AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 23 FEB 2000 10:07:15 GMT

    Da li se 'Sloga' raspala?

    Banjaluka, 23. februar 2000. (AIM)

    Odluka Socijalističke partije RS (SP RS) da napusti koaliciju 'Sloga' ustalasala je političku javnost Republike Srpske, ali se ne bi moglo tvrditi da je unijela mnogo nedoumica i politički destabilizovala ono što bi se moglo nazvati politički život ovog entiteta. Posebno se čine pretjeranim teze i tvrdnje da se koalicija 'Sloga' raspala i da bi moglo doći u pitanje funkcionisanje Vlade RS.

    Postojanje 'Sloge' ne dovodi se u pitanje ni u formalnom, a ni u suštinskom smislu. Ovu koaliciju i dalje čine dvije politički važne partije (Srpski narodni savez i Nezavisni socijaldemokrati premijera Dodika) i dvije male stranke (Radikalna stranka RS i Koalicija za kralja i otadžbinu). U Srpskom narodnom savezu tvrde da 'Sloga' nije destabilizovana izlaskom socijalista, dok Dodikovi socijaldemokrati kažu da su napokon odahnuli. I jedni i drugi optužuju socijaliste da su svojom neodređenom i nejasnom politikom otežavali efikasno funkcionisanje koalicionog saveza.

    Izlazak socijalista poremetio je u izvjesnom smislu skupštinski odnos snaga između dva bloka partija iz RS u korist desničarske koalicije SDS i Srpske radikalne stranke. Rješenje ovog problema objasnio je potpredsjednik Srpskog narodnog saveza Stanko Stanić: "Za 'Slogu' će u parlamentu glasati dio poslanika socijalističke partije, nezavisni poslanici i dio poslanika parlamentarnih stranaka iz Federacije BiH". Poslanici iz Federacije BiH i do sada su bili važan dio mehanizma donošenja skupštinskih odluka, tako da se u suštini ništa neće promijeniti. Poslanička grupa iz Federacje BiH dobiće na težini i značaju upravo onoliko koliko će socijalisti izgubiti.

    Odlukom o istupanju iz 'Sloge', socijalisti nisu doveli u pitanje ni funkcionisanje Vlade. Četvorica ministara iz socijalističke partije (Nenad Suzić, Željko Rodić, Miladin Dragičević i Savo Lončar) nisu podržali odluke Glavnog odbora svoje partije, ali su, kao disciplinovani članovu, na zahtjev partije premijru podnijeli ostavke na svoje ministarske dužnosti. Ostavke nisu neopozive i premijer ih, naravno, nije prihvatio. Ministar Suzić je dualizam partijske i ministarske dužnosti obrazložio tvrdnjom da se ne smiju brkati državne i partijske funkcije, objasnivši da će on i njegove kolege nastaviti da obavljaju ministarske dužnosti do drugačijih zakonskih rješenja. "Kad sam izabran za ministra ja više ne smijem biti samo ministar za socijaliste, već za sve građane", kaže Suzić.

    OHR-a je 'ohrabren odlukom ministara iz Socijalističke partije da nastave rad u Vladi', a Aleksandra Štiglimajer za novonastalu situaciju kaže da je 'ekstremno fluidna', ali ne i zabrinjavajuća. Šef misije OSCE-a Robert Beri susreo se potom u Banjaluci sa Radišićem, Dodikom i Svetozarom Mihajlovićem, nakon čega je ponovio da međunarodna zajednica podržava Vladu premijewra Dodika i očekuje nastavak parlamentarne saradnje bivših članica 'Sloge'. Radišiću je opomena Berija bila dovoljna da izjavi kako njegova partija podržava rad Vlade.

    Kako je tekao obračun socijalista i Dodika? Počelo je sa scenariom socijalista za rušenje premijera uz pomoć Šarovića, koji bi preuzeo ovlašćenja razriješenog predsjednika RS Nikole Poplašena, a nakon toga predložio za mandatara vlade socijaliste ministra Tihomira Gligorića i dr Dragutina Ilića. Premijer Dodik je odmah uzvratio udarac razrješenjem i Gligorića i Ilića. Socijalisti potom pozivaju premijera da povuźe svoje odluke o razreješenju, zaprijetivši da će u protivnom njihovi ministri podnijeti ostavke i napustiti Vladu. Dodik im je bez mnogo dvoumljenja i političkog takta odgovorio da će njihovi ministri prije napustiti partiju, nego Vladu. Socijalisti su ovu premijerovu drskost teško progutali, ali su ostali dosljedni sebi u beskrajnom političkom taktiziranju: premijeru su još jednom poslali poruku iste sadržine, ali ovaj puta sa rokom za povlačenje odluke.

    Pogrešno procijenivši da će Dodika barem primorati na pregovore i ustupke druge vrste, socijalisti su na kraju bili primorani da povuku bilo kakav potez i bar donekle ublaže pretrpljeni poraz u obračunu sa Dodikom. Za spašavanje poljuljane partijske časti povučeni su potezi koji su se za dva dana pokazali pogubnim za njihovo dugo fingirano partijsko jedninstvo. Naime, nakon odluka Glavnog odbora, u Banjaluci je zasijedao Gradski odbor socijalista i zaključio da su odluke Glavnog odbora partije 'neprihvatljive, nejasne i da ih treba preispitati', ponudivši da se to uradi na hitno zakazanom vanrednom kongresu. Nakon toga je i Radišić morao priznati da je među socijalistima došlo do podjela 'koje su unutrašnja stvar partije'.

    Izvori bliski partijskom vrhu socijalista tvrde da je na Glavnom odboru bila jasna podjela socijalista na Dodikovu i patriotsku struju. U prvoj su bili Nebojša Radmanović (predsjednik Izvršnog odbora grada Banjaluke), Dragoljub Trivanović (direktor Republičke uprave carina), Momir Malić (generalni sekretar Narodne skupštine) i Igor Radojičić (narodni poslanik). U patriotskom jezgru socijalista našli su se ljuti protivnici Živko Radišić i dr Dragutin Ilić, sa Petrom Đokićem i Željkom Mirjanićem. Radišića je za stanje u partiji, kaže isti izvor, teško optuživao Momir Malić, a Mirjanića Duško Bajić†.

    Otvoreni raskol među socijalistima prenijeće se poput plamena u opštinske organizacije, koje će se razbiti po istom modelu. Stoga bi se moglo tvrditi da je Dodik, ulazeći u obračun sa socijalistima, jednim udarcem završio dva jednako važna posla: politički uništio izbornog konkurenta i omasovio svoju partiju.

    Gubitništvo socijalista ne završava se samo na relaciji sa 'Slogom' i Vladom. Oni su otpisani kao politički respektabilan faktor u RS i od strane međunarodne zajednice, djelimično zbog hipoteke vezanosti za Miloševićev režim u Beogradu, a dijelom zbog nejasne partijske politike prema BiH i u odnosima sa međunarodnom zajednicom. Komunikacije međunarodnih zvaničnika sa liderima socijalista odavno se evidentiraju kao gubljenje vremena' u retorici dosadnih fraza. U pokušaju da igraju na žici, socijalisti su došli i u nemilost Miloševića i srbijanskih socijalista. Izgubljeno mjesto na Kongresu socijalista u Beogradu učinilo je njihov ovdašnji poraz i težim i dubljim.

    Procjenjuje se da bi utopljenik kao slamku spasa mogao prihvatiti pruženu ruku SDS-a i radikala. Politički dil za lokalne izbore se sastoji u sledećem: radikali socijalistima svoje glasove, socijalisti radikalima vlast.

    Branko Perić (AIM)