AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 15 APR 2000 19:57:12 GMT

    Dugi marš u Evropu

    Poslije doslovno višegodišnjeg isčekivanja, Makedonija je najzad počela pregovore o asociranju i stabilizaciji s Evropskom unijom. Vladini funkcioneri optimisti, javnost sumnjičava, evro-birokrati uzdržani…

    AIM Skopje,15.04.2000

    Ne napuštajući staru balkansku naviku, i aktuelna vlast u Makedoniji malo-malo pa neki diplomatski potez požuri da proglasi istorijskim. Kojim god tempom se pregovori s Evropskom unijom vodili, imaju dobru šansu da ”proizvedu”solidnu količinu istorije. Jaka delegacija makedonske vlade predvođena potpredsjednikom Vasilom Tupurkovskim otputovala je 5. aprila u Brisel na prvu rundu razgovora koja je, sudeči po onome što je javnost saznala, zapravo bila upoznavanje no, ipak, prvi korak na dugom putu ka konačnom asociranju u Evropsku uniju. Vice-premijer Tupurkovski sa sebi svojstvenim optimizmom nagovijestio je da će pregovori biti završeni do kraja godine, da će procedura ratifikacije u parlamentima 15 zemalja-članica Unije potrajati možda još godinu. I –eto Makedonije u Evropi…

    Izvjesno nespokojstvo vlada, doduše,u vezi s okolnošću da je Makedonija prva zemlja regiona kojoj je ponuđen sporazum o asocijaciji no i stabilizaciji čega su pošteđeni, recimo, Bugari ili Rumuni.

    Početak procesa asociranja inaugurisao je početkom prošlog mjeseca evro-komesar za spoljnu politiku Kris Paten koji se pred poslanicima Sobranja obreo da bi poručio da je ružičasta budučnost u probranom evropskom društvu nadohvat ruke ali da će brzina kojom će se do te budućnosti stići zavisiti ne od članica Evropske unije več od istinske spremnosti Makedonije da se reformiše – na političkom, ekonomskom, zakonodavnom, društvenom planu.

    Onoliko koliko se iz nevezanih izjava makedonskih zvaničnika ili funkcionera EU može saznati, evro-pregovarači će insistirati na nekoliko momenata: daljoj demokratizaciji, unapređenju međunacionalnih odnosa, provođenju ekonomskih reformi, borbi protiv korupcije, organizovanog kriminala svih vrsta, na efikasnosti javne administracije… U narednih osam godina Makedonija če morati odgovoriti zahtjevima koje postavlja tzv. unutrašnje jedinstveno tržište u sferi trgovine, industrije, usluga. Moraće se udovoljiti zahtjevima poput tehničkih standarda, sertifikata, konkurencije, zaštite potrošača, carina, poreza, ekoloških standarda… Spisak zahtjeva je dug, prostora za odlaganje je sve manje.

    Kao da se malčice zaboravilo da je EU koliko potkraj prošle godine, odmah poslije predsjedničkih izbora, uputila oštre riječi na stepen demokratije u zemlji.

    Na jednom od tadašnjih sastanaka Savjeta ministara Evropske unije, suprotno očekivanjima, (da li slučajno?) nije dato "zeleno svjetlo" za početak pregovora o asociranom clanstvu Makedonije, pregovora za koje su vladini predstavnici u Skoplju tvrdili da će početi u januaru .

    Evropska unija je takođe preko svog Ministarskog savjeta, na istom sastanku, dakle odmah poslije djelimičnog ponavljanja drugog kruga predsjedničkih izbora 5. decembra izrazila zabrinutost za stabilnost zemlje. Predstavnik Unije u Skoplju, Portugalac Pinto Thesheira komentarišući stav 15-rice je tada rekao nešto što je zaboljelo i politički vrh zemlje ali i mnoge obične smrtnike. Rekao je: "Možda demokratija kod vas nije dostigla potrebni nivo!? Makedonija ne zaslužuje bolje društvo nego što su "zemlje zapadnog Balkana" što će reći SR Jugoslavija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Albanija…”. Ni sada Thesheira ne dijeli optimizam Tupurkovskog.

