AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 26 FEB 2000 08:05:25 GMT

    Miloševićev medijski udar na Crnu Goru

    TV prethodnica pod šljemom

    AIM Podgorica, 25.02.2000

    Niko u Podgorici nije sasvim načisto sa tim da li ilegalni upad u Crnu Goru televizije na kojoj je prepoznatljiv politički rukopis supruge Slobodana Miloševića predstavlja jednu u nizu provokacija ili se radi o potezu koji prethodi nekim radikalnim akcijama beogradskog režima

    TXT:Pripadnici federalne armije u Crnoj Gori od nedavno su dobili novo zaduženje - instaliranje, održavanje i čuvanje tehnike namijenjene za emitovanje programa YU INFO KANALA, televizije koja pretenduje na to da bude jugoslovenska i da u domove crnogorskih gradjana unese patriotizam po mjeri Miloševićevog režima.

    Akcija Vojske Jugoslavije izvodjena je krišom od crnogorske vlasti i republičkih organa koji su nadležni za radio - difuzni sistem Crne Gore. Takodje je u potpunosti ignorisana činjenica da se za korišćenje frekvencija u republičkom posjedu mora dobiti saglasnost zvanične Podgorice. Sve je, narodski rečeno, uradjeno "silom na sramotu".

    "Radi se o specifičnoj vrsti udara na radio - difuzni sistem Crne Gore", ocijenio je Abaz - Beli Džafić, pomoćnik republičkog sekretara za informacije, zadužen, uz ostalo, i za pitanja radio - difuzije.

    Za razliku od nekih drugih akcija koje je beogradski režim preduzimao prema Crnoj Gori, ova posljednja nema ni formalno uporište u Ustavu SR Jugoslavije i federalnim zakonima, jer je radio - difuzni sistem potpuno u nadležnosti vlasti u Podgorici. Crna Gora još nije donijela zakon o elektronskim medijima, ali je svojim Zakonu o javnom informisanju regulisala najvažnija pitanja vezana za radio - difuziju. Za dodjeljivanje frekvencija i za procjenu minimalnih tehničkih uslova za emitovanje radio i televizijskog programa nadležni su isključivo državni organi Crne Gore. Ako se sve to ignoriše, kao što su učinili osnivači YU INFO KANALA, čini se krivično djelo, predvidjeno crnogorskim Krivičnim zakonom.

    Osim što je ilegalno upala u radio - difuzni sistem Crne Gore, tzv. jugoslovenska televizija je i osnovana bez zvanične saglasnosti iz Podgorice. Kao za mnogo šta drugo od značaja za dvije federalne jedinice, Miloševićevom režimu je i za ovo bio dovoljan pristanak savezničke Socijalističke narodne partije federalnog premijera Momira Bulatovića. Upravo je Bulatovićev kabinet, neposredno nakon konstituisanja početkom 1998. godine, donio uredbu o osnivanju Jugoslovenske radio - televizije (JRT), a naknadno se za realizaciju tog projekta nastojao privoljeti crnogorski predsjednik Milo Djukanović.

    Jula 1998. godine, na jednom od rijetkih sastanaka Slobodana Miloševića sa obojicom republičkih predsjednika, zajednički je konstatovano da nadležni organi u republikama i na saveznom nivou treba da pripreme "programsku koncepciju i kadrovsku strukturu JRT, kao i drugih državnih glasila, čiji je osnivač SR Jugoslavija". Zajednički rad na tom poslu nikada nije počinjao, jer nije ispunjen osnovni preduslov zvanične Podgorice - konstiuisanje legitimne Savezne vlade.

    Pošto je program YU INFO KANALA uveliko počeo da se emituje sa vojnih predajnika postavljenih na crnogorskim planinama, uslijedila su negodovanja, optužbe i strahovanja crnogorskih zvaničnika, ali ništa nije preduzeto da bi se uljezi omeli ili kaznili.

