AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 03 APR 2000 15:38:08 GMT

    Sport i politika: Incident na košarkaškoj utakmici

    Gradjani ovog malog entiteta su, poslije još jednog nemilog dogadjaja, istina, kojeg su svi kurtoazno osudili, samo mogli da potvrde da su u stalnom stanju - kao da ih neko pretuče, pa im se poslije ipak izvini, a njima i dalje ostane gorak ukus u ustima. I tako do nekog novog incidenta.

    Banjaluka, 3. april 2000. (AIM)

    Najnovija tuča Dodikovih tjelohranitelja i navijača Borca u banjalučkom "Boriku", zdušno je ujedinila sve ovdašnje političke i sportske vinovnike oko stava da politiku ne treba miješati u sport. Ipak su to svi učinili. Dodikovi momci su bahato tukli navijače suparničkog tima. Ovi su tvrdili da ih politika ne zanima i da su u hali samo zbog podrške svojim igračima. "Mi volimo samo Borac i našu Srbiju, koju su nam uništili", bio je jedan od prvih komentara jednog od vođa Borčevih navijača, po završetku utakmice. Isti ljubitelji sporta častili su aktuelnog premijera Srpske i njegove simpatizere pokličima: "ustaše, ustaše", pozivajući "Srbe da ustanu". Dodik nije uspio da hladne glave reaguje na provokacije, i zasluženu sportsku pobjedu svog tima je za tili čas pretvorio u veliki politički poraz. Političkim protivnicima je učinio veliku uslugu, neposredno pred izlazak glasača na birališta.

    Ovakvo komuniciranje političara sa građanima - povremena upotreba sile, zloupotreba i manipulacija - traje već duže. Isto kao što i Dodikovi momci već duže primjenjuju silu kao sredstvo komuniciranja sa neistomišljenicima. Već godinama izmanipulisani građani višak adrenalina oslobađaju uglavnom destruktivno, dok se policija uglavnom ponaša politički.

    Za one nešto kraćeg pamćenja treba podsjetiti da su u vrijeme bombardovanja Jugoslavije policajci mirno stajali, gledali i dodavali kamenje onima koji su razarali imovinu stranih ambasada u Banjaluci i tukli rijetke novinare koji su radili svoj posao - snimali ono što nije smjelo da se vidi. I ovog puta su shvatili da je najbolje da se drže po strani dok Dodikovi momci obavljaju svoj posao.

    Onomad niko nije odgovarao zbog neprofesionalnosti, ovog puta su suspendovana dva člana Dodikovog obezbjedjenja, i protiv petorice radnika MUP-a RS poveden je postupak "zbog fizičkog napada na drugog i nepostupanja po zahtjevu rukovodioca obezbjedjenja na utakmici Borac Nektar - Igokea". "Poslije završetka utakmice i dodjele pobjedničkog pehara u dvorani je došlo do bučnijeg reagovanja navijača uz upućivanje pogrdnih riječi, na šta su pripadnici MUP-a RS, angažovani na obezbjedjenju predsjednika Vlade RS, neprofesionalno reagovali, napustili obezbjedjenje ličnosti koju štite, popeli se na tribine i fizički napali grupu navijača domaćeg tima", zvanično saopštava Centar javne bezbjednosti Banja Luka.

    Na ispitu profesionalnosti pali su i mediji koji su reagovali, takodje u zavisnosti od političkih naklonjenosti. Iz saopštenja su selektivno vađene one rečenice, koje su štitile blisku opciju, tako da su u razmaku od pola sata građani, skloni lakom zavodjenju, bili bombardovani potuno različitim stavovima, inače istih političkih subjekata. Pa je tako banjalučka Nezavisna RTV prenijela izjavu Saše Čudića, člana Glavnog odbora socijalista, u kojoj se kaže da je "javnost imala priliku da vidi kako se sportske manifestacije, kao oličenje viteštva i fer igre, mogu pretvoriti u suprotnost". Nešto kasnije, na Radio TV Republike Srpske stav socijalista bio je dopunjen riječima da je "Dodik upotrijebio funkciju i posegao za silom, koju odavno primjenjuje u politici". Socijalisti na RT RS završavaju prijetnjom ili upozorenjem da je ova sportska pobjeda "Dodiku zadnja politička pobjeda". Nezavisna RTV zaustavlja se na zajedničkom saopštenju košarkaških klubova Igokea i Borac, a nekoliko minuta kasnije RTV RS prenosi dio Borčeve konferencije za novinare na kojoj se tvrdi da, zapravo, nikakvog zajedničkog saopštenja ova dva tima nije bilo. Novine prenose ovo zajedničko saopštenje i istovremeno izjave Borca da oni nemaju pojma o bilo kakvim zajedničkim saopštenjima. Tako oni neopredjeljeni mogu ostati samo zbunjeni, dok oni drugi svakako da vjeruju u ono što žele da vjeruju. Kao što su gradjani Banjaluke, u vrijeme bomradovanja Jugoslavije, mogli ili da se oslone na izvještaje ovdašnjih televizija, u kojima su "demonstrirali mirno i dostojanstveno", ili da prošetaju demoliranim gradom.

