AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 23 FEB 2000 22:36:42 GMT

    Zajednička izjava vjerskih poglavara Kosova

    Poruke vjerskih velikodostojanstvenika na žalost obicno neće da čuju oni koji odlučuju o životima drugih

    AIM, PODGORICA, 23. 2. 2000. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

    "Siguran sam da Islamska zajednica Kosova učniti sve da se život normalizuje i da naši vjernici sa ovih prostora gledaju na pripadnike drugih vjerskih zajednica kao na ravnopravne gradjane ukoliko nisu okrvarili ruke. To je moje lično mišljenje, ali moram i to da kažem da je ovdje isuviše zla počinjeno pa se bojim da će čak i najveći vjernici teško moći da to zaborave i oproste" - kaže za AIM jedan od kosovskih hodža, koji želi da ostane anoniman jer nije siguran kako će ko protumačiti njegove riječi. Izjavu o zajedničkom moralnom angažovanju koju su potpisali predstavnici Islamske zajednice, Srpske pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve sa Kosova smatra značajnom ali i dodaje:

    - Ko sluša vjerske velikodostojnike kad apeluju na mir i normalizaciju života? Slušaju ih samo oni vjernici koji nemaju nikakvog uticaja na politička zbivanja. Političari se rado slikaju sa njima, kimaju glavom da je tačno to što govore a iza ledja im se smiju".

    Ovo je samo jedno od mišljenja o pomenutom dokumentu koji je potpisan u Sarajevu prilikom radne posjete Medjureligijskom vijeću BiH kosovskog muftije i predsjedavajućeg Islamske zajednice dr Redžepa Boje, episkopa raško - prizrenskog Artemija i biskupa prizrenskog monsinjora Marka Sopija. Velikodstojnici su osudili mržnju na etničkim i vjerskim osnovama, uništavanje bogomolja, skrnavljenje grobalja, protjerivanje ljudi, ometanje prava na slobodan povratak svih, osvetu i zloupotrebu medija u cilju sijanja mržnje. Dokument praktično sadrži osnovna moralna načela islama i hrišcanstva i po tome je obavezujući kako za velikodostojnike tako i vjernike. Pitanje je, medjutim, koliko on može imati praktičnog efekta za normalizaciju stanja na Kosovu, gdje još uvijek povremeno odjekuju detonacije a skoro svakodnevno padaju žrtve. U takvoj situaciji malo se ko obazire na apele i pozive na moralna načela.

    Pre nepunu godinu dana u Becu je održan skup predstavnika vjerskih zajednica sa Kosova, upućen apel za mir, ali to nije spriječilo ekslaciju sukoba niti doprinijelo srpsko - albanskom dijalogu, koji su vlasti u Beogradu ignorisale a albanska strana insistirala na maksimalističkim zahtjevima. Tada su glavom bez obzira pred državnim terorom sa Kosova bježali Albanci. Bečkom skupu prisustvovao je zamjenik dekana Fakulteta islamskih nauka Džemail Morina, a po nekim informacijama muftija Redžep Boja je izbjegao taj skup zato što je smatrao da Srpska i Rimokatolička crkva nisu osudile "teror nad Albancima". Istini za volju, osuda je itekako bilo, ali su se one odnosile na sve one koji su izloženi torturi i progonima. U osudama zločina bio je najoderedjeniji episkop Artemije koji je javno prozvao državni vrh za stanje na Kosovu rekavši: - Na Kosovu i Metohiji su u sukobu albanski separatisti i nedemokratski režim u Beogradu, a žrtva je narod".

    Bez obzira na takav stav predstavnici Islamske zajednice Kosova nisu bili voljni da komuniciraju sa njim, a kasniji pokušaji ličnosti iz svijeta da dodje do susreta nisu urodili plodom. Naime, dogadjalo se nešto čudno. Kad bi pristala jedna strana druga bi našla razlog da do susreta ne dodje, a u tim nastojanjima veoma pozitivnu ulogu je igrao monsinjor Sopi.

    U svakom slučaju "Izjava o zajedničkom moralnom angažovanju" dokazuje da su zajednički nastupi predstavnika vjerskih zajednica sa Kosova mogući i njen značaj je u tome što je potpisana na južnoslovenskim prostorima i to upravo u glavnom gradu BiH gdje je postojao Centar za medjureligijski dijalog i prije izbijanja rata. Sadašnje Medjureligijsko vijeće predstavlja neku vrstu kontinuiteta tog izvornog tijela koje nije formirano na inicijativu ličnosti sa strane.

    Zvuči ohrabrujuće da predstavnici vjerskih zajednica više ne idu u evropske zemlje ili preko okeana da bi se dogovorili o nekim osnovnim pitanjima. Bitno je, takodje, da u dokumentu stoji da "Nasilje nad ljudima, ili uzurpiranje njihovih osnovnih prava, za nas je kršenje ne samo ljudskih nego i Božijih zakona". Ova poruka ima posebnu težinu. Naravno, za one koji hoće da je čuju.

    Ranija iskustva govore da oni koji su odlučivali o ratu i miru nisu se ni najmanje obazirali šta govore poglavari crkava i vjerskih zajednica. Podsjećanja radi; u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije došlo je do nekoliko susreta prvih ličnosti Srpske i Rimokatoličke crkve, a dogadjaji su se odvijali po svojoj ratnoj "logici". Isto tako, organizovan je i sastanak predstavnika vjerskih zajednica u Švajcarskoj, ali se ni na to nisu obazirale vodje i generali.

    Ejub Štitkovac(AIM)