AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 05 FEB 2000 13:18:15 GMT

    DOSSIER: IZBORNI ZAKON U BiH

    Kome slava, a kome pobjeda

    AIM, Sarajevo, 2.02.2000, Cim je u sarajevskim novinama objavljeno da je Francois Froment-Meurice (sef OHRove grupe za izradu Nacrta izbornog zakona u BiH) izrazio nevjericu u opstanak BiH te prognozirao spajanje Republike Srpske sa Srbijom (sic!) bilo je jasno da je to posljednji udarac ovdje vise nego neomiljenom predlozenom Izbornom zakonu. Nakon visemjesecne kampanje protiv Nacrta zakona, okarakteriziranog kao segregacijski i diskriminacijski dokument, a koju su vodile opozicijske stranke predvodjene socijaldemokratima i NVO, taj je Nacrt na posljednjem zasjedanju Parlamentarne skupstine BiH dozivio potpuni fijasko! Sam Froment-Meurice se uzbudjeno, ali i neuvjerljivo, trudio da pred parlamentarcima opovgne pisanja ovdasnje stampe, no vecinom glasova protiv Nacrt izbornog zakona je odbijen uz ponovne konstatacije zastupnika da se radi o neprihvatljivom aktu koji spocitava osnovna ljudska prava za vise od trecinu gradjana BiH a kojeg je, uz sve to, sacinio ekspert koji proklamira raspad BH drzave.

    Da sa predlozenim Nacrtom izbornog zakona uistinu nesto nije bilo kako treba dovoljno je pogledati rezultate izjasnjavanja: za njega su glasali, a potom cak energicno trazili njegovo nametanje od strane Visogog predstavnika, samo zastupnici Radikalne stranke RS (lider N. Poplasen) te Srspke demokratske stranke (M.Krajisnik)! Cak su i vladajuce nacionalne stranke iz Federacije ili bile suzdrzane (vecina zastupnika HDZ) ili pak glasale protiv (vecina SDA) uz iznenadjujuce priznanje SDA zastupnika S.Tihica da je "ovakav Zakon dobar za stranku, ali ne i za BiH". Drgim rijecima, vlast bi s njime opstala, ali gradjani ne.

    Prema posljednjim najavama iz OHR-a i OSCE-a u pripremi su znatne promjene sada vec bivseg Nacrta izbornog zakona, brisanje nekih njegovih dijelova i preformuliranje regula, e da bi se u izmjenjenom obliku ponovno nasao pred zastupnicima Parlamentarne skupstine BiH. Slicno su najavili i ovdasnji socijaldemokrati koji su u drzavni parlament, cak prije medjunarodnih institucija, uputili svoju verziju Izbornog zakona, a koja takodjer nije dobila potrebnu vecinu na glasanju. Nakon zestokih rasprava o pravilima buducih izbora koji uveliko mogu izmjeniti, ali i cementirati sadasnju politicku sliku BiH, svoje prijedloge Izbornih zakona najavili su i iz vladajucih SDA i HDZ stranaka.

    KAKO JE NASTAO ZAKON

    Aneksom 3 Opceg mirovnog sporazuma za mir (popularno Daytonski sporazum) predvidjena je izrada Izbornog zakona za Bosnu i Hercegovinu, a dosadasnji postratni izbori regulirani su kontroverznim Privremenim izbornim zakonom. Posljednjom Deklaracijom Vijeca za provedbu mira (Madrid, decembra 1998.) preporucena je izrada stalnog Izbornog zakona za BiH, te zakljuceno da takav zakon treba zagovarati ideju multietnicke, demokratske drzave te buduce vlasti koja ce to moci sprovesti u djelo i za svoj rad imati odgovornost prema svim gradjanima BiH a ne samo svoje jednonacionalne ili uskostranacke izborne baze. Potom je OHR, odnosno tadasnji Visoki predstavnik Carlos Westendorp, i OSCE pod predsjedavanjem ambasadora Roberta Barrya, oformio Radnu grupu od sedam domacih eksperata i pomenutog francuskog strucnjaka za izradu izbornih zakona Froment-Meuricea kao predsjedavajuceg. Ova grupa - za koju se dugo vodio tihi rat na relaciji OHR i OSCE oko kompetencija nad njenim radom - vise je od godinu dana, što po BiH što po Parizu, pravila Izborni zakon. Nnavodno, uz mjesecnu nadoknadu za domace clanove od 2.000 DM, uz dodatne troskove oko putovanja, te nepoznatu sumu za francuskog pravnika. Za rezultate njihovog rada vise od 80 posto raznih ispitanika je javno saopcilo da su neprihvatljivi, segregacijski, pa cak i "fasisoidni" (F.Banjanovic, predsjednik Udruzenja izbjeglica koje je prijetilo opcim bojkotom izbora ukoliko se Nacrt prihvati).

