AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 12 APR 2000 09:17:49 GMT

    Kako je okončana predizborna kampanja u RS

    Banjaluka, 12. april 2000. (AIM)

    Penzioneri u Republici Srpskoj uzalud su se, krajem prošle nedjelje, radovali izborima. Na dan izborne ćutnje nisu im podijeljene penzije, kako je prethodno najavljeno, iako je podjela penzija neposredno pred izbore, već postala narodni običaj u RS. Ovog puta, međutim, čak ni penzioneri nisu imali nikakve konkretne koristi od predizborne kampanje. Zato je, opet, kriva predizborna kampanja. Poštari su se naljutili što ih Fond PIO nije zvanično obavijestio o namjeri da dan prije izbora "časti" penzionere, pa su oni Fond obavijestili, i to javno, da neće dijeliti penzije, jer nisu imali vremena da se "organizuju za ovaj veliki posao". Tako je propao lucidni plan SNS-a, da sebi preko Fonda PIO, ustanove koju kontroliše, pribavi, u posljednji čas, još koji penzionerski glas. U tome su ih osujetili oni koji kontrolišu Srpske pošte, dakle Radišićevi soicijalisti.

    Ovo je tipičan primjer rovovske predizborne kampanje na srpski način. U ovakvoj kampanji mogu učestvovati samo oni koji imaju bar djelić vlasti, jer se ona vodi posredno, preko ustanova ili preduzeća koje kontroliše određena partija ili frakcija. Međutim, ovakav predizborni marketing, po pravilu, ne daje neke rezultate. Ko još u RS zna čiji je Fond, a čija Pošta? Devedeset odsto televizijskih gledalaca, uključujući i penzionere, za ove finese su saznali tek nekoliko časova prije nastupanja izborne ćutnje, kada je SNS optužio srpske pooštare, da nemaju vremena za podjelu penzija, zato što su zauzeti rasturanjem predizbornih materijala socijalista. Uostalom, malo ko je uopšte slušao ova stranačka prepucavanja. Svijest prosječnog birača u ovim stvarima je prilično pojednostavljena: ako se desi nešto dobro, na primjer stigne penzija, to je zasluga lidera koji vlada, ako se desi nešto što ne valja, to je minius vladajućem, a plus opozicionom (opet) lideru.

    Ali, pošto svako ima pravo na svoje zablude, ova ćorava kampanja nastavljena je punom parom i na dan izborne ćutnje. Tako je predizborni petak bio krcat događajima u kojima se malo šta događalo, ali su ih mediji, ipak, uredno pratili.

    U vrijeme izborne ćutnje nije dozvoljeno stranačko agitovanje, pa je to dakako idealna prilika da se kampanja nastavi ispod ruke: promocijom stranačkih ljudi u svojstvu državnih ili lokalnih funkcionera, ili rukovodilaca javnih preduzeća.

    U srijedu predveče, Milorad Dodik predsjednik SNSD-a i nosilac odborničkle liste ove stranke za opštinu Laktaši, je zaista maestralno, u zapadnjačkom stilu, okončao svoju zvaničnu kampanju. U pratnji svoje supruge, on je posjetio prve trojke rođene u Republici Srpskoj. Srđanu Mrđanu i Mlađanu Ćetkoviću, odnosno njihovim roditeljima, kojima ovih dana nad glavom visi deložacija, javno je obećao da će im SNSD izgraditi porodičnu kuću - i to do jeseni. I na pitanje od kojih para će se ta kuća graditi, Dodik je imao pravi odgovor. Eto, u korist mališana i zarad njihovog krova nad glavom, SNSD se odriče završnice predizborne kampanje i sredstva namjenjena za agitaciju "preusmjerava u dotičnu gradnju". Mada je svakom ko zna da zbroji dva i dva bilo kristalno jasno da je tada, takoreći dan pred izbornu šutnju, za završnicu predizborne kampanje vrijeme ioanko isteklo, čak i najljući politički protivnici morali su Dodiku priznati da nije mogao smisliti bolji način da izvadi političke fleke kojima se umrljao nedelju dana ranije na utakmici Borac - Igokea.

    Međutim, to ipak nije bio kraj Dodikove kampanje: tamo gdje je stao Dodik kandidat i stranački lider, nastavio je Dodik premijer RS. I to u petak, na dan izborne ćutnje, kada je "stranačkom Dodiku, ionako bilo već zabranjeno javno pojavljivanje i eksponiranje. Tog dana on je, dakako u svojstvu premijera, posjetio Zavod za medicinsku rehabilitaciju Dr Miroslav Zotović, slikao se sa pacijentima i pri tom izjavio da je izgradnja nove zgrade za ovu medicinsku ustanovu "dugoročni cilj Vlade RS". Pošto "Zotović" već pola vijeka ‘stanuje’ u oronulom trapističkom samostanu, nema sumnji da ovakva obećanja na dugom štapu, kakva su ponavljale i mnoge ranije Vlade, nikog ne obavezuju previše. Istog dana trojica Dodikovih ministara posjetila su prijedorski mrtvi gigant Rudnik željezne rude. Na tom sastanku moglo se čuti da će proizvodnja u ovom kombinatu uskoro biti obnovljena: čim se nabavi tričavih pet miliona dolara za njeno pokretanje. A "Telekom Srpske" je dan prije izbora potpisao ugovor o brzoj obnovi telefonije u opštinama Derventa i Teslić.

