AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 22 MAR 2000 14:08:21 GMT

    Procjene Demokratske alternative BiH

    Alternativa o buducnosti Daytonskog sporazuma

    AIM, Sarajevo, 22.3.2000. Demokratska alternativa BiH, okupljena inicijativom Helsinskog parlamenta građana, inace pojacano aktivna pred aprilske opcinske izbore, iskazala je na upravo odrzanom okruglom stolu u Sarajevu svoje stavove o cetverogodisnjem iskustvu i praksi Daytonskog mirovnog sporazuma. Pojacane kritike zbog slabog provođenja ili neprovođenja Mirovnog sporazuma, te prijedlozi o njegovoj reviziji, koji su u posljednje vrijeme ucestali sa svih strana, od HDZ-a za formiranje treceg entiteta, preko Harisa Silajdzica kao aktera Daytonskog sporazuma cija kritika Daytona vec iritira i pripadnike njegova naroda, do Komsicevog Hrvatskog narodnog vijeca koje cijelu BiH zeli vidjeti kantoniziranu i za sto je dobilo potporu nove hrvatske vlasti u Zagrebu. Pritom, nitko iz vlasti BiH, pa ni najzesci kriticari Daytonskih mirovnih postignuca ne govore o svojoj ulozi u blokadama, opstrukcijama ili otvorenom suprotstavljanju i neprovođenju onoga na sto su se obvezali.

    Alternativa se odlucila, buduci neopterecena predizbornim mahanjem zastavama, za hladnu analizu cetverogodisnjeg iskustva i na okrugli je stol, uz prisustvo brojnih predstavnika nevladinih organizacija iz cijele BiH, pozvala za uvodnicare iznimno kompetentne ljude: profesora ustavnog prava dr. Neđu Milicevica, profesora upravnog prava dr. Zorana Pajica, profesora filozofije dr. Miodraga Zivanovica i Srđana Dizdarevica celnog covjeka Helsinskog komiteta za ljudska prava BiH.

    Vec je opce mjesto u svakom razgovoru o Daytonu prica o pozitivnom, o tome sto je on donio za BiH, ali cetiri godine zivota sve vise otkrivaju i njegove objektivne slabosti, koje Alternativa vidi drukcijima od onih koje ce naglasavati predstavnici vladajuceg establismenta. Alternativa slabosti vidi prije svega u trajnoj i upornoj suradnji međunarodne zajednice s nacionalnim strankama cime se de facto prihvaca koncept podjele i odrzava stanje neuspjesne i nedovrsene drzave sto BiH po Daytonskom ustavu, a jos vise prakticno i jest. Da je to tako pokazuju cinjenice da nije rijesen ustavni tretman građanina, drzavna vlast se ne konstituira na zakonodavnu, izvrsnu i sudsku, nego na bosnjacku, srpsku i hrvatsku, da međunarodna zajednica preko svojih predstavnika ne trazi izlazak svih iz tuđih stanova vec samo onih koji su na izbornim listama, da se veoma malo ucinilo da drzava BiH ima nadleznosti barem onolike kolike ima Europska unija u odnosu na zemlje clanice, da izgradnja decentralizirane drzave ne ide do mjere dezintegracije - kako temeljne ustavnopravne probleme vidi dr. Milicevic.

    Jasno je da drzavu treba dograđivati kroz poziciju građanina i konstitutivnost naroda, kroz jacanje ljudskih prava i prava na privatno vlasnistvo, kroz tranziciju, kroz funkcioniranje drzave do punog njezinog kapaciteta, kroz odstranjenje socijalne ugrozenosti, ali kako sve to uciniti ako međunarodna zajednica ne bude jos transparentnija, kaze Srđan Dizdarevic, koji tvrdi iz iskustva Helsinskog komiteta za ljudska prava, jer sve vrijeme predstavnici međunarodne zajednice kalkuliraju s ljudskim pravima zarad politickih koncesija koje joj daju politicke vođe u BiH. Tako je međunarodna zajednica dovela sebe u poziciju da su joj nacionalisticke vođe ekskluzivni partneri u BiH. A kad je tako, ona sve sto je u BiH urađeno, a najvise toga je urađeno bas njezinim pritiscima, jer nema ozbiljnih i odgovornih partnera u postojecoj politickoj nomenklaturi, pripisuje sebi, a kad nesto ne ide, ima alibi - neuspjesi su tuđi, onih istih struktura koje ima kao ekskluzivne partnere.

    Na takvim pravnim i politickim temeljima za BiH nema pomaka, misljenja je dr. Zivanovic, jer unistena socijalna osnova za proizvodnju bilo kakve politike, politickog zivota, dugo se nema sansu oporaviti. Otuda valjda i toliko u BiH, najvise na svijetu, i relativno i apsolutno, politickih stranaka. Takva politicki amorfna masa mora proci dug put politickog sazrijevanja sto međunarodna zajednica nije odmah shvatila. Za BiH nema napretka bez ponovne izgradnje socijalne strukture na kojoj se onda i moze graditi zreo i odgovoran politicki zivot drustva i drzave.

