AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 29 MAR 2000 11:03:33 GMT

    Vlast i izbori

    Banjaluka, 29. mart 2000. (AIM)

    Koliko su političarima u Republici Srpskoj (RS) bitni predstojeći lokalni izbori pokazuje činjenica da je većina najmoćnijih stranaka za nosioce lista u pojedinim opštinma kandidovala svoje lidere. Po tome bi se reklo da je predizborna kampanja shavaćena vrlo ozbiljno, ili su je bar takvom željeli prikazati oni koji ovih dana vode ljutu bitku za glasove birača. A u toj bici ima, bogami, svega i svačeg. Navoditi sve što su kandidati ovih dana rekli jedni drugima i svojim biračima bio bi prevelik posao, čak i ako bismo iz te ogromne priče izdvojili samo bisere. Jer, i bisera ima dovoljno da se cijela Republika Srpska okiti od glave do pete.

    Političari iz nomenklature vlasti misle da su djela bitnija od riječi. Zbog toga su krenuli da birače podsjete na svoja velika djela u njihovom interesu. Jovan Mitrović, alktuelni potpredsjednik Narodne skupštine RS i visoki funkcioner SNS-a, nije od onih političara koji predizbornu kampanju počinju u zadnji čas. Naprotiv, ovaj vrijedni neimar je odavno zasukao rukave i počeo raditi za dobrobit birača, kako bi oni njemu i njegovoj stranci uzvratili povjerenjem i glasovima. Jovan Mitrović se bavi gradnjom puteva. Po tome se može zaključiti da je on dobar poznavalac narodnog duha. Srbi su narod koji mnogo voli da putuje, što se naročito pokazalo u posljednjim ratovima, kada su kolonama prosto zakrčili puteve eks Jugoslavije. Dakle Mitrović se, čim je došao na vlast, dao na asfaltiranje puteva u svom Zvorniku i okolnim selima. Da bi to mogao uraditi prvo je, pišu mediji, u nekoliko preduzeća potrebnih za ovaj posao postavio ljude iz SNS-a za direktore. Onda je osnovao novo preduzeće za proizvodnju asfaltne baze i za direktora te firme doveo svog sestrića. Naravno, preduzeća čiji su direktori SNS-ovci bili su kooperanti preduzeću na čijem je čelu Jovanov sestrić. Pod parolom "pola vi, a pola SNS" asfaltirani su mnogi seoski putevi oko Zvornika, narodnim i državnim, što će reći opet narodnim, parama, a SNS i Mitrović su bili zaduženi za "moralnu podršku". Jedina mana ovih puteva je što kratko traju. Asfalt je, naime, toliko loš da skoro ni u jednom selu nije izdržao do izbora. Neprijatelji SNS-a i Jovana Mitrovića kažu da se to desilo zato što je u zvorničke puteve uloženo mnogo manje para nego što je "papirima prikazano", a da je podebela razlika završila u džepovima "organizatora" ovog poduhvata. Naravno, to nije tačno. U pitanju je samo pogrešna računica. Trebalo je početi gradnju puteva prije dva tri mjeseca i onda bi bilo sve u redu. Taman bi presjecanje vrpci palo u vrijeme predizborne kampanje. A poslije izbora je ionako svaki put dobar.

    Presjecanjem vrpci, koje je slučajno palo u doba predizborne kampanje, proslavio se ovih dana Nebojša Radmanović. Aktuelni predsjenik Izvršnog odbora Banje Luke i kandidat Socijalističke partije RS za gradonačelnika najvećeg grada u Republici Srpskoj je prije desetak dana svečano otvorio jedan tržni centar. To je Banjalučanima već poznati "Elit šop" , ili novi zanatski centar, kako ga građani zovu, iako se u njemu ne obavljaju nikakvi zanati osim trgovačkog. U tom kompleksu butika i prodavnica u Jevrejskoj ulici, Banjalučani već odavno kupuju farmerice i sličnu robu. Zanatski centar se gradi, kako je i sam Radmanović rekao, već deset godina i do sada mu nije trebalo nikakvo svečano otvaranje. Jednostavno, kako bi se koji lokal završio, gazda bi ulazio u njega i počinjao svoj bioznis, jer to su privatni lokali, a privatnici ne obraćaju mnogo pažnje na presijecanje vrpci i ostale protokole. Jedina svrha "svečanog otvaranja", bila je, naravno, poruka građanima: "vidite, dragi Banjalučani, ovaj se zanatski centar gradi već deset godina i nije otvoren dok socijalista Nebojša Radmanolvić nije došao na čelo gradske vlade. Pa vi sad vidite za koga ćete glasati".