    Ni lokalne vlasti nisu mirovale: opština Prijedor je baš u predizborni petak "zvanično" dodijelila izbjeglicama 32 placa za gradnju kuća. I tako dalje i tako dalje...

    I mediji su tog dana imali pune ruke posla. Osim praćenja pomenutih događaja, našlo se mjesta i za poneku specijalnu emisiju. Tako je Nezavisna televizija Banja Luka, inače glasilo socijalista Nebojše Radmanovića, baš na dan izborne ćutnje posvetila skoro sat programa "uspješnom poslovanju" republičke Uprave carina, čiji je direktor Dragoljub Trivanović. A Trivanović je kadar - socijalista.

    Dan prije izbora, i poštari su, iako prezauzeti da bi dijelili penzije, ipak uspjeli da obraduju narod, i to na neobičan način: dostavljanjem telefoinskih računa. Naime, na tim računima, po prvi put nakon dugog vremena, nije bilo stavke zvane ‘tv pretpalta’. Ovaj namet od ne baš zanemarljivih pet maraka mjesečno, ugovorom državne televizije i državnog Telekoma, jednostavno je prikačen uz telefonske račune, što je itekako smetalo građanima RS. Jednostranim raskidom ugovora ‘Telekom Srpske’ je velikodušno počastio građane Republike Srpske, dan uoči glasanja. A SNS je ostala u zabludi da je ono što nije uspjela preko Fonda PIO, uspjela preko, takođe svog, ‘Telekoma’.

    Dan kada su stranake i kandidati morali da ćute, OEBS i ostali međunarodni medijatori, iskoristili su kao posljednju šansu za svoju predizbornu agitaciju. Cilj njihove kampanje je bio da građane, a naročito mlade ljude i žene, nagovore da izađu na glasanje. Koliko su u tome uspjeli, najbolje pokazuje procenat od 60 do 70 odsto birača koliko ih je u subotu u RS glasalo. Nije baš da su građani poslušali Srpsku radikalnu stranku, koja je odustala od ranije najavljivanih incidenata, ali je poslednjeg dana kampanje pozvala birače "da se u subotu posvete svojim porodicama umjesto da učestvuju u američkom cirkusu", ali ih se očigledno nisu previše dotakli ni apeli OEBS-a. Ko je glasao ranijih godina, glasao je i sada, što će reći da žene i tinejdžeri ni ovoga puta nisu baš pojurili na birališta. Žene pogotovo, kao praktičnija stvorenja od "besposlenih muškaraca", sigurno nisu bile baš voljne da subotu provedu stojeći u redovima i hodajući od jednog do drugog glasačkog mjesta u potrazi za svojim imenom na biračkom spisku.

    Kako su izbori organizovani, odziv birača je bio izuzetno dobar. Zvuči zaista nevjerovatno da svi ti stranci, koji Bosance, evo već četiri godine, uče demokratiji, za te četiri godine nisu uspjeli napraviti valjane biračke spiskove, ni nakon svih onih silnih registracija birača. Tako je i premijer Federacije BiH, Edhem Bićakčić, bio primoran da šeta od jednog do drugog biračkog mjesta, da bi glasao. Ni neki lideri u RS nisu bolje prošli: za svojim biračkim mjestom morali su tragati i dvojica nosilaca odborničkih lista za Banju Luku Nebojša Radmanović (SPRS) i Novak Kondić (SNS). S obzirom da je Radmanović još uvijek aktuelni predsjednik banjalučke gradske vlade, a izrada biračkih spiskova je upravo u nadležnosti lokalnih vlasti, može se slobodno reći da je sam sebi kriv za subotnju neželjenu šetnju.

    Robert Beri, šef misije OEBS-a i Predsjednik Privremene izborne komisije, izjavio je, dan uoči izbora da je zadovoljan tokom predizborne kampanje i pozvao birače da dobro razmisle kome će dati svoj glas, jer će oni koje u subotu izaberi vladati čitave četiri godine. Gospodin Beri je, dakle, uzalud proveo više od dvije godine na ovim prostorima. Nije uspio da za to virijeme shvati dvije bitne stvari: da razmišljanje i glasanje kod nas nisu u nekoj naročtoj vezi, i drugo, da četiri godine, za ovaj narod koji je navikao na razne vladare sa neograničenim rokom trajanja, i nije neki period od koga bi se prepali i uozbiljili. Ali, ovdje se dugo živi od zabluda. Zašto bi ambasador Beri bio izuzetak?

    Ivana Pavlović (AIM)