AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 27 FEB 2000 12:33:15 GMT

    Kriminal je krenuo s vrha vlasti

    Aim, Zagreb, 27.2.2000.

    Skidanjem oznake "službena tajna" i upućivanjem u saborsku raspravu, prošloga su se tjedna pred zastupnicima u hrvatskom parlamentu našli izvještaji državne revizije o poslovanju triju najskupljih ministarstava - obrane, unutarnjih i vanjskih poslova za 1998. godinu. Ovo je prvi put od osamostaljenja Hrvatske da su saborski zastupnici mogli vidjeti i raspraviti načine trošenja u ovim ministarstvima, odnosno nalaze revizije koja se obavljala svake godine, ali su dobiveni podaci do sada imali oznaku tajnosti. Uz reviziju ta tri, zastupnicima je dostavljen nalaz revizije i za ostala ministarstva, a od njih 17 (koliko ih je bilo) samo su tri poštivala zakone. Skidanje te oznake, prema riječima čelnih ljudi Sabora, trebalo bi označiti i nove odnose u tijelima državne vlasti, pogotovo između parlamenta i vlade, ali i uopće drukčiji pristup raspolaganju proračunskim novcem. I nalazi državne revizije i rasprava koja je uslijedila o njima u parlamentu, potvrdili su ovakva nastojanja.

    Ministarstvo obrane 1998. godine na raspolaganju je imalo dvije milijarde maraka, od čega je skoro polovicu tog novca potrošilo na plaće, a kraj godine je dočekalo sa još 150 milijuna maraka nepodmirenih obaveza. Neki dijelovi nalaza revizije stvarno bizarno djeluju. Tako je kopnena vojska potrošila skoro 40.000 maraka za glačanje i kemijsko čišćenje, dok su dimnjačarske usluge i odvoz smeća platili pola milijuna maraka. Za uredski materijal trebalo im je više od dva milijuna, a još dva milijuna koštale su ih telefonske centrale te milijun alarmni uređaji. Na nove su zgrade utukli 25 milijuna, dok su za stambene kredite podijelili 25 milijuna te još 21 milijun utrošili na kupovinu stanova za stambeno zbrinjavanje pripadnika oružanih snaga i djelatnika. Ministarstvo obrane isplatilo je po sudskim presudama 4,5 milijuna maraka, te još dva milijuna na zatezne kamate i dodatnih pet milijuna samo za kamate na dugoročne kredite Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

    S korisnicima stanova koje su iznajmili nisu zaključili ugovore o najmu, ugovori o zakupu poslovnih prostora nisu usklađeni sa zakonom, dok su neke zakupnine utvrđene u znatno manjim iznosima od propisanih. Nažalost, iz izvješća revizije nije jasno tko je to dobio stanove bez ugovora, a tko poslovni prostor plaća po povlaštenim cijenama, i to još od 1994. godine. Može se tek naslućivati da je među takvima i Nevenka Tuđman, kćer pokojnog predsjednika, o čijem je korištenju poslovnih prostora MORH-a po bagatelnim cijenama i dobivenim bez natječaja bilo mnoštvo novinskih napisa. Inače, u Ministarstvu su neke ugovore zaključivali šest mjeseci nakon obavljenog posla, dok su zapisnike o obavljenim radovima sastavljali prije no što su zaključili ugovor s izvođačima, potom su zaključivali ugovore s dobavljačima robe ili izvođačima robe iako nije jasno po kojim kriterijima, plaćali neopravdane predujme, kupovali stanove po nejasnim kriterijima, radili bez potrebnih suglasnosti... ali revizija ne navodi ni jedne riječi o kojim je privatnim tvrtkama riječ, dok javnost spekulira o umiješanosti i drugih članova obitelji Tuđman u ovakve aranžmane.

