AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 28 APR 2000 09:11:05 GMT

    Stranci u Crnoj Gori

    Diplomate, noćne dame i laka muzika

    Za brojne predstavnike međunarodne zajednice, boravak u Crnoj Gori je korak u napredovanju na diplomatskoj listi, za druge strance – iz Istočne Evrope - boravak u Crnoj Gori je jedini način preµivljavanja

    AIM Podgorica, 27.04.2000. godine

    "Kada sam do±ao ovdje, osjećao sam se kao va± prijatelj, a tokom dvije i po godine mog boravka jako sam zavolio Crnu Goru i Crnogorce, pa iako moµda vi±e neću dolaziti zvanično, nadam se da ću Crnu Goru ubuduće privatno posjećivati". Rečenica Brajana Donelija, pomoćnika političkog direktora u Ministarstvu inostranih poslova Velike Britanije, izrečena tokom njegove opro±tajne posjete Crnoj Gori, veoma optimistički djeluje ukoliko se pretpostavi da nije izgovorena u okviru uobičajenih fraza odlazećih visokih stranih sluµbenika. Obzirom na podneblje i davno anatemisan prostor Balkana, od strane evropske javnosti, ±to je u posljednjih deset godina potvrđeno, za Crnu Goru bi ovo trebalo da bude, u svakom slučaju, kompliment.

    Razgovarajući sa inostranim drµavljanima koje su profesionalne obaveze dovele u Crnu Goru, stiče se utisak da njihovo mi±ljenje i nije toliko negativno o Crnoj Gori i Crnogorcima kao ±to jeste njihov globalan pogled na Jugoslaviju, jer saveznu drµavu uglavnom posmatraju kroz lik i djelo Slobodana Milo±evića i njegovog reµima. U Crnoj Gori se nalazi oko dvije hiljade stranih drµavljana raspoređenih u diplomatska predstavni±tva, humanitarne i nevladine organizacije i novinarska dopisni±tva iz evroatlanskih zemalja. Ima, međutim i onih – preteµno iz zemalja Istočne Evrope – kojima je boravak u Crnoj Gori jedini način preµivljavanja.

    Kako µive?

    Nije im ba± najlak±e shvatiti ovda±nji način µivota. To se najbolje vidjelo, kada je jedan od danskih vođa sindikata udruµenja novinara na osnivanju Nezavisnog sindikata novinara Crne Gore priznao da mu nije jasno kako crnogorski novinari ne mogu da dođu do izvjesnog aneksa ugovora izmedju dvije firme (npr. privatizacija Instituta "dr Simo Milo±ević"), kao i to da dio crnogorskih novinara ne prima redovno plate i honorare iako, čak i po zakonima o ljudskim pravima i novinari za svoj rad treba da primaju novčanu nadoknadu ...

    "Za±to se ljudi u Crnoj Gori nama smiju kada igramo u kafićima uz muziku", pita se jedna relativno mlađa ©vedjanka, Erika Borkman, uz konstataciju da je primjetila da su ljudi na ovom prostoru izvandredno puni sebe i puni energije, ali da "ne umiju da se raduju".

    Stranci sa svih evropskih prostora su u Crnu Goru do±li sa predubjedjenjem da se radi o potencijalnom ratnom području u kome moµe svakog časa da eskalira sukob izmedju crnogorskih vlasti i federalne vojske. Međutim, prema riječima austrijskog političkog analiticara Krisa Venera, koji se u Podgorici nalazi ne±to manje od godinu dana, barem za sada atmosfera je pitomija i nema podignutih tenzija. "Koliko sam ja prozrio Crnogorce, boluju od istog sindroma kao i Austrijanci. Ne spore da imaju istorijske veze sa Srbima, ali većina neće reći da su Srbi kao ±to ni Austrijanci nece reći da su Njemci iako vuku zajedničko porijeklo - germansko".

    Pored ovoga postoji jo± jedna dogma koja je , prema riječima Venera, slična austrijskoj koja je u tamo±njoj javnosti ±irena, prije pedeset godina. "Većina u Crnoj Gori smatra da imate samo jedan problem koji se zove Slobodan Milo±ević. Ukoliko on nestane sa političke scene, smatrate da će nestati svi va±i problemi. To, naravno, nije tačno, tek poslije njegovog odlaska nastaju pravi i konkretni problemi. Moja zemlja je bila u sličnoj zabludi prije pedeset godina. Naime poslije Drugog svetskog rata, austrijska javnost je prihvatila veoma lijepu priču u cilju kolektivnog opravdanja – da je Austrija bila prva µrtva ujedinjene Njemačke, odnosno Trećeg Rajha", kaµe Vener dodajući da je iznenađen koliko se otvoreno govori o zločinima na Kosovu koje su počinile jugoslovenke snage kao i o Milo±eviću odgovornom za čitavu nesreću. Ono ±to Crnu Goru izdvaja od ostalih drµava biv±e Jugoslavije u oč ima inostranog javnog mnjenja, je činjenica da ni jedna parlamentarna stranka ne nosi u svom nazivu ime nacionalni identitet, kao u Srbiji ili BiH, a one koje su nacionalno određene u javnom µivotu praktično ne postoje, ±to Vener ocjenjuje kao veoma pozitivnu osobinu.