    Nakon jednogodisnjeg rada Nacrt zakona bio je gotov i pripravan za Parlament. No, tu se problemi pocinju usloznjavati. OHR i OSCE, vec iziritirani negativnim reakcijama javnosti na predlozeni Nacrt, susrecu se po prvi put s dvije za njih, cini se, do tada nepoznate cinjenice: niti je demokratska alternativa BiH duzna aplaudirati medjunarodnoj zajednici bez obzira kakve korake i odluke ona u zemlji donosila, ali niti medjunarodna zajednica moze u BiH raditi kako pozeli, odnosno vaninstitucionalno i mimo njenih propisanih ingerecija.

    KO JE DRAGO LJUBICIC?

    U samouvjerenosti da svaki dokument koji medjunarodne instutucije u BiH pripreme mora po analogiji "mi i vi na jednu, vlast na drugu stranu" rezultirati bespogovornim prihvatanjem i gromoglasnom podrškom opzicijskih multinacionalnih stranaka i NVO sektora, OSCE i OHR prave prvu gresku u svoj kampanji za Izborni zakon. Naime, vodeci se logikom da trebaju lobirati za Izborni zakon kod vladajucih stranaka s kojima u pravilu imaju problema a ne kod uvijek sigurnih partnera iz demokratske alternative, ove su dvije instutucije "zaboravile" da Nacrt sporazuma upute i u opozicijske stranke i saslusaju njihove sugestije, ili evevtualne primjedbe. Istovremeno, kampanju oko neophodnosti usvajanja stalnog Izbornog zakona OSCE je svojevoljno organizirao kao ekskluzivnu kampanju za konkretni zakon, odnosno svoj pripremljeni Nacrt, te na nju utrosili sredstva namijenjena edukaciji gradjana o neophodnosti izbornih pravila.

    Medjutim, i draft verzija Zakona koja je u sjedista opozicijskih stranaka i gradjanskih udruzenja stigla daleko nakon pompezno zapocete OHR-OSCE kampanje "na nevidjeno", bila je dovoljna za burno reagovanje ovdasnje demokratske alternative, koje je po medjunarodne institucije bilo vise nego porazn: od najave bojkota ili iseljavanja iz zemlje do trazenja odgovornosti svih koji su ucestvovali u izradi takvog Nacrta. Kulminacija nezadovoljstva ponasanjem OSCEa i OHRa uslijedila je nakon objavljivanja u medijima pamfleta OSCEa za edukaciju javnosti o neophodnosti izbora u BiH. U svom pamfletu OSCE (kasnije ce izjaviti da se radi o "bezazlenoj gresci") 42 zastupnika Parlamentarne skupstine dijeli po nacionalnosti pa zakljucuje da u najvisem domu BiH treba da sjedi 14 Srba iz RS i 28 Bosnjaka i Hrvata iz Federacije BiH. Medjutim, i u dosadasnjim Privremenim izbornim pravilima jasno pise: "Predstavnicki dom Parlamentarne skupštine BiH sastoji se od 42 clana, od kojih 28 neposredno biraju biraci registrirani za glasanje na teritoriji Federacije BiH, a 14 na teritoriji Republike Srpske". Dakle, radi se o zastupnicima koji dolaze iz odredjenog entiteta, ali ne i njihovoj propisanoj nacionalnosti. Zbog ove "greske",(stampane i razdijeljene u milijun primjeraka!) zastupnici srpske nacionalnosti iz Federacije, te zastupnici bošnjacke koji zive u RS tvrdili su da OSCE zagovara etnicku segregaciju i da bi se na ovakav nacin oni trebali odreci svoje nacionalnosti jer, eto, zive u "pogresnom entitetu". (Ovu opasnu floskulu o ljudima s greškom koji "zive na pogrešnom mjestu" izgovorio je takodjer Francois Froment-Meurice u intervjuu sarajevskom "Dnevnom avazu".)