    Ministarstvo unutarnjih poslova 1998. godine na raspolaganju je imalo milijardu maraka, a godinu je završilo sa sedam milijuna maraka manjka. Više od pola novca potrošili su na plaće, a ostatak prema osobnim afinitetima: 56 milijuna za opremu i uređaje, za oružje i streljivo 27 milijuna, za održavanje zgrada 16 milijuna, za dnevne obroke i naknada za ljetovanja devet milijuna, za pričuvni sastav oko 10 milijuna, za novčane naknade policiji još 21 milijun, a za specijalne jedinice devet milijuna, za posebna angažiranja policije 6,5 milijuna, za stambene zgrade i stanove utrošili su još 13 milijuna, za poslovne zgrade 16 milijuna, dok su za uredski namještaj dali 11 milijuna. Inače, 13 milijuna maraka deponirali su u banci za pokriće razlike kamata na odobrene stambene zajmove zaposlenicima, što znači da je samo otplata kamata na stambene kredite zaposlenih u MUP-u porezne obveznike toliko koštala!

    U MUP-u su isplaćivane i naknade za sjedenje u raznim natječajnim povjerenstvima - što nisu smjeli, nabavljali su uredski materijal kako nisu trebali (protivno zakonu o nabavi roba), a samo za bilježnice i olovke potrošili su četiri milijuna maraka. Unatoč svoj rasipnosti, u MUP-u su imali obraza od Ministarstva financija zatražiti dodatnih sedam milijuna maraka za naknadu šteta, uglavnom na vozilima i opremi. "Ministarstvo je u prosincu 1997. zaključilo s trgovačkim društvom ugovor o pretplati na dnevni list u količini 2100 primjeraka dnevno", kaže se u revizijskom izvješću, a tokom godine MUP je za tu pretplatu platio oko milijun maraka. Ne kaže se s kojim dnevnim listom su zaključili ugovor o pretplati, ali nije tajna da su sve državne institucije bile pretplaćene na Vjesnik, vladino glasilo. Usporedbe radi, za ostale listove zajedno potrošena je tek trećina toga iznosa. Za objavljivanje svoga glasila potrošili su dodatni milijun maraka.

    I MUP je najprije nabavljao vozila, a tek potom bi zaključio ugovor ili dobio odobrenje od Uprave za nabavu, ali isto tako zaključivali su poslove koji su potpuno nepovoljni za Ministarstvo. Graditeljstvo u MUP-u ima stvarno povlašten položaj: ugovoreni radovi za izgradnju dvorane, bazena i praonice Policijske akademije u Zagrebu koštaju više od 13 milijuna kuna maraka, na roniteljskom centru u Malom Lošinju 1,6 milijuna, na heliodromu u Lučkom isto toliko, za policijsku postaju u Drnišu više od dva milijuna, oko dva milijuna za centar u Šibeniku... Te iznose valja usporediti s iznosima potrošenim na pet nacionalnih programa koje provodi MUP: program sigurnosti cestovnog prometa, program posebnih mjera za zaštitu od požara, program nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga, zatim održavanje i izgradnju skloništa civilne zaštite te informacijski sustav za praćenje prirodnih i tehničkih nesreća. Za svih pet programa, MUP je imao na raspolaganju oko 22 milijuna maraka, od kojih su utrošili tek dvije trećine, a ostalu proćerdali. No, i tih 14 milijuna utrošeno je suludo: više od tri milijuna na promidžbu - plakate, spotove, najam reklamnih površina i zakup vremena na radiju i televiziji. Za suzbijanje zlouporabe droga potrošili su manje od milijuna, od čega oko pola milijuna za opremanje službe, četvrt milijuna za vozila (12 automobila, iako su godinu ranije kupili 25 automobila i 20 motorkotača)... Suludo zvuči, ali je istinito: na suzbijanje organiziranje proizvodnje droge u godinu dana su potrošili 400 maraka!

    Ministarstvo vanjskih poslova spada u jeftinija ministarstva - 1998. godine koštalo je tek nešto više od 125 milijuna maraka, s time što je godinu završilo s više od pet milijuna maraka nepodmirenih dugova. Tokom 1998. godine zaposleno je 70 novih osoba, iako je odlukom Vlade RH iz 1997. godine to bilo zabranjeno. Skoro 1,5 milijuna maraka utrošeno je da bi im se nabavila nova vozila, a 450.000 su potrošili na nabavu likovnih djela i muzejskih eksponata za veleposlanstva. Od zaposlenih, 80 ih je odijevano na račun države, ali se ne navodi koliko je odjeća za njih ukupno koštala. Inače, te je godine za televizore, rekordere i mobitele izdvojeno 400.000 maraka, te još 160.000 za dodatnu opremu. U odgovoru na tu primjedbu, Ministarstvo je navelo kako je to odraz "potrebe pojedinih odjela za ažurnim praćenjem informacija".

