke odluke crnogorskih vlasti: hoće li ili ne nastaviti sa dvovalutnim sistemom, ili će njemačka marka biti jedina "domaća" valuta.

    # Branko VOJIČIĆ (AIM)