    S druge strane socijaldemokrati BiH su pored kritike ponudjenog Nacrta izbornog zakona - koja je gotovo uvrijedila OHR i OSCE - prešli u ofanzivu, uvodeci u Parlamentarnu skupštinu svoju verziju Nacrta zakona preko svojih zastupnika kao predlagaca. Usput, upitali su OHR i OSCE na koji nacin oni misle staviti svoj Nacrt u leganu proceduru za usvajanje. Odgovor pitanjem zatecenih predstavnika medjunarodnih institucija bio je u stilu "pa kad mi to odlucimo, sami cemo Nacrt uputiti u proceduru". Nakon što im je SDP skrenuo paznju da oni takva ovlaštenja ne posjeduju i da se moraju pridrzavati legislativnih odrednica (Visoki predstavnik ima ovlastenja da nametne neki Zakon ali samo ako ga legalne institucije odbijaju donijeti, ali ne i da ga unaprijed kreira i saminicijativno uvodi u proceduru izglasavanja, odnosno da bude proceduralni predlagac) OHR i OCSE su zapoceli panicno traganje za volonterom koji bi de facto bio predlagac njihovog Nacrta zakona. Kako se po zakonskim odredbama kao predlagaci zakona u parlamentu BiH mogu pojaviti samo zastupnici tog tijela odnosno klubova politickih stranaka, te clanovi Predsjedništva BiH ili Vijeca ministara, izbor je pao na vise nego anonimnog zastupnika Dragu Ljubicica, inace clana Srpskog narodnog saveza Biljane Plavšic. Jer, stranake iz Federacije vec su se negativno izjasnile o Nacrtu zakona, na predstavnike Poplašenove i Krajišnikove stranke nisu smjeli racunati zbog vise nego negativnog politickog backgrounda, tako da su se gotovo utihla Plavšickina stranka i nepoznati Ljubic ucinili kao idealni kompromis za ulazak Zakona u parlament. Kasnije ce sam Ljubicic pricati kako mu je "bilo zao OHRa i OSCEa jer su ih svi odbijali" pa je pristao da bude zvanicni predlagac njihovog dokumeta u parlamentu BiH, te da im je to uradio besplatno (za razliku od dobro placenog ekspertntog tima) jer ih više nije mogao gledati da se muce sa parlamentarnom procedurom. Ubrzo je ovaj Nacrt u parlamentu dobio poštapalicu "Dragin zakon", što je ponekad izazivalo salve smijeha medju prisutnima, pogotovu kada su se pojedini zastupnici s pitanjima oko pojašnjenja Nacrta zakona obracali Ljubicicu rijecima: "Hocete li pred ovim cijenjenim domom pojasniti što ste mislili pod stavkom 7a drugog dijela treceg poglavlja vašeg Zakona...". Ovaj bi, odmahujuci rukom, odgovarao: "Pojma ja nemam o tom zakonu, ama ne pitajte ljudi mene nista!" Ili, kad bi ga u pauzama zasjedanja nagovarali da povuce zakon, na sto kao predlagac ima pravo, te "prizna" kako je upravo postao svjestan koliko je loš zakon predlozio. Koliko su se pak OHR i OSCE trudili da prikriju svoje pogrešne procjene ali i neobavijestenost o institucionalnim mogucnostima svoje misije, najbolje pokazuje podatak da danas u svim javnim dokumentima izbjegavaju spomenuti Dragu Ljubicica, legalnog i legitimnog predlagaca svog Nacrta zakona, a se na web-stranici OSCE misije u BiH (www.oscebih.org) uporno tvrde kako su "21. oktobra Nacrt izbornog zakona Parlamentarnoj skupstini BiH formalno predstavili Visoki predstavnik, ambasador Robert L. Barry, sef misije OSCE i Francois Froment-Meurice, predsjedavajuci Radne grupe"!?

