AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 14 FEB 2000 16:03:01 GMT

    Smrt Pavla Bulatovića, saveznog ministra obrane

    POZADINA JEDNOG UMORSTVA

    Pojedini anlitičari smtraju da je tip naručenog ubojstva u koje spada i ono ministra vojnog, zapravo posljedica obračuna moćnih lobija usko povezanih s režimom u ćorsokaku

    AIM, PODGORICA, 14. 2. 2000. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

    Savezni ministar obrane Pavle Bulatović ubijen je 7. februara u 18.55 sati, za stolom restorana "Rad". Sedam dana kasnije, motiv tog zločina još nije jasan. Jasno je, kao i nizu sličnih sluačajeva do sada da je ubojica profesionalac i da je ubojstvo naručeno.

    Posebno zabrinjavaju, u tom kontekstu, saopćenja Vlade SR Jugoslavije, Jugoslavenske levice (JUL) i Srpske radikalne stranke. Bez pozivanja na bilo kakav rezulatat istrage, zločin je ocjenjen kao klasičan teroristički akt (savezna Vlada), nedjelo Amerikanaca (JUL), odnosno britanske, francuske i američke obavještajne službe (SRS). Takvo što obično vodi ka zabašurivanju cijelog slučaja ili njegovom iskorištavanju za obračun sa političkim protivnicima. Zapravo - i u jedno i u drugo.

    Mada je bilo procjena da bi za ubojstvo ministra Bulatovića službeni Beograd vrlo lako mogao prozvati crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i njegovu reformističku vlast u Podgorici, to se (za sada) nije dogodilo. Nezabilježena kampanja optužbi za izdaju i petokolonaštvo usmjerena je na srpske opozicione stranke i, još i više, na ovdašnje nezavisne medije. Najdalje je otišao potpredsjednik Vlade Srbije i predsjednik SRS, Vojislav Šešelj. Na konferenciji za štampu, rekao je da "ovde više nema rukavica" i optužio nezavisne medije da su "američki plaćenici i gori od najvećih kriminalaca". "Ne mislite valjda da ćete nas ubijati kao zečeve, vi sa B-92 i ostalih izdajničkih medija i ne mislite valjda da ćete izbeći našu likvidaciju", zaprijetio je Šešelj.

    Iz navedenog, ali i iz sistematizacija "domaćih izdajnika" koju prave Ivan Marković (portparol JUL-a), Goran Matić (savezni sekretar za informiranje), te neki drugi državni i stranački funkcioneri, da se zaključiti da se režim sprema za povećanje ionako velikog stupnja rigidnosti i autoritarnosti. Lokalni izbori predstoje, a vladajuće stranke su odlučne da kampanju vode u svojevrsnom ratnom stanju. Pesimisti čak nagovještavaju da bi ubojstvo ministra vojnog mogao biti pokušaj svojevrsnog farsičnog kopiranja čuvenog staljinističkog "slučaja Kirov".

    Gdje je u svemu ovome Pavle Bulatović?

    Na prvom mjestu, riječ je o čovjeku koji je više od deset godina bio na ministarskim mjestima - četiri godine ministar unutrašnjih poslova u crnogorskoj vladi Mila Đukanovića i saveznoj vladi Milana Panića, te sedam godina ministar obrane u saveznim vladama Radoja Kontića i Momira Bulatovića. Kao prvi policajac Crne Gore, Pavle Bulatović je koristio MUP u izbornoj kampanji, naredio je njegovo učešće u na dubrovačkom ratištu i naoružavanje bosanskih Srba, te potpisao naredbu za hapšenje muslimanskih izbjeglica i njihovo deportiranje u Republiku Srpsku (čitaj - u logor u Foči). Obavljajući dužnost u Panićevoj vladi, pokojni ministar je zapamćen po krajnje blakonaklonom odnosu (što mu je osiguralo daljnju političku karijeru) prema preuzimanju Saveznog MUP-a od republičkih kolega; MUP Srbije na taj je način stekao dragocjene arhive i onemogućio Paniću stvaranje policijske podrške na terenu. Kao dugogodišnji ministar obrane, Pavle Bulatović je bio glavni itendant jedne zanemarene vojske, izgladnjele i kroz dugi niz godina ponižavane. Na tom mjestu, bio je upućen u bar tri afere: "Kentaur" (bio je u komisiji koja je ispitivala vojne liferacije firme sina tadašnjeg Načelnika Generalštaba Živote Panića), "Kanaderi" (nerazjašnjena prodaja aviona za gašenje šumskih požara Grčkoj, a na koji su polagali prava JAT, VJ i bivše jugoslavenske republike), te slučaj Daraka Ašanina (izvlačenje svog bliskog rođaka iz grčkog zatvora gdje je bio zbog optužbe da je ubio Albanca Envera Hadrija u Belgiji). Po prirodi posla, Pavle Bulatović je bio upućen u rad namjenske industrije i u komercijalne poslove Vojske, te u njeno financiranje. Ni o jednome se ne zna mnogo, ali je lako za pretpostaviti da su ti poslovi za vrijeme sankcija morali poprimili mnogo oblika sive ekonomije, mogućih zloupotreba, privelegiranih liferanata, zaštićenih posrednika i posredničkih zaštitnika.