    Inače, nabavke informatičke i ostale uredske opreme, prijevoznih sredstava i ukrasnog bilja, kao i održavanje svega navedenog, dogovarane su mimo svih propisa, bez poštivanja zakona i vođenja zapisnika. Ali sve to je prava sitnica naspram četiri milijuna maraka potrošenih na reprezentaciju - na konzumaciju jela i pića te poklone u obliku knjiga, cvijeća, kravata i ostaloga, među koje spada i proslava Dana državnosti. A samo je restoran u prostorijama Ministarstva u Zagrebu koštao oko pola milijuna maraka, i pri tome je restoran iznajmljen privatniku, ali ne u skladu s važećim zakonima.

    Ovo su tri najskuplja ministarstva, i zbog toga nepravilnosti u njima imaju poseban značaj za funkcioniranje cijele države. No, ni u ostalim se ministarstvima nisu pridržavali zakona, što će reći da je najveći dio bivše vlade radio suprotno zakonima koje su sami donijeli. Iako skraćena verzija izvješća revizije, koja se našla pred zastupnicima u Saboru, ima 700 stranica (originalno izvješće ima 25.000 stranica), još uvijek nema svih detalja. Naime, revizijom nije obuhvaćena tvrtka RH Alan koja djeluje u sklopu Ministarstva obrane, ali ne spominje se ni Agencija za komercijalnu djelatnost, inače u sklopu MUP-a. RH Alan pogotovo je bitan, jer su preko njega išle isplate za Haaški sud, za Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali i najveći dio nabavke oružja. Vjerojatno to nije sve čime se Alan bavio, tako da je izvješće državne revizije nepotpuno, što je izazvalo bijes danas vladajuće koalicije šest stranaka.

    Međutim, bijesni su bili i zastupnici HDZ-a, danas u oporbi, a o čijim metodama vladavine i raspolaganja državnom kasom revizija govori. Pogotovo ih je zasmetalo kada su pojedini zastupnici, koji su se domogli jednog dijela podataka, na saborskoj govornici izgovorili da je samo za Haaški sud tokom tri godine potrošeno više od 30 milijuna maraka te da se još četiri milijuna dolara duguje, da je samo jedna tajna policija (čije poslovanje nije obrađeno revizijom) za plaćanje svojih doušnika potrošila 2,5 milijuna maraka... To su podaci koji još uvijek slove kao državna tajna, i samo su članovi saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost s njima upoznati putem usmenog izvješća državne revizorice. HDZ-ovci smatraju da je za iznošenje tih podataka još uvijek prerano, dok insistiranje na transparentnosti financiranja BiH, pogotovo zbog ogromnih iznosa koji tamo odlaze (pretpostavke se kreću od jedne do nekoliko milijardi maraka) te prigovore zbog takvog trošenja u vrijeme velikog siromaštva, nazivaju antihrvatskom politikom.

    Na žalost, neki od novih ministara, pa čak i sam novi hrvatski premijer Račan, nekoliko su puta u javnosti ponovili kako nisu upoznati sa svim elementima rada prijašnje vlade, a pogotovo im je to onemogućeno zbog nepostojanja dijela dokumentacije iz koje bi se vidjelo gdje je, zašto i kako odlazio novac. Državna revizija do sada se nije izjašnjavala o nepostojanju dokumentacije, mada bi se uskoro i to moglo dogoditi. Sumnja se, naime, da je tokom prošle godine, pogotovo zadnjih mjeseci, kada se vidjelo da će Tuđman umrijeti a HDZ izgubiti vlast, velik dio ugovora i potvrda naprosto spaljen. Tek kada revizija krene detaljno češljati poslovanje ministarstava tijekom prošle godine, vidjet će se čega ima, a što je nepovratno nestalo. No, i iz ovoga što se do sada vidjelo, može se zaključiti da su kriminalne i nezakonite radnje kretale od samog vrha vlasti, doslovce iz same Vlade, i ostaje samo pitanje dana kada će policija s one strane brave početi smještati i ostale ministre. Pritvaranje Ivana Heraka, bivšeg ministra turizma, stoga je doživljeno samo kao početak.

    Milivoj Đilas