    ŠTA JE SPORNO U PREDLOZENOM NACRTU ZAKONA?

    Najjaca adut Nacrtom nezadovoljne demokratske alternative jeste da predlozena rjesenja Radne grupe nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (ECHR), odnosno da po ponudjenim rjesenjima vise od trecine gradjana BiH ne mogu ostvariti i aktivno i pasivno biracko pravo. Odnosno, da se preferiranjem nacionalnog izjasnjavanja kandidata zapravo sugerira gradjanima BiH da puna prava ostvaruju samo ako promijene mjesto boravka i pristanu na zivot u etnicki odredjenim teritorijama.

    Po sadasnjem daytnoskom Ustavu BiH tri vodeca naroda (Srbi, Hrvati i Bošnjaci) konstitutivna su samo na dijelovima, a ne citavoj teritoriji drzave. Srbi su konstitutivni iskljucivo u Republici Srpskoj dok se u Federaciji tretiraju kao manjine, a Bosnjaci i Hrvati svoju konstitutivnost ostvaruju u federalnom entitetu i manjina su u RS. Vodeci se tom ustavnom odrednicom Radna je grupa izbor za najvise drzavno tijelo - troclano Predsjednistvo BiH - rijesila biranjem srpskog clana Predsjednistva s ekskluzivne teritorije entiteta RS i s ekskluzivnom tamosnjom izbornom bazom, te Bosnjaka i Hrvata koji moraju potjecati i biti birani u Federaciji: "Bosnjackog i hrvatskog clana Predsjednistva Bosne i Hercegovine biraju biraci registrirani da glasaju u Federaciji BiH. Birac registriran da glasa u Federaciji moze glasati za bosnjackog ili za hrvatskog clana, ali ne za oba. Srpskog clana Predsjednistva BiH biraju biraci registrirani da glasaju u Republici Srpskoj". (Nacrt izbornog zakona, Poglavlje 8, Clan 8.1)

    Ovo de facto znaci da najmanje trecina gradjna BiH koja zivi u "pogresnom" entitetu gdje njihova nacionalnost nema konstitutivnost ne moze ostvariti svoje aktvino vec samo pasovno biracko pravo, odnosno Srbi u Federaciji, a Hrvati i Bosnjaci u RS ne mogu se kandidirati za clana Predsjednistva BiH. S druge strane, visenacionalne stranke ovakvim su rjesenjem takodjer primorane da razmisljaju u nacionalnim kategorijama i opredjeljuju se kojeg ce kandidata istaknuti kao svog predstavnika, ali ne po njegovim sposobnostima vec iskljucivo po nacionalnosti. Primjerice, ako visenacionalna stranka u Federaciji zeli uci u trku za Predsjednistvo, mora prvo odluciti da li se bori za mjesto hrvatskog ili bosnjackog clana, cime automatski uvode nacionalnu odrednicu medju svoje clanostvo, a ne socijaldemokratsku, liberalnu ili neku drugu na osnovu koje su se njeni clanovi zapravo udruzivali. Ako, primjerice, odluce dati dva kadidata za Predsjednistvo, dakle i bosnjackog i hrvatskog clana, to znaci da ce ta dva kandidata biti direktno suporotstavljena jedan drugom u izbornoj utrci, jer ce se clanovi i simpatizeri visenacionalnih stranaka morati opredjeljivati za kojeg glasaju s obzirom da na izborima mogu dati svoj glas samo jednom kandidatu. Nacionalne stranke, pak, nemaju ovakvih problema jer je njihovo clanstvo i izborna baza determinirana iskljucivo jednonacionalnom odrednicom. Tako je logično da je najvise kritika na ovaj dio ponudjenog zakona upućeno upravo iz visenacionalnih gradjanskih stranaka opozicije.