    Pavle Bulatović je također bio i jedan od visokih funkcionera Socijalističke narodne partije Crne Gore. U tom kontekstu izrekao je neke od najtežih kvalifikacija o vlasti Mila Đukanovića, a njegovo ime je nerijetko pominjano prilikom strahovanja o zloupotrebi Vojske u crnogorskim političkim zbivanjima za račun režima u Beogradu.

    Za pokojnog ministra vojnog tvrdi se da je bio apsolutno lojalan predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Miloševiću. Bio je u ključnim trenucima na mjestima gdje se donose najkrupnije političke odluke; međutim, nipošto kao jedan od njihovih kreatora, već kao pouzdan izvršilac.

    Ubojstvo Pavla Bulatovića posljednje je u dugom nizu naručenih likvidacija koje godinama potresaju Srbiju. Dvadesetak dana ranije, u holu hotela "Interkontinental", ubijen je najpoznatiji paravojni komandant na području bivše Jugoslavije i lice sa potjernica Haškog suda i Interpola - Željko Ražnatović Arkan. Premda policija tvrdi da ova likvidacija ima čisto kriminalni karakter, što reći o naručenim (i godinama nerasavjetljenim) ubojstvima načelnika javne bezbjednosti i v.d. ministra unutrašnjih poslova Srbije, policijskog generala Radovana Stojičića Badže, generalnog sekretara JUL-a i jednog od najbogatijih ljudi u Beogradu, Zorana Todorovića Kundaka, vlasnika i urednika dnevnog lista "Dnevni telegrafa" i tjednika "Evropljanin", Slavka Ćuruvije i o mnogim drugim?

    Javnost, s punim pravom uznemirena, traži objašnjenja, odnosno, odlučno stajanje na kraj ovome kolu smrti koje je već dovelo do čuvenog čaršijskog pitanja - tko je sljedeći? No, umjesto ostavki najviših policijskih funkcionera i ministara, formiranja specijalne državne i skupštinske istražne komisije sa najširim ovlaštenjima, režim nudi nudi teoriju zavjere "domaćeg i stranog neprijatelja svih boja".

    Što je u srži problema, dio zaključka se može izvesti iz nekoliko rečenica uglednog pravnika dr Dragora Hibera u "Glasu javnosti": "Pravi kriminalni poslovi ovde su povezani sa uvozom i izvozom strateških ili deficitarnih proizvoda. Objektivno tada kriminal postaje biznis, doduše u crnoj zoni. (...) Čitav privredni sistem tako je koncipiran da svi moraju da krše zakon, a za prave operacije nužno da se povezuju sa drugim učesnikom na istom sivom tržištu, odnosno sa kriminalcima. I politici je potreban novac kojeg normalna privreda nema, pa novčanu potporu traži među privrednicima i kriminalcima. Otuda su ovo tri segmenta logično upućena na tesnu saradnju i zato se kod nedavnih ubistava u Beogradu u analizama motiva često sa podjednakom verovatnoćom pominjao čist obračun kriminalnih gangova, sukob tzv. ¨poslovnih¨ interesa ili politički obračun. (...) Ovakvo srastanje parapolitike, paraprivrede i kriminala stvara sivu zonu u kojoj se se kao žrtve pojavljuju oni koji učestvuju u privrednom ili političkom životu, a ne pripadaju mafijaškim grupama. Istovremeno kada se likvidira politički protivnik ili, recimo, ženin ljubavnik, uzroci se mogu lako zamagliti povezivanjem za sumnjive transakcije ili poslove koji su objektivno u sferi kriminala, a podupiru ih politika ili državni organi."

    Pojedini analitičari smatraju da je tip naručenih ubojstava u koje spada i ovo ministra vojnog Pavla Bulatovića, zapravo posljedica sukoba između različitih moćnih lobija povezanih sa režimom stjeranim u ćorsokak. Samo po sebi, ono je dovoljno tragično i onespokojavajuće. Jedino što može biti gore, jeste da se pomenuti lobiji svoj obračun nastave koristeći kao paravan obranu vlasti koja je zemlju dovela u situciju o kojoj je govorio dr Hiber.

    Filip Švarm (AIM)