AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 04 APR 2000 09:47:38 GMT

    Krajišnik u Hagu

    Banjaluka, 4. april 2000. (AIM)

    Hapšenje Momčila Krajišnika nije neočekivano, ali je došlo kada se to najmanje očekivalo. Tako bi mogao da glasi najkraći komentar vijesti da su specijalne jedinice SFOR-a, u noći između nedjelje i ponedjeljka, uhapsile Krajišnika u kući njegovih roditelja na Palama.

    Krajišnik je u političkoj javnosti važio za drugog čovjeka srpskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini (BiH). U političkom životu pojavio se uz Radovana Karadžića sa osnivanjem Srpske demokratske stranke (SDS). Prije toga je bio direktor jednog preduzeća (TAT) u sistemu sarajevskog "Energoinvesta". Sa Karadžićem dijeli sudsku i zatvorsku biografiju zbog privrednih malverzacija krajem osamdesetih godina, vezanih za izgradnju Karadžićeve vikendice, koje su ostale nedokazane u sudskom postupku. Nakon prvih parlamentarnih izbora u BiH 1990. godine i pobjede nacionalnih stranaka (SDS, SDA i HDZ), kao srpski kandidat u diobi političkih funkcija, postaje predsjednik Narodne skupštine BiH. Na ovu funkciju podnijeće ostavku aprila 1992. godine i postati predsjednik prve Narodne skupštine Republike Srpske.

    Krajišnik je imidž vještog političara stekao zahvaljujući beskrajnom strpljenju u skupštinskim nadmudrivanjima ostrašćenih poslanika iz tri nacionalna tabora predratnog parlamenta BiH. U retorici nije zastupao 'tvrde' stavove, ali nikada nije bilo jasno da li ono što govori zaista misli. Osmjeh na njegovom licu u trenucima usijane skupštinske atmosvere davao mu je na početku političke karijere crtu političke bezazlenosti. Kada su politički nesporazumi nacionalnih stranaka kulminirali i doveli do izlaska Srba iz parlamenta BiH, Krajišnik je dobio oreol lukavog i perfidnog političara sa kojim nije bilo moguće postići dogovor. Zbog jalovih, dugotrajnih i iscpljujućih pregovaranja sa političkim protivnicima prozvan je 'mister no'.

    U toku rata Krajišnik predsjedava Narodnom skupštinom RS na Palama i najuticajniji je čovjek uz Radovana Karadžića u državnom i političkom vrhu. Mnogi vjeruju da je imao najsnažniji uticaj na Karadžića i da je često puta njegov stav bio odlučujući. Kada bi se pojavljivao zajedno sa Karadžićem, obično je govorio poslije njega i uvijek malo drugačije i tvrđe od liberalnijeg šefa. Kada je Karadžić morao da se povuče iz političkog života pod pritiskom međunarodne zajednice, Krajišnik je postao predsjednik SDS. Na prvim poslijeratnim parlamentarnim izborima izabran je za srpskog člana Predsjedništva BiH, gdje će ostati do septembra 1998. godine i na drugim izborima ustupiti mjesto kandidatu 'Sloge' Živku Radišiću.

    Krajišnik je najviši politički funkcioner iz BiH koji se našao u Hagu. Tajna optužnica, koja je podignuta 21. februara ove godine, tereti ga za ratni zločin genocida i povrede međunarodnog humanitarnog prava po principu pojedinačne odgovornosti političkih lidera. S obzirom na političku funkciju u toku rata, njegovo hapšnje je bilo pitanje dana. Objelodanjeni principi odgovornosti Karadžića, a potom i narodnog poslanika Radoslava Brđanina, jasno su obilježili krug političara koji snose odgovornost za etničko čišćenje i masovne zločine nad civilnim stanovništvom u BiH.

    Iako očekivano, hapšenje Krajišnika izazvalo je prilično veliko uznemirenje u političkoj javnosti iz bar nekoliko razloga. Prvo, hapšenje je uslijedilo sedam dana prije lokalnih izbora i po ocjeni većine analitičara ovdašnjih političkih prilika moglo bi imati odlučujući uticaj na homogenizaciju nacionalista i neočekivano veliki uspjeh SDS-a. Tu vrstu zabrinutosti iznio je i premijer Milorad Dodik, izjavivši da nije očekivao Krajišnikovo hapšenje u ovom trenutku. U političkom taboru SDS-a hapšenje je odmah pretvoreno u politički profit. U prvom reagovanju SDS poziva "srpski narod, simpatizere i članove SDS-a" da mirno prime ovaj 'pokušaj da se SDS zaustavi u pohodu na izbornu pobjedu' (Kalinić) i pokažu da je 'SDS protiv terora i nasilja'. Za hapšenje je optužen premijer Dodik, kao najopasniji izborni konkurent i on bi mogao biti politička žrtva ovog poteza. Član Glavnog odbora SDS-a Mirko Banjac kaže da je Dodik na poslednjem sastanku predsjednika opštinskih odbora svoje stranke (SNSD) rekao:"Vodite kampanju kako možete, do 4. aprila desiće se nešto što vam ne miogu reći, ali to je za nas ključna stvar".