    Prema uvjeravanjima gospodina Džafića, crnogorski radio - difuzni sistem je sposoban da efikasno ometa emitovanje ilegalnog tv - signala i da, ako bude potrebno, nauči pameti Miloševića tako što će zamaljskim, a ne satelitskim vezama, signalom crnogorske RTV pokriti maltene čitavu Srbiju. Drugačije stvari stoje sa sposobnošću crnogorske vlasti da ukloni emisionu tehniku sa vojnih predajnika i da krivično goni one koji su neovlašćeno upali u njen radio - difuzni posjed. Pokušaj nasilnog ukladanja tehnike sigurno ne bi mogao da prodje bez oružanog konflikta sa federalnom armijom, dok bi krivično gonjenje nasilnika pradstavljalo samo simuliranje snage i odlučnosti.

    Iako za sada sjedi skrštenih ruku, crnogorska vlast je svjesna da nešto mora da preduzme, jer, ako ništa drugo, u pitanju je njena čast. "U svakom slučaju, ne možemo dozvoliti nelegalno instaliranje i preuzimanje frekvencija koje su crnogorsko vlasništvo", izjavio je dr Dragiša Burzan, potpredsjednik Vlade Crne Gore, ali nije precizirao da li bi se Vlada uskoro mogla odlučiti na neku ozbiljniju kontra mjeru.

    Ni crnogorski zvaničnici, ni ovdašnji politički analitičari nijesu sasvim načisto sa tim da li ilegalni upad u Crnu Goru jedne televizije iz Beograda, na kojoj je prepoznatljiv politički rukopis liderke JUL-a Mirjane Marković, predstavlja samo još jednu u nizu provokacija ili se radi o potezu koji prethodi nekim radikalnim akcijama beogradskog režima za svrgavanje prozapadne crnogorske vlasti. Zaoštravanje odnosa režima u Beogradu prema srpskoj opoziciji i tamošnjim nezavisnim medijima, te Miloševićevo okruživanje armijskim "jastrebovima", generalima Dragoljubom Ojdanićem i Nebojšom Pavkovićem, ide u prilog mišljenju da se Crna Gora može nadati najgorem. U tom smislu i dr Burzan procjenjuje da će program ilegalne televizije u Crnoj Gori poslužiti za "dodatno sprovodjenje ratne propagande, u funkciji tihog puča u Crnoj Gori".

    Iako znaju da se njihove akcije ne kotiraju previsoko na crnogorskoj političkoj berzi, Milošević i njegovi saborci - supruga Mira i ultranacionalista dr Vojislav Šešelj - itekako su svjesni da je to još daleko od bankrota. Glavna promiloševićevska politička snaga u Crnoj Gori, Socijalistička narodna partija, jeste slabija nego prije dvije godine, ali još uvijek je respektabilan politički protivnik. Njoj za par mjeseci predstoje izborni okršaji u opštinama Podgorica i Herceg Novi, i svakako će joj dobro doći dodatna propagandna potpora posredstvom tzv. jugoslovenske televizije.

    No, iako prijevremeni izbori u Podgorici i Herceg Novom prevazilaze lokalni značaj, zbog toga što je u njima koncentrisana trećina crnogorskog biračkog tijela, teško da su ti izbori jedini razlog za infiltraciju YU INFO KANALA u radio - difuzni sistem Crne Gore. Prije bi se moglo govoriti o tome da se radi o najavi strateškog i robusnog povratka federalne države na prostor Crne Gore. Najava tog povratka može biti u funkciji odvraćanja crnogorske vlasti od savezništva sa SAD i Evropskom unijom, odnosno njenog vraćanja pod skute Beograda. Može, takodje, biti u funkciji slabljenja volje pristalica crnogorske državne samostalnosti i dodatnog prolongiranja odluke o referendumu na kome bi se riješilo crnogorsko državno pitanje. Treba, uz to, imati u vidu da Miloševićev režim planira da organizuje savezne izbore krajem ove godine, pa mu je i za to potrebna propagandna priprema terena u Crnoj Gori.

    U kom god pravcu da se razmišlja i nagadja, stvari se svode na to da Miloševićev režim nastoji da produbi postojeće političke podjele u Crnoj Gori i da odmetnutu republiku, po cijenu gradjanskih sukoba, povrati u jugoslovenski "patriotski obor". Zbog toga i tv - uljez iz Beograda ne djeluje nimalo bezazleno.

    Dragoljub VUKOVIĆ (AIM)