    Na tim polazisnim temeljima dr. Pajic je analizirao upravno-pravnu situaciju u drzavi koja funkcionira po dva odvojena i nedodirljiva pravna i sudska sistema zbog kojih i postoji potpuna pravna nesigurnost u drzavi. Ona se ogleda u nevjerojatnoj aroganciji vecine na prostorima koje kontrolira spram manjiskih skupina. Tu se, jasno je, gaze i temeljna ljudska prava jednakosti pred zakonom, sto je narocito dramaticno vidljivo kroz nepostojanje jedinstvenog zakona o krivicnom postupku. Dakako, građani posebno trpe zbog stanja u javnoj upravi, tamo gdje se jedna drzava legitimira kroz salterske kontakte sa svojim građanima, gdje se zapravo i vidi ustroj i funkcioniranje jedne drzave.

    Po svemu je vidljivo da su u BiH na djelu dva sustava: jedan za pokazivanje strancima i on je u potpunoj paralizi i drugi, kako kaze dr. Pajic, za zavrsavanje posla. A zna se tko moze zavrsiti posao i kako - onaj tko je blizak politickom establismentu koji opet ima kontrolu sudske vlasti. U takvom sustavu nezasticenog i neizgrađenog sudstva postoje barem tri vrste sudaca: stari iskusni suci koji pokusavaju zastiti dostojanstvo poziva, oni kupljeni iz svih starosnih dobi i oni najmlađi od kojih su mnogi cak u ratu, dakle u sumnjivim okolnostima zavrsili pravo, ciji su znanje i strucnost zabrinjavajuci i kao takvi su lako podlozni korumpiranju.

    U svemu tome i međunarodna zajednica se slabo snalazi, pa najcesce sugerira, cak daje rjesenja, neadekvatne pravne norme, uglavnom iz anglosaksonskog prava, nama koji smo imali i sad gradimo kontinentalni pravni sustav. Posebna je prica sto oni ne mogu shvatiti da je pravni sustav prethodne Jugoslavije, koliko god bio i ideoloski, ipak bio uređeni pravni sustav na europskim tradicijama germanskog, talijanskog ili francuskog pravnog poretka. Dijagnoze uvodnicara, uglavnom locirane na probleme politicke i prave prirode, brojnim su diskusijama i primjerima iz razlicitih bosanskohercegovackih sredina i tamosnje mikro-prakse mnogostruko potvrđene. Alternativa zapreke provođenju Daytonskog mirovnog sporazuma vidi u nefleksibilnosti politickog sistema, skupoj i preorganiziranoj drzavi, preorganiziranom pravosuđu i javnoj upravi, koji opet uvjetuju sporost povratka, pa cak i dodatni, postdaytonski odliv mladih i sposobnih kadrova.

    I onda kako se aktivno postaviti prema problemima, barem u onoj mjeri u kojoj to moze alternativa? Vec je imenovanje problema, drukcije od onoga koje nam pune usi drzavni mediji i vladajuce strukture koje optuzuju jedni druge, ujedno ukazivanje i na moguce putove rjesenja. Vjerojatno su do toga dosli i u OHR-u i u OSCE-u kad predstojece izbore otvoreno reklamiraju sloganom sto bi znacilo . Zanimljivo da ovi sadasnji na to uopce nisu reagirali: ne zanima ih, nisu poruku shvatili ili su toliko arogantni i sigurni u svoju pobjedu?

    Da, istaknut je i veoma vazan ekonomski preduvjet za unapređenje provedbe Daytonskog sporazuma. Doduse, on nije bitno nov, ali ga valja svako malo spominjati - eliminacija psihologije zrtve na svim stranama, jednako i pred svojim narodom i međunarodnom zajednicom, te eliminacija donatorskog mentaliteta. Iz toga jasno i nuzno proizilazi i - nuznost brze i efikasne izgradnje zajednickog trzista u BiH.

    Treba pretpostaviti da su sve ovo dijagnoze koje bi, zajedno s mogucim rjesenjima, potpisao i bilo tko iz međunarodne zajednice zaduzen za implementaciju Daytonskog sporazuma, samo kako i s kim ovo provesti, pitanje je koje se uvijek postavlja pred odgovorne iz međunarodne zajednice. Doduse, za realizaciju nekih od ovih stavova potrebna bi bila, vjerojatno, i dogradnja ili revizija Daytonskog sporazuma. Alternativa drzi da je posve legitimno postaviti takvo pitanje na dnevni red, ali je prije toga potrebno dostici jednu razinu u izgradnji drzavnog i drustvenog sustava koji predviđa i omogucuje Daytonski ugovor zajedno s onima koji ga u BiH interpretiraju.

    S postojecim odnosom politickih snaga, eventualno i nakon izbora, međunarodna ce zajednica morati biti jos snaznija i transparentnija u provedbi svoga mandata, a s eventualnim promjenama, za sto vjerojatno jos uvijek nije stvorena kriticna masa, otvorio bi se prostor da se barem identificiraju pravi problemi i time deblokira i realizacija temeljnih odredbi Daytonskog mirovnog sporazuma.

    Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)