    I Nebojša Radmanović se uključio u gradnju seoskih puteva. Prošlog petka on je posjetio selo Pisakvica, poznato po tome što je u prošlom ratu od svih banjalučkih sela dalo najviše boraca. Moglo bi, bogami , dati i najviše birača, ako se Piskavičani odluče da izađu na glasanje. Radmanović je, dakle, dvije nedjelje prije izbora obišao gradilište seoskog puta i graditeljima dao malo moralne podrške, što je pomno pratila lokalna Nezavisna televizija. Interesantno je da je prvi predsjednik Upravnog odbora Nezavisne televizije bio upravo pomenuti Radmanović. Interesantno je i da se put Bistrica - Gornja Piskavica gradi već godinu dana, iako je dug tačno 1019 metara. Takoreći, cijeli kilometar. Ovih dna po gradu se mogu čuti komentari u stilu : kad je premijer Dodik mogao otvarati tri kilometra puta, što predsjednik gradskog izvršnog odbora ne bi mogao kilometar.

    Put u Piskavici, međutim, još nije završen, pa ga Radmanoviš nije mogao "svečano otvoriti", ali se okončanje radova, kako je rekao sam Radmanović, očekuje upravo ovih dana. Do izbora svakako. Prilikom boravka u Piskavici Radmanović je posjetio i gradilište jednog proizvodnog pogona, koji će dati posao tamošnjim ljudima, zadržati malde ljude na selu, i tako dalje i tome slično. Kako se samouvjereno Radmanović slikao na gradilištu, gledaoci bi mogli pomislite da "proizvodni pogon" gradi on lično iz svog džepa, ili bar Socijalistička partija iz sredstava prikupljenih partijskom članarinom. Ali, nije baš tako. To je pogon privatnog preduzeća "Dekorplast", proizvođača plastične galanterije iz Banje Luke. Nismo uspjeli saznati da li je Stojan Jorgić, vlasnik "Dekorplasta", član Socijalističke partije, ali se do sada nije kao takav eksponirao. A i da jeste, veliko je pitanje kakave veze ima njegova privatna firma sa Nebojšinom predizbornom kampanjom.

    Veliko je pitanje, naravno i kakve veze ima Nebojša Radmanović sa Socijalističkom partijom, sada kad je iz iste isključen. Ali, prije raskola u socijalistima SPRS je Radmanovića kandidovao za nosioca liste za Banjaluku, a sada se tu, prema pravilima OEBS-a,više ništa ne može promijeniti. Tako se Radmanović i dalje smješka sa plakata koje mu je za kampanju obezbijedila njegova bivša partija.

