AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 15 MAR 2000 20:17:44 GMT

    Crna Gora čeka rasplet

    Crna Gora i Vojska Jugoslavije: obruč

    Mnoge pripreme za rat već su završene, potrebna je još samo inicijalna kapisla koja bi zapalila sukob. Pripadnici VJ i MUP Crne Gore već su se, u više navrata gledali preko nišana. Prošlonedjelji incident, kada je na policijsku stanicu u Bijelom Polju bačena bomba, koja je, srećom eksplodirala na parkingu ne ozlijedivši nikoga, izaziva pozornost i neprijatna podsjećanja na već vidjeno u Hrvatskoj i Bosni

    AIM Podgorica, 14.03.2000. godine

    TXT: "Mi imamo vremena da čekamo uz jedan aktivan odnos u tom čekanju". Tako je crnogorski premijer Filip Vujanović u intervjuu za beogradski nedjeljnik "Vreme" rezimirao crnogorsku strategiju poltičkog razračuna sa Miloševićem. Reklo bi se: crnogorski državni vrh vjeruje u vlastitu konačnu pobjedu i miran rasplet krize.

    "Crna Gora, kao država, neće pružiti nikakav povod za sukob koji bi doveo do gradjanskog nemira", zaključuje Vujanović. Slična obećanja dao je nedavno, u Berlinu, i predsjednik Crne Gore Milo Djukanović.

    Zvanična Podgorica očito je u defanzivi. Svima je, ipak, jasno da crnogorska obećanja ne znače mnogo: samo je za ljubav je potrebno dvoje - ratne igre ne podrazumijevaju obaveznu saglasnost svih učesnika. A Miloševića izjave crnogorskih zvaničnika ne obavezuju. Naprotiv: sve je više indicija da se ponovo zahuktava ratna mašinerija, ovog puta u Crnoj Gori.

    Pripreme za "stezanje obruča oko Crne Gore" počele su uvodjenjem rigorozne policijsko-carinske kontrole na srpsko-crnogorskoj granici, koja je, trenutno, vjerovatno najnepropusnija granica u Evropi. I po cijenu vlastite štete, režim u Srbiji sprječava protok roba i novca, pokušavajući tako da oslabi pozicije protivnika.

    Računice koje stižu iz srpskih državnih preduzeća (Karneks i PKB, naprimjer) pokazuju da su gubici nastali zabranom izvoza u Crnu Goru (ali i u Republiku Srpsku i Makedoniju da bi se spriječio reeksport roba prema Podgorici) dostigli milionske iznose, računajući u njemačkim markama. Stanje postaje jasnije kada se zna da ova preduzeća samo u Crnoj Gori mogu prodavati robu po tržišnim cijenama, ta je zato ona i do tri puta skuplja od Srbije, gdje je, kako kažu, sve jeftino - ali ničega nema. Ipak, vlasti u Beogradu na ove proteste ne obraćaju pažnju.

    A pošto se unutrašnja blokada pokazala nedovoljno efikasnom, sve intenzivnije se pribjegava pokušajima kompletne izolacije Crne Gore. Uz pomoć VJ, Beograd svako malo demonstrira mogućnost da, na kraći ili duži period, zatvori crnogorske granice prema inostranstvu. Bilo da je riječ o ovdašnjim aerodromima, Luci Bar, ili graničnim prelazima prema Albaniji, Hrvatskoj i Republici Srpskoj (BH federaciji). Još samo nedostaje današnji pandan Radmili Andjelković i njenom SSRN RS, koja će pozvati gradjane i preduzeća u Srbiji da bojkotuju crnogorske proizvode, kao što je to ona učinila 1990. kada se Miloešvić spremao za oproštaj sa Slovenijom... Kao prirodan nastavak ekonomske blokade uslijedio je projekat osvajanja medijskog prostora Crne Gore. Printani mediji pod kontrolom Beograda gube uticaj u Crnoj Gori. Ni ovdašnji dnevnik "Dan", koji je pod direktnom kontrolom promiloševićeve SNP Crne Gore nije dostigao željeni tiraž. Zato je preko noći, ponovo uz pomoć VJ, na njenim objektima instalirana oprema neophodna za start "YU info televizije". Udarne termine ove televizije za sada pokrivaju šture vijesti i partizanski filmovi, ali niko ne sumnja da bi se programska šema vrlo lako mogla promijeniti i prilagoditi potrebama vlasti u Beogradu. Sjećanja na početak rata u Bosni, kada su TV repetitiori bili prva meta srpskih paravojnih snaga i tadašnje JNA, dovoljan su opomena. A dodatni razlog za zabrinutost Podgorice predstavlja činjenica da ovdašnja vlast ne samo da nije konsultuvana prilikom uspostavljanaja samoproklamovane "savezne televizije", nego - nije ni znala za nju dok nije počelo emitovanje programa! Prepoznatljiv scenario konflikta dobio je nastavak i na vojnom planu. Sedmi bataljon vojne policije, koji crnogorski premijer ali i nekadašnji načelnik Generalštaba VJ general Momčilo Perišić krste - paravojskom, po mnogo čemu je specifična jedinica VJ. Ne samo zbog toga što slične formacije nema na prostoru Srbije. Naime, tvrdi se da je ova jedinica sastavljena isključivo po principu partijske pripadnosti (članovi SNP); da je brojčano već prerasla formacijske okvire bataljona i prerasla u brigadu; da njeni članovi prolaze diverzantsku obuku; da su plaćeni mnogo bolje nego pripadnici drugih jedinica VJ sa istim ili većim činom... Uz to, medju pripadnicima ove jedinice, prema tvrdnjama crnogorskih zvaničnika, nalazi se i ne mali broj ljudi kriminalne prošlosti. Tako je crnogorski MUP spriječen da na izdržavanje kazne uputi čovjeka koji je pravosnažno osudjen zbog silovanja, pošto je okrivljeni postao pripadnik ove jedinice. U medjuvremenu, VJ u Crnoj Gori "jača" svoje redove i na druge načine. Sistemom prekomande, ovdje je dospjelo oko dvije stotine oficira iz Treće armije, koji su do okončanja NATO intervenicje službovali na Kosovu. Istovremeno, prema nezvaničnim informacijama, uz vojnih magacina na sjeveru Crne Gore sve češće nastaje oružje u velikim količinama. Ali, prema istim izvorima, VJ nije pokrenula istragu protiv eventualnih kradljivaca i nemarnih čuvara, što se tumači kao repriza "kninskog recepta" iilegalnog naoružavanja istomišljenika. Dakle, gotovo da je sve premno, tvrde (ne)opravdani pesimisti. Potrebna je jo{ samo inicijalna kapisla koja bi zapalila sukob. Pripadnici VJ i MUP Crne Gore već su se, u više navrata gledali preko nišana. Na graničnom prijelazu Debeli Brijeg, na dokovima Luke Bar, oko podgoričkog aerodroma Golubovci... I prošlonedjelji incident, kada je na policijsku stanicu u Bijelom Polju bačena bomba, koja je, srećom eksplodirala na parkingu ne ozlijedivši nikoga, izaziva pozornost. Nakon bombaškog napada policija je privela dvojicu pripadnika Sedmog bataljona koji su se zatekli na parkingu, ali su oni pušteni "zbog nedostatka dokaza". Potom je cio slučaj zataškan. Da li samo do sljedeće varnice?

    # Zoran RADULOVIĆ (AIM)