AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 19 MAR 2000 15:22:12 GMT

    Invalidi u vrhu Hrvatske vojske Aim, Zagreb, 19.3.2000. Vozeći se po vlažnoj cesti između Zagreba i Osijeka, negdje u zimu s `91. na `92. godinu, automobil slavonskog župana Branimira Glavaša skliznuo je s kolnika u usputni jarak. Nezgoda je, navodno, bila vrlo dramatična: guverner Slavonije tom je prilikom zadobio tjelesne ozljede, koje su - na njegovu sreću - ipak zacijelile bez kobnih posljedica. Glavaševa prometna avantura bila je zato, u moru važnijih državničkih obaveza budućeg generala, uskoro posve zaboravljena. Bivšem pomoćniku ministra hrvatskih branitelja, Ilku Tomaševiću, dogodilo se za vrijeme rata nešto slično: i on je, u vrijeme dok je navodno bio na službenom zadatku, sletio s ceste: razlikovala se samo prometnica. Tomašević je, naime, u pogibeljnu situaciju došao vozeći se cestom koja povezuje Trilj i Sinj, dva šarmantna gradića Cetinske krajine, u dalmatinskoj zagori. Slična je nezgoda, na nepoznatom drumu, zadesila navodno i generala Matu Laušića, zapovjednika Vojne policije, te kontraadmirala Antu Budimira. Izuzev potresnih detalja iz zdravstvenih kartona spomenutih visokih časnika Hrvatske vojske, i upečatljiva baksuza koji ih prati kad sjednu u vojna kola, još jedan element povezuje, kao crvena nit, živote svih spomenutih ratnika. Svi su oni, naime, na temelju iskaza o narušavanju zdravlja u ratnim uvjetima, ostvarili pravo na priznavanje visokog postotka invaliditeta, ostvarivši status o kojemu sanja golem broj građana Hrvatske sklonih vanserijskim beneficijama. Oni su, naime, temeljem gore opisanih nezgoda postali ratni vojni invalidi, što je sintagma koja je u tuđmanovskoj Hrvatskoj osim herojskih konotacija podrazumijevala i izvanredne materijalne povlastice. Hrvatski ratni vojni invalidi stekli su, naime, prava prema kojima čak i bivše povlastice "spomeničara", pa i narodnih heroja iz vremena Drugog svjetskog rata, izgledaju gotovo asketski. Hrvatski ratni vojni invalidi imaju, među ostalim, pravo na mjesečnu invalidninu (u ovisnosti od stupnja procijenjenog invaliditeta, taj se iznos penje i na četiri-pet tisuća njemačkih maraka); potom pravo na uvoz automobila svakih pet godina, bez plaćanja dažbina - invalidi prvog stupnja, pak, od Ministarstva obrane svakih sedam godina dobijaju automobil na poklon. Oni su oslobođeni i plaćanja svih pristojbi na sudu ili u uredima javnog bilježnika, imaju pravo na stan, obnovu kuće ili stambeni kredit, ne plaćaju poreze na bilo koja primanja, imaju pravo na dionice vrijedne 20 tisuća maraka, i to pod ekstremno povoljnim uvjetima. Čak i za ljude koji doista jesu invalidi, te su privilegije u najmanju ruku zadovoljavajuće. Skandal oko invalidskih povlastica izbio je, međutim, punom snagom u hrvatskoj javnosti tek nakon smjene vlasti početkom ove godine, kada se otkrilo da je priča oko statusa invalida znatno gora nego što su tvrdili čak i najokorjeliji pesimisti. Lavinu skandala pokrenula je izjava novog ministra branitelja Ivice Pančića, člana SDP-a, da je pokrenuta revizija invaliditeta za trideset generala Hrvatske vojske, od kojih je bar u jednom slučaju invalidnost "vrlo upitna". Novinari su, međutim, otkrili da je pod znakom pitanja invaliditet ne samo jednog, nego čak i više od trideset generala koje, tek kao objekte revizije, spominje ministar. Tisak je za malverzacije prilikom stjecanja invaliditeta, izuzev ranije nabrojanih, osumnjičio i neka druga, vrlo poznata imena: zapovjednika vojne škole Marinka Krešića, generala Marijana Marekovića, generala Milu Ćuka, Tuđmanova tjelohranitelja koji je vremenom postao general, završivši usput fakultet, izradivši magisterij i najavivši pohod ka doktoratu premda je pred rat bio tek vozač autobusa. Na spisku sumnjivih našla su se i imena generala Đure Brodarca i Đure Dečaka, bivšeg pomoćnika ministra unutarnjih poslova Željka Sačića, bivšeg načelnika vojne kontraobavještajne službe Ante Gugića - koji je i do magisterija došao plagiranjem - a pod sumnjom je ostao i general Mladen Markač, zapovjednik specijalnih jedinica MUP-a Hrvatske. General bojnik Ivan Tolj nije se, za razliku nekih drugih visokih časnika Hrvatske vojske, morao izlagati čak ni