    Razigravanje za košarkaškog prvaka Srpske palo je u nezgodno vrijeme - u jeku izborne kampanje, pa je poslužilo mnogim političarima od ljevičara do ekstremnih desničara da se barem pred kamerama prikažu kao "raja sa parketa". Čak i za one političare koji ne razlikuju koš od gola, najvažnije je bilo prikazati se pred velikom publikom i zadobiti koji politički poen. Njemačkim prijateljima je nezamislivo da se, recimo, Šreder pojavi u ulozi mecene nekog od sportskih timova u Njemačkoj, naravno javno. Dodikovi saradnici shvatili su, istina, kasnije, da je "premijer Srpske u tom trenutku, kada se nalazio na terenu, mogao da doprinese određenim tenzijama". Na drugoj utakmici plej ofa, dan uoči velikog skandala, Dodik je podupirao Igokeinu klupu, Dragan Čavić Borčevu. Na pauzi su se Dodik i Čavić sportski rukovali. Već sutradan su bila zaboravljena sva pravila fer plaja. Dodikovi protivnici ga nakon toga nisu poštedjeli. "Svim ovim postupcima, a posebno onim u banjalučkom "Boriku", u kome je njegov klub postao prvak RS, nabijeđeni demokrata i politički miljenik medjunarodne zajednice, Milorad Dodik, pokazao je da ni u čemu, pa ni u sportskoj pobjedi, ne može da bude veliki", smatra Srpska demokratska stranka. Partija demokratskog progresa RS smatra da je to bila "neprimjerena demonstracija sile, osionosti i nadmenosti", te da je "sve drugo privatizacija države i njenih institucija, što ova stranka nikada neće dozvoliti".

    Na drugoj strani, navijači Borca, pak, priznaju javno da su "prije utakmice dobijali razne pozive da navijaju protiv SNSD-a", ali su odlučili da samo bodre svoj tim. Način bodrenja naišao je na oštre osude protivničkog političkog i sportskog tabora. "Potpuno je neprilično da jedna ekipa navijača skandira drugoj "ustaše", rekao je Slavko Mitrović u ime Dodikove stranke, uz obrazloženje da je potpredsjednik SDS-a Dragan Čavić, odlazeći sa utakmice mogao da kaže: "Uspjeli smo".

    "Toliko uvreda i pljuvanja nisam do sada doživio ni na jednoj utakmici. Možete misliti kako smo se mi, igrači Igokee, osjećali na parketu, mi koji smo gotovo svi proveli pet godina u ratu dok su igrači Borca igrali košarku", izjavio je kapiten aleksandrovačkog tima Rade Grgić, uz istovremeno priznanje tima da su "incident inicirali neodgovorni pripadnici obezbjedjenja". Po navijačima Borca, sve je, zapravo, otpočelo otklonom srednjeg prsta igrača Igokee. Dodiku nije preostalo ništa drugo nego da se pokajnički izvini navijačima i moli Boga da su ovdašnji glasači, kao i do sada, kratkog pamćenja.

    U ovdašnjem političkom životu ostaju mnoge zagonetke ili prekrivanje očiju pred činjenicama. Svi se slažu da se tenzije vratolomno podižu, ali se nalazi racionalno opravdanje da smo u vrućoj fazi izborne kampanje. Niko se ne pita kuda sve to vodi.

    Sa incidentom na košarkaškoj utakmici spisak političkog manipulisanja gradjanima ni izdaleka nije zaključen. Spisak odgovornosti još nije ni započet. Gradjani ovog malog entiteta su, poslije još jednog nemilog dogadjaja, istina, kojeg su svi kurtoazno osudili, samo mogli da potvrde da su u stalnom stanju - kao da ih neko pretuče, pa im se poslije ipak izvini, a njima i dalje ostane gorak ukus u ustima. I tako do nekog novog incidenta.

    Tanja Topić (AIM)