    Slican problem je i s biranjem zastupnika u Dom naroda Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine. Ovdje je ponovno negirano pravo vise od trecini gradjana BiH (koliko ih je prema sadasnjim procjenama "nepodobno" zbog svoje nacionalnosti) da se kandidiraju za ovaj dom ukoliko ne odgovaraju etnickoj slici kakvu projicira Nacrt izbornog zakona: "Zastupnike iz Federacije BiH za Dom naroda Parlamentarne skupstine Bosne i Hercegovine biraju zastupnici Doma naroda Parlamentarne skupstine Federacije BiH iz reda bosnjackog i hrvatskog naroda iz Federacije BiH. Delegate iz Republike Srpske za Dom naroda Parlamentarne skupstine BiH biraju zastupnici Narodne skupstine Republike Srpske iz reda srpskog naroda iz RS." (Nacrt izbornog zakona, Poglavlje 11, Član 11.1) Ovaj dio zakona kritiziran je ne samo od strane visenacionalnih stranaka, vec i jednonacionalnih koje se kandidiraju na citavoj teritoriji BiH, odnosno oba njena entiteta. Razlog: vladajuca bosnjacka stranka SDA participira u Narodnoj skupstini RS, ali njeni zastupnici ne mogu biti delegirani u Dom naroda Parlamentarne skupstine s obzirom da nisu Srbi.

    Postojanje ovakvih diskriminacijskih odrednica - za koje su brojna udruzenja izbjeglica rekla da im "otvaraju oci" o stavu medjunarodne zajednice spram njih te da im jasno porucuju da je povratak u prijeratne domove iluzoran jer se prihvataju rezultati etnickog ciscenja - clanovi ekspertne grupe su pravdali sadasnjim Ustavom BiH i njegovom odrednicom o konstitutivnosti tri naroda u odredjenim etitetima, Srba u RS a Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH. OHR i OSCE tvrde da se nista bolje nije moglo uciniti, te da bi svako drukcije rjesenje nosilo sa sobom potrebu mijenjanja Ustava. Medjutim, nezavisni pravnici bliski nevladinom sektoru i alternativnoj sceni BiH, te strucnjaci iz ovdje vrlo aktivne i cijenjene Medjunarodne krizne grupe (ICG), tvrdili su da se u be-ha Ustavu nalazi i odrednica koja nalaze sasma drukciju tvorbu buducih zakona ali koja je u kontradikciji s dijelom o konstitutivnosti kojeg su preferirali clanovi ekspertne grupe.

    Naime, u clanu 7 Generalnog okvira mirovnog sporazuma za BiH, narocito u Aneksu 6 te clanu 2 samog Ustava BiH naglasava se vrlo jasno neprikosnovenost ljudkih prava. U clanu 10 Ustava BiH, njegovom stavu 2 o osnovnim slobodama i pravima covjeka naglasava se da "nikakav amandman ovog Ustava ne moze da eliminira niti umanji prava i slobode navedene u Clanu 2 ovog Ustava niti da izmijeni ovaj paragraf". Stav 4 Clana 2 Ustava BiH posebno obezbjedjuje odsustvo diskriminacije gradjana BiH po bilo kojem osnovu. Ako se ovim izricitim odredbama doda i cinjenica da su svi medjunarodni akti i povelje o zastiti ljudskih prava i sloboda, poput ECHR, sastavni dio Ustava BiH, te da se navode kao stariji od samog Ustava BiH, onda je jasno zasto su nezavisni pravnici optuzili ekspertnu grupu da je isla linijom manjeg otpora birajuci za osnovicu svog rada ustavne odredice koje preferiraju sadasnju nacionalnu segregaciju u BiH.