opasnosti izlaska na cestu. Njegova je kičma stradala prilikom mukotrpnog, svakodnevnog sjedenja u Političkoj upravi ministarstva obrane. Problem lažnih invalida nije, na žalost, rezerviran samo za hrvatski vojni vrh. Po starom običaju koji su ražalovani ratnici primjenjivali u svim režimima koji su se izmjenjivali pod ovim suncem, laž je postala masovna osnovica stjecanja koristi. Prema podacima generala Zvonimira Červenka, koji je reviziju pokrenuo još prije tri godine, za vrijeme rata u Hrvatskoj je ranjeno ukupno 13 200 ljudi, dok je broj ratnih vojnih invalida narastao na čak 34 500! Samo godinu dana prije Červenkove revizije, broj invalida bio je 17.500 da bi se, nakon revizije, udvostručio. General Červenko, koji je danas umirovljen, nakon skandala s lažnim invalidninama, dao je novom ministru punu podršku, priznajući da su njegovu reviziju srušili Tuđmanovi ljubimci, generali Janko Bobetko i Ante Gotovina te predsjednik HVIDRE Marinko Liović. "Među ovih 30 generala ima i jedan koji ne samo što je sam invalid nego je to i njegov otac, koji ima 76 godina, i brat. To se mora srediti", rekao je Červenko. Ideji sveobuhvatne, nemilosrdne revizije, pridružili su se i novi načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Petar Stipetić, savjetnik predsjednika Republike za vojna pitanja, general Imra Agotić - koji je najavio i krivičnu odgovornost za generale kojima se dokaže krivokletstvo - te, konačno, novi ministar obrane, Jozo Radoš. Bivši hrvatski ministar obrane, general Martin Špegelj, također je podržao reviziju, pa se može reći da je ova ideja naišla na najširu stručnu podršku. Revizija će, međutim, biti i političko pitanje, i to na dvojak način. Gotovo je sigurno, naime, da će se povlašteni status morati oduzeti golemom broju ljudi, kojima - možda - prijeti i kazneni progon zbog krivičnog djela davanja lažnih podataka. S druge strane, očito je da će revizorska metla u najširem zahvatu pomesti značajan dio vodećih ljudi vojske, dijelom i policije, koji su zapravo politički ostatak prošlog režima, koji je na najistaknutije vojne pozicije dovodio šofere ili diletante najšireg spektra, potom ih kupovao povlasticama od kojih bi lipsali i budžeti deset puta bogatijih država od Hrvatske, a nakon toga dobivao od njih, zauzvrat, lojalnost kakva se samo zamisliti može. Prozvani generali pokušavaju se ovih dana braniti kako znaju i umiju. Branimir Glavaš najavio je "osobni obračun" s ministrom Pančićem, inače vukovarskim dobrovoljcem iz 1991. u čiju je ratnu prošlost Glavaš izrazio otvorenu sumnju. General Janko Bobetko u svemu je prepoznao pokušaj osporavanja Domovinskog rata, dodavši kako je šutnja sadašnje opozicije - to jest Hrvatske demokratske zajednice - sramotna. Đuro Dečak prepoznao se u paraboli o čovjeku koji je sredio invalidninu starom ocu i mlađem bratu, demantiravši te navode. neki su pak generali, poput Ivana Tolja, nakon svega sami zatražili reviziju vlastitog invaliditeta. Dokle će ovaj put ići državna revizija? Više nema ozloglašenog Tuđmana, hadezeov režim pada u zaborav, stranka koja mu je bila nositelj raspada se poput kule od karata. Ima li nova vlada snage za radikalno čišćenje? Na to je pitanje teško dati jasan odgovor. Započnu li s oštrim revizijama, Račanovi će se ministri morati suočiti sa situacijom da se posvuda u društvu rade smjene starih kadrova, a da se ekonomska situacija ne poboljšava. No, lažni invalidi teško opterećuju i državni budžet, pa je revizija i značajno financijsko pitanje nove vlasti. Zato mnogi u Hrvatskoj neće imati miran san dok se revizija ne okonča. Diskusija o invalidima došla je na dnevni red u trenutku kada Hrvatska očekuje prijem u Partnerstvo za mir. General Červenko nije mogao ne primjetiti da u Hrvatskoj vojsci, u trenutku kada se sprema ući u predvorje NATO pakta, djeluje čak 4600 oficira, pa proizlazi da bi Hrvatsku vojsku - "tamo trebali odvesti invalidi". Netko je primjetio kako je među 900 američkih generala samo jedan ratni vojni invalid; pa i on je svojevremeno otišao u rat protiv Iraka. Ta sitna opaska dovoljno govori o stanju u hrvatskom ministarstvu obrane, koje će novi ministar i nova vlada, do Nove godine morati prilagoditi zapadnim standardima.

    Boris Rašeta