AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 01 MAR 2000 23:05:32 GMT

    Gdje će biti središte vlasti

    Aim, Zagreb, 1.3.2000.

    Desetak dana nakon kompletiranja nove vlasti, u dijelu medija u krajnje zaoštrenoj formi postavljeno je pitanje: tko vlada Hrvatskom, predsjednik Republike Stjepan Mesić ili premijer Ivica Račan. Između Pantovčaka, na kojem stoluje šef države, i Banskih Dvora, gdje radi vlada, bilježe se prve zategnutosti, za koje će jedni reći da su neizbježno uhodavanje vladajućeg mehanizma, drugi će ih odlučno nazvati konfliktima.

    Šest stranaka nove vladajuće koalicije u predizbornom su se vremenu obavezale da će promijeniti Ustav i sadašnji polupredsjednički sustav prevesti u parlamentarni, smanjujući ovlasti šefa države i jačajući poziciju u Tuđmanovoj vlasti marginaliziranog Sabora i Vlade. Najavljene promjene nakon Mesićeve su izborne pobjede dobile novu konotaciju. Mada novi šef države pripada strankama vladajuće koalicije, on ne dolazi iz njenog čvrstog jezgra, dvojca SDP-HSLS, koje je otpočetka, još od predizborne kampanje, prema Mesiću pokazivalo nevoljkost, pa i gotovo otvoreno neprijateljstvo, vrijeđajući ga ocjenama da je "nasmiješeni Tuđman" ili tvrdeći da je opasan političar. Konkretni su nesporazumi počeli s imenovanjem šefova tajnih službi, slijedi natezanje oko toga tko će u vanjskoj politici udarati ritam, birati diplomatsko osoblje i formulirati politiku prema međunarodnoj zajednici.

    U predizbornoj kampanji Mesić se izjasnio za smanjenje predsjedničkih ovlasti, rekao je da će pristati na sve što Sabor odluči, ali nakon izbora izjavljuje da ustavne promjene ne treba prelamati preko koljena, nego temeljito raspraviti. Jedni u toj izjavi vide njegov odgovor na najavu, koja je zvučala kao prijetnja, a koja je došla od Račanovih suradnika, da se - zatreba li - Ustav može promijeniti u dva mjeseca. Drugi tvrde da novi predsjednik Hrvatske u svojim predizbornim obećanjima već reterira. S novom vlašću povezani izvori tvrde da će Račanova vlada za dva tjedna uputiti u proceduru prijedlog ustavnih promjena, kojima bi se ograničile ovlasti predsjednika Republike. Mesić je za tu namjeru saznao iz novina, sa svoje strane on je odlučio okupiti skupinu stručnjaka za ustavno pravo, među kojima i neke suce Ustavnog suda, koji bi mu pripremili inicijativu promjene Ustava.

    Planirane ustavne promjene stavit će na veliku kušnju vladajuću šestostranačku koaliciju. Dvojac SDP-HSLS inzistira na ozbiljnom reduciranju predsjedničkih ovlasti; četiri pridružene im stranke, koje su iznjedrile sadašnjeg šefa države, sve su manje sklone temeljitom mijenjanju ustavne norme; iz njihovih se redova sada čuje da nije presudno promijeniti Ustav, nego je najvažnije da se Mesić ne ponaša poput pokojnog Tuđmana, koji je bio gladan vlasti i u mnogim je zakonima, a još više u praksi daleko nadmašio Ustavom mu određene ovlasti. Za radikalno kresanje predsjedničkih ingerencija svakako će glasati i sada oporbeni HDZ, pa bi se tako, na toj temi, mogla uspostaviti suradnja između ostataka Tuđmanove stranke i nove vlade kontra predsjednika Republike. Zatezanje na liniji Pantovčak-Banski dvori pothranjuju dijelovi tajnih službi i neki mediji, koji na različite načine pokušavaju osporiti ili saplesti Mesića. Čini se da je, dobrim dijelom, riječ o njihovom pokušaju da za sebe kupe novu šansu: udvaraju se i svoje usluge nude onom dijelu vlasti za koji pretpostavljaju da će im odlučivati o sudbini.