    I dr Branislav Lolić, mladi banjalučki pedijatar -pulmolog, nekad vrlo perspektivan ljekar, koji se između brige o zdravlju djece i politike, bez ramišljanja odlučio za politiku, ovih dana je u funkciji predizborne kampanje. Hajde što je u toj funkciji on, nego je i cijeli banjalučki Klinički centar, sve sa ljekarima, medicinskim sestrama, pacijentima i njihovom rodbinom. Naime, dr Lolić, visoki funkcioner SNS-a i direktor Kliničkog centra u Banjoj Luci, odlučio je nedavno da u bolnicama banjalučkim uvede red. Zavođenje reda je u ovim zdravstvenim ustanovama bilo zaista neophodno, ali im je osim discipline, potrebno još mnogo toga. Jer u bolnici nema: lijekova, posteljine, sanitetskog materijala, hrana za pacijente je takva da je jede samo onaj ko baš mora, a plate osoblja su na granici egzistencijalnog minimuma. Ali, dr Lolić se, bar za sada,odlučio samo da zavede red. Prvo je ljekarima zabranio obavljanje privatne prakse u slobodno vrijeme, a prekršiocima ovog dekreta zaprijetio otkazom. Nije im povećao plate. Onda je medicinskim sestrama, koje rade po 12 sati bez pauze, zabranio pušenje na radnom mjestu. Zatim je krenuo da penzioniše one koji su stekli uslove za penziju i otpušta "tehnološke viškove", u prevodu sve one koji su zaposleni na određeno vrijeme. Tako je penzionisao jedinog dječjeg kardiologa, pa sada Banjalučka dječja klinika nema kardiologa. Nema ni pulmologa, jer se jedini pulmolog, već pomenuti Lolić, dao u politiku i zavođenje reda, a pacijente prima samo srijedom i to ako nema preča posla. Dr Lolić je zabranio i posjete osim u terminu od 16 do 17 časova. Sve bi to bilo lijepo, da porodice pacijenata ne moraju u bolnicu donijeti sve od posteljine do lijekova , doručka, ručka i večere, naravno ako žele da njihovi bolesnici žive i liječe se normalno. U svojim "mjerama" Lolić se nije sjetio, na primjer da popravi toalete i kupatila u bolnicama, koja su u očajnom stanju. Primjera radi, na jednom odjelu Ginekološke Klinike "radi" samo jedan WC kojim se služi 30 bolesnih žena. Sve ovo ne bi bilo tako čudno da je dr Lolić zasjeo u direktorsku fotelju tek nedavno, pa eto riješio da kao novi direktor primjeni nove metode. Ali, dr Lolić je direktor KC već tri godine, a evo baš sad, pred izbore, se naprasno dosjetio da u svojoj kući zavede red. Neki "upućeni" tvrde da ovim mjerama dr Lolić ne vodi kampanju samo za svoju stranku nego i za sebe lično. Navodno, on se "nameračio" da postane ministar zdravlja u Dodikovoj Vladi, što će mu možda i uspjeti jer ga je premijer već javno pohvalio i "podržao u naporima" za sveopšti preporod Kliničkog centra.

    I sam Dodik ovih dana ima pune ruke posla. U nedjelju, tačno dvije sedmice prije izbora, on je svečano otvorio (ah, opet famozna vrpca) 19 kuća za izbjeglice u Srebrenici, koje su nakon dvogodišnjih napora sretno završene, gle čuda, baš pred izbore. Uručivanje ključeva od stanova, policijskih stanica, bolnica i škola nastavlja se iz dana u dan širom RS. Naravno, glavni Dodikov izborni adut je njegova Vlada. Tako, sve što uradi Vlada, je izborni plus za njega i SNSD. Zato nije nikakvo čudo što je baš prije mjesec dana počela podjela poklon paketa penzionerima, koje im je velikodušno poklonila njihova Vlada. To što se jadni starci guše i padaju u nesvjest u redovima za pekmez i brašno (jer ulje još nije stiglo), što po tri dana od jutra do mraka čekaju da paketiu stignu na distribuciona mjesta, samo je jedan od neželjenih efekata vladinih dobrih namjera.

    Ovo su samo neki od primjera kako se vlast zloupotrebljava u političkoj promociji i kako se za narod radi tek kad se primaknu izbori. Opozicionari su se manje istakli u ovom vidu predizborne kampanje iz prostog razloga što nemaju vlast u rukama i što nemaju čim da grade puteve i "uređuju" bolnice. Ali, neki od njih su već bili na vlasti i pokazali šta znanju. Valja samo vratiti film za nekoliko godina unazad i prisjetiti se ‘dobrih domaćina i njihovim dobrih djela’.

    Jelena Pavlović (AIM)