    Sa druge strane Crnogorci i dalje pate od kulta ličnosti, ±to je prema Veneru problem i u čitavoj Evropi, a time i u Austriji gdje je to izrazeno aferom Jozef Hajder.

    "Crna Gora je veoma lijepo mjesto za rad, nije problematično kao Alµir recimo ili Avganistan. Vi, inače, imate veliki problem sa situacijom u kojoj institucije nemaju vlast, već je ta vlast u rukama individualaca. Ja, zapravo nemam problem sa oficijelnim ljudima i mislim da do njih nije te±ko doći, kao do najvi±ih funkcionera koji su stalno na putovanjima. Međutim kada recimo udjem u bilo koje ministarstvo, vidim da u dvije kancelarije dvoje do troje ljudi non stop rade, razgovaraju telefonom, dogovaraju, ugovaraju, pi±u... ali zato u kancelariji odmah do njih takodje nekoliko sluµbenika pije kafu, priča viceve i - uµiva. To je, mislim, prije svega kod vas problem koji će vam oteµati čitavu transformaciju jer je to naslijedje iz starog sistema. Svi kapaciteti moraju jednostavno da budu aktivni", preporucuje Kris Vener.

    Op±te misljenje stranaca o Crnogorcima je da su vrlo direktni, otvoreni, a posebno na prijepodnevnim kafama u ba±tama kafića vrlo komunikativni. Osim toga primjećen je nedostatak jedne osobine ±to se ne bi reklo da nedostaje u mnogim drugim drµavama biv±e Jugoslavije. Da je u Crnoj Gori umanjena klasifikacija i kategorizacija ljudi po vjerskom, nacionalnom ili bilo kom drugom osnovu. " Kategorizacija ljudi je inače bila ključni element u raspadu prethodne Jugoslavije", zaključuje Vener.

    Kada je riječ o izgledu ljudi, generalna konstatacija je da rijetko mogu da vide debele ljude, a prema riječima Venera sviđaju mu se i djevojke u Podgorici, mada kaµe kako se "vidi da patrijarhat ovdje nije izumro". "Mjesta za izlazak ima dovoljno, a u odnosu na prije dvije godine, kada sam je takodje posjetio na kraći period Crnu Goru - duplo vi±e", kaµe Vener.

    No, ima i druge vrste stranaca – oni koji su silom prilika u Crnoj Gori i njih je najlak±e sresti na pijaci u Tuzima, crnogorskom surogatu nekad čuvenog italijanskog "Ponte rosa". To su prije svih rumunski drµavljani. Elena ima troje djece u Temi±varu, muµ joj je u Tursku oti±ao prije četiri godine od kada se nije javljao. Poslije prve godine, kada vi±e nije znala kako da prehrani djecu sa platom konobarice u restoranu koji je bio slabo posjećen, odlučila se za trgovinu. Na početku je tursku i rumunsku robu preprodavala na beogradskim pijacama, a zatim jedna od prvih, krajem 1998. godine otkrila Tuzi, buvlju pijacu udaljenu dvanaest kilometara od Podgorice gdje policija ne otima robu poslije plaćenog zakupa tezge. "Prvo sam donosila robu iz Rumunije, a sada da bih smanjila tro±kove kupujem je u Beogradu na veliko najče±će od Kineza koj su sada po broju postaju jedni drugima konkurencija, a ne Srbima koji se bave trgovinom. I opet ponekad nemam da po±aljem djeci novac jer mi policija na Kolovratu, izmedju Crne Gore i Srbije pokupi svu robu", nervozno saop±tava Elena, nagla±avajuci da nema vremena da razmi±lja o Crnoj Gori kao egzotičnoj zemlji.

    Kao strane drµavljane ne treba zaobići i djevojke takozvano bijelo roblje koje se s vremena na vrijeme pojavljuje u Crnoj Gori. Dolaze iz Rumunije, Ukrajine, Moldavije, Bugarske pa i Bjelorusije. Za prethodnih godinu dana policija je ekstradikovala ( do granice sa Srbijom) oko 140 djevojaka koje su se polugole vrtjele oko ±ipki u prigradskim noćnim klubovima. Po±to dobiju pečat i vizu na mjesec dana, preko fiktivnih firmi u Srbiji koje se navodno bave estradom, dobijaju ugovore kojima dolaze na nastup u crnogorskim bircuzima i rupama dok im ne istekne viza. Tih mjesec dana boravka "čiste" su pred zakonom. Neke od njih nastave svoj put prema Italiji ili prema zapadu. U Crnoj Gori se najvise zadrµavaju u Podgorici, Beranama, Baru i Nik±iću. Prema najavama, veći broj ovih djevojaka se očekuje početkom ljetnje sezone.

    Barem prema svim ovim svjedočenjima Crna Gora se, kako tako, kreće ka zapadu. U dobrom i lo±em smislu.

    # Srđan Janković (AIM)