    Procjenjuje se da je odlazak Krajišnika u partijski vrh SDS-a donio olakšanje koje će otvoriti prostor za političku transformaciju ove stranke. Krajišnik je, nema sumnje, bio najuticajniji čovjek SDS-a i njegov uticaj je zatvarao prostor mladom i ambicioznom Draganu Čaviću, iza koga stoji najveći broj članova ove stranke, posebno u stranačkoj bazi banjalučkih i krajiških opština. Mnogi vjeruju da se ovakav rasplet u SDS-u priželjkivao, što bi mogla da potvrdi i činjenica da su radikali optužili SDS da je bio u dosluhu sa organizatorima hapšenja i dao svoju prećutnu saglasnost.

    Osim koristi koju će imati SDS na izborima, premijer Dodik ima dodatne razloge za zabrinutost. Hapšenjem Krajišnika doveden je u pitanje i kredibilitet njegove vlade. Naime, on je duže vrijeme najavljivao regulisanje odnosa sa Haškim tribunalom, obećavao zaštitu dostojanstva osumnjičenih i skidanje pečata tajnosti sa optužnica. Jalova obećanja poslužiće prvom čovjeku SDS-a Draganu Kaliniću da izjavi kako je licemjerje sve što Vlada kaže. Pri tome će očigledno aludirati i na izjavu ministra pravde Milana Trbojevića po povratku iz nedavne posjete Haškom sudu, kada je rekao da je dogovoreno da će se prema osumnjičenim humano postupati prilikom hapšenja.

    Slučaj Krajišnik učvrstiće i negativnu sliku međunarodne zajednice u očima ovdašnje javnosti zbog tajnih optužnica i upotrebe nesrazmjerne sile prilikom hapšenja osumnjičenih. U poslednjem hapšenju u Prijedoru pogrešno identifikovanom su nanešene tjelesne povrede po licu i glavi, zbog kojih se našao na bolničkom liječenju. Javnost je na malim ekranima mogla da vidi unakaženo lice hapšenog i čuje njegovu ispovijest o nehumanom postupanju prilikom lišavanja slobode. Tako će kao gola demonstracija sile i moći biti protumačeno i provaljivanje vrata na kući Krajišnikovih uz pomoć eksploziva i vezanje njegovih starih roditelja i djece.

    Na drugoj strani, hapšenje visokog političkog funkcionera bosanskih Srba otvara u političkoj javnosti pitanje šta je sa političkim liderima druga dva naroda, kakva je njihova odgovornost za rat i ko će odgovarati za zločine nad srpskim narodom? Evo nekih reagovanja: "Ko je sledeći?" (Ž. Radišić), "Udarac na temelje državnosti RS" (M. Šarović), "Ugrožava srpsku borbu za ravnopravnost" (K. Simić), "Destabilizuje političke prilike u RS" (P. Đokić), "Ko će odgovarati za zločine nad srpskim narodom?" (M. Ivanić). Prebrojavanje zatvorenika pokazuje da je u Haškom zatvoru najviše Srba, što političari svih opcija sve češće iznose kao činjenicu na kojoj prave manje ili više logične konstrukcije kojima se javnosti sugeriše stav.

    Predstavnici međunarodne zajednice hapšenje vide drugačije od političkih predstavnika Srba. Za ambasadora SAD u UN Ričarda Holbruka, hapšenje Krajišnika je 'najznačajniji događaj na Balkanu', za Visokog predstavnika Volfganga Petriča ono će 'pomoći rad međunarodne zajednice u BiH', a za američkog ambasdadora u BiH Tomasa Milera hapšenje je 'poruka građanima BiH da imaju izbor'.

    Čini se da ovako različita gledanja na problem hapšenja osumnjičenih za ratne zločine postaje ozbiljan problem implementacije Dejtonskog sporazuma, koji nanosi političku štetu i međunarodnoj zajednici i demokratskoj opciji na vlasti u RS. Ako premijer Dodik i vladajuća koalicija 'Sloga' misle da je za njihov kredibilitet bolje da osumnjičene hapsi SFOR, onda se nalaze u zabludi koju bi mogli platiti već na ovim izborima. Ako, pak, međunarodna zajednica misli da hapseći osumnjičene pravi dobru uslugu Dodiku, kao svom političkom favoritu, rizikuje da uskoro sa političkim predstavnicima Srba, izabranih na demokratskim izborima, razgovara u Hagu umjesto u Banjaluci.

    Branko Perić (AIM)