    Htjeli ne htjeli, makedonski politički krugovi morali su prihvatiti saznanje da je prošlo vrijeme praštanja tj. “gledanja kroz prste”. Ne zvuče više uvjerljivo izgovori da je, recimo, kosovska kriza usporila ili čak blokirala ekonomske reforme. Nikog više u Briselu ne može ganuti argument da se odlaže reforma administracije jer je država siromašna. Premijer Georgijevski i njegovi ministri ne ustežu se više da to kažu. Izvori u makedonskoj vladi koji se obično smatraju dobro upučenim tvrde da će jedan od važnih poteza koje mora povući Makedonija, želi li brz proces asociranja, biti rješavanje visokog obrazovanja za Albance. Da li će se to desiti legalizacijom spornog Tetovskog univerziteta ili na neki drugi način – za evro-birokrate nije toliko važno koliko sama činjenica da se nezadovoljstvo Albanaca postupcima makedonskih vlasti može upotrijebiti kao faktor destabilizacije zemlje. U isti set problema svakako će spadati i bolja zastupljenost Albanaca ali i drugih pripadnika manjinskih zajednica u držabvnoj administraciji, vojsci, policiji, veća zastupljenost u medijima. Vlada na ovom planu ima izvjesni kredibilitet kod diplomata EU i u Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju no taj renome se za tili čas može istopiti.

    Zahvati koje mora provesti Makedonija možda će biti najbolniji u ekonomskoj sferi. Sve je bliži dan kada će vlada zaista morati izvršiti istinske hirurške rezove u oblasti javne administracije odnosno njenog reduciranja, proces privatizacije mora se najzad izvršiti do kraja, mora se riješiti pitanje preduzeča koja godinama predstavljaju teret za državni budžet. I, tu bi moglo zapeti…

    Pri vladi skoro godinu dana u svojstvu savjetnika djeluje bivši ujedno posljednji premijer nekadašnje Jugoslavije Ante Markovič; za mnoge građane dobra garancija da se s reformama zaista krenulo. Međutim, na iznenađenje javnosti, Markovič je, tvrdili su mediji, već počeo pakovati kofere za odlazak poslije sukoba s vladinim ekonomskim stratezima predvođenim ministrom za razvoj Trajkom Slavevskim. Bez “dlake na jeziku” Markovic je odbrusio da reforme u zemlji nisu ni počele a kamoli da su pred završetkom. Povjerovao je da je jedini lijek – tzv. šok-terapija na koju vladin tim nije spreman.

    Na zajedničkom presu 13. aprila s šefom pregovaračkog tima Evro-komisije Fabricijem Barbasom Vasil Tupurkovski je dao za pravo Markovicu i sam se pridruživši ocjeni da se reforme provode nezadovoljavajučim tempom. Ovu izjavu posmatrači su shvatili kao političku ocjenu, zapravo prijekor koalicionom partneru VMRO-DPMNE-u. Naime, Tupurkovski za svo vrijeme, godinu i po mandata vlade, deklarativno manifestuje spremnost da se zemlja evropeizira redovno ostavljajući odstupnicu da reformske tokove ometaju drugi.

    Dio kritički nastrojenih medija prema vladinoj politici drukčijeg je mišljenja. Zamjerke se odnose na odsustvo transparentne platforme na kojoj će se zasnivati pregovarački maraton s EU. Neki izvještači koji su slijedili početak pregovora u Briselu 5. aprila tvrdili su da je Tupurkovski dobio dokument koji je Evro-komisija ponudila kao osnovu za pregovore samo dan prije zvaničnog početka. Evro-platforma sadrži pet dijelova: opšti principi sporazuma, regionalna saradnja, približavanje zakonodavstva, finansijska saradnja i, najzad, institucionalne odredbe. U javnost neki sličan dokument s makedonske strane nije stigao.

    Može se samo čuti da makedonski pregovarači nisu oduševljeni tzv. “regionalnim pristupom” smatrajući da svakoj zemlji regiona treba pristupati posebno. Pregovarački tim Tupurkovskog nastoji da se u prvi plan izvuče “evolutivna klauzula” koja bi zemlji garantovala integraciju u punopravno članstvo u Uniji na kraju potpunog procesa.

    Pregovaracki tim iz Brisela, pak, obečava da će “evolutivna klauzula” na dnevni red doći na kraju. Poznavaoci prilika u drugim zemljama u tranziciji dali su sebi slobodu da naprave uporedbu s drugima. Omiljen primjer je Slovenija s kojom građani Makedonije imaju dosta zajedničkog; osim uspomena, dosta poslovnih kontakata i poštovanje nekadašnje vodeče članice yu-federacije. Kažu, slovenačka vlada pred javnost je prije nekoliko godina izašla s materijalom od 70.000 stranica u kome je detaljno objašnjeno šta zemlja dobija a šta gubi evro-integracijom; u Makedoniji nešto slično nije ni na vidiku. Dalje, Slovenci su svoju evro-strategiju pomno prečešljali u parlamentu; u Makedoniji, osim načelne podrške svih parlamentarnih stranaka, ovakav razgovor niko i ne najavljuje.

    Pregovarač Tupurkovski uvjerava da je pregovaračka platforma dobra kao i tim koji pregovore treba realizovati. Da li je zaista tako; građanima ostaje da vjeruju na rijec.

    AIM Skopje

    ŽELJKO BAJIĆ