    Na tu činjenicu već su upozorili i neki stručni autoriteti. Tako profesor ustavnog prava Branko Smerdel kaže da "mnogi komentatori na neznalački i stoga nedopustiv način odriču mogućnost suradnje premijera i predsjednika Republike i tako potiču sukob, tumačeći svako, zaista katkad nespretno izvedeno, usklađivanje stajališta pred očima javnosti, kao početak ratovanja". Takva kampanja nije bez podrške političara, koji sa svoje strane trube o potrebi "potpunog jedinstva vlasti". Za Tuđmanova života - objašnjava profesor - sustav je sve više pokazivao značajke izborne monarhije: nedodirljiv položaj suverena, pretorijanska garda, kontrola tajnih službi, stavljanje najviših državnih dužnosnika u položaj običnih savjetnika. Ustavno načelo diobe vlasti zamijenjeno je zaklinjanjem u "jedinstvo državne politike" i ta je teza preživjela poraz Tuđmanove stranke i pojavila se među novim izbornim pobjednicima iz redova kojih se čuju izjave da je potpuno jedinstvo vlasti nužno za provedbu obećanih promjena.

    Suprotno tome Smerdel inzistira na ustavnoj odredbi o diobi vlasti te upozorava da svaka grana vlasti, predsjednička, zakonodavna i izvršna, trebaju djelovati unutar svojih ovlasti. On se protivi ekspresnom prekrajanju Ustava, primjećuje da hrvatski politički sustav već funkcionira drugačije nego u Tuđmanovo vrijeme, mada je ustavni okvir još nepromijenjen. Pogotovo se protivi svakoj promjeni koja se rukovodi dnevno-političkim razlozima: "Ustav nije priručnik za upravljanje automobilom", kaže on i upućuje da je promjena Ustava težak i riskantan pothvat, koji zahtijeva golemu socijalnu energiju. Za razliku od onih koji raspršenost političke moći smatraju slabošću, Smerdel tvrdi da je to dobra prilika za stvaranje ravnoteže svih nositelja vlasti. Po njemu, sudjelovanje u odlukama ne znači podređenost, nego znači suradnju tijela državne vlasti, svakog sa svojim ustavno definiranim ovlastima. Složeni mehanizam funkcioniranja demokratske vlasti traži kompromise, još "tako strane našoj sadašnjoj političkoj kulturi", koja svaki "nadzor tumači kao nadređenost, na svaku provjeru gleda kao na nedopustivo uplitanje u zaštićeni prostor osobne vlasti, svako neslaganje tumači kao sukob".

    Ishod nedavnih izbora, parlamentarnih i predsjedničkih, objektivno je otvorio problem repozicioniranja unutar državnog vrha. Pitanje je tko će u Hrvatskoj donositi glavne političke odluke - šef države kao dosad, kojemu to pravo po Ustavu pripada, ili premijer, koji je na osnovu izbornih rezultata i predizbornih dogovora, očekivao da će svoju funkciju pretvoriti u moćnu poziciju hrvatskog kancelara. Problem je potenciran zbog činjenice da je stranka, SDP, koja je na izborima postigla najbolji uspjeh, dobila samo mjesto premijera, koje je po sadašnjim ustavnim normama sasvim slabašno. Neusporedivo slabija grupacija četiri stranke, koja također čini vlast, raspolaže mjestom šefa države i predsjednika Sabora. Takva je podjela funkcija proizašla iz krive Račanove procjene da će kandidat dvojca SDP-HSLS, Dražen Budiša, pobijediti na predsjedničkim izborima. Svojevrsni debalans unutar šestorke postao je, čini se, razlogom velike frustracije, koja bi se mogla kretati spiralnom putanjom: Mesića se pokušava potisnuti, pa i marginalizirati, što ide do neukusa da se na njega otresa svatko tko to poželi; na njegovoj strani to bi moglo proizvesti ukopavanje u Ustavom mu određenoj poziciji.

    Konflikti između čelnih ljudi nove vlasti proizlaze iz činjenice da je Hrvatska u situaciji tranzicije, iz Tuđmanova samovlađa u sustav demokracije, te nova pravila igre i nove odnose svakako treba i ozbiljno normirati. Ali dio problema sasvim sigurno potječe i od liderskih rivalstava, što u današnjim hrvatskim okolnostima predstavlja sasvim neracionalno rasipanje snaga.

    Jelena Lovrić