    Zapravo, u BiH je dosta polemizirano oko konformistickog odnosa OHRa i OSCEa spram osnovnih postulata Nacrta izbornog zakona. Nerijetko optuzivani da im je kranji cilj bio zastita politickih karijera svojih diplomata i zelja za pojedinacnim uspjehom u koji ce ugraditi i bosanski plus na izrade Izbornog zakona, nego li obavezanost da u BiH stvaraju uvjete za demokratizaciju i usaglasavanje svih buducih akata ove zemlje s evropskim vrijednostima. Pojedini domaći članovi ekspertne grupe, koji su inace ukljuceni u NVO i obnasaju visoke funkcije u institucijama za zastitu ljudskih prava, javno su potvrdjivali da su prije ovog angazmana imali sasma drukcije stavove kao nezavisni pojedinci ali da su u ovoj grupi po direktivama i smjernicama OHRa i ISCEa. Jedan od njih, zeleci zadrzati svoju anonimnost, izjavio je da im je jos bivsi Visoki predstavnik Carlos Westendorp otvoreno rekao kako zeli vidjeti usvojen Izborni zakon u BiH sto ce njemu znaciti "krunu politicke karijere", a da je ambasador Berry i dalje rješen da se to desi za vrijeme njegovog mandata u Bosni.

    Sporne odrednice Nacrta izbornog zakona preuzete su zapravo iz Privremenih izbornih pravila kojim se ova zemlja sluzila neposredno nakon cetverogodisnjeg rada i etnickog ciscenja brojnog bh. stanovnistva. U vrijeme sacinjavanja tih pravila OSCE, koji je bio organizator svih poslijeratnih izbora, (1996, 1997, 1998.) uvjeravao je ovdasnju javnost da se radi o privremenim rjesenjima koja ce stalni izborni zakon eliminirati. Posebnu osjetljivost stranke iz Federacije, posebice SDA, pokazale su prema nepopularnom obrascu P-2 kojim su se biraci registrirali. Naime, privremeno pravilo po kojem su biraci mogli glasati i u novom mjestu prebivalista, dakle onom na kojem su se obreli tokom rata bilo protjerivanjem bilo bespravnim useljavanjem u tudje stanove (OHR i OCSE su to poratne 96. godine pravdali te pocetnom fazom procesa povratka izbjeglica u prijeratne domove) novi je Nacrt izbornog zakona potvrdio kao stalno pravilo: "Drzavljanin Bosne i Hercegovine koji ima status raseljene osobe i koji ima biracko pravo, moze ostvariti svoje pravo da se registrira i glasa licno ili u odsustvu za opcinu u kojoj je imao prebivaliste prema Popuisu stanovnistva iz 1991. godine, osim u slucaju kada ta osoba moze predociti dokaz o promjeni prebivalista u skladu sa zakonom, u periodu od popisa stanovnistva 1991. godine do trenutka kada je ta osoba stekla status raseljene osobe, ili licno za opcinu gdje sada ima boraviste pod uvjetom da ima boraviste u toj opcini najmanje sest mjeseci prije dana izbora" (Nacrt izbornog zakona, Poglavlje 1, Clan 1.6).

    Mada ekspertna grupa ovakvu mogucnost izbora mjesta gdje birac zeli glasati pravda "univerzalnim principom", odnosno slobodom izbora, federalne politicke stranke tvrde da se to moze postivati tek nakon zavrsetka povratka izbjeglica u prijeratne domove, odnosno nakon obezbjedjivanja uvjeta za njihov povrat, a da u ovako cementira rezultate etnickog ciscenja. Na konstataciju da im se na taj način omogucava daljnja uzurpiracija tudje imovine, ekspertna je grupa odgovorila da biracka prava nisu povezana sa imovinskim: "Osobi se ne moze uskratiti pravo da glasa u opcini zbog spora po pitanju vlasnistva, ili prava koristenja imovine. Ovo ne moze biti faktor prilikom utvrdjivanja prava lica da glasa za odredjenu opcinu... Takva osoba ima prava da glasa u opcini u kojoj zivi. Drzavljanin BiH ima pravo da glasa u bilo kojoj opcini u BiH" (Odgovori OSCE na zastupnicka pitanja u Skupstini BiH). Pravno gledano, OSCE je sasma u pravu o nemogucnosti vezivanja birackog i imovinskog prava, te izboru gradjana za bilo koje mjesto glasanja u BiH. Medjutim, u ovoj zemlji veliki dio izbjeglih jos uvijek nema mogucnost povratka u svoje domove, te time sva ostala prava izbora postaju manipulativna.

    Interesantno je da se politicka stvarnost BiH u jos jednom clanu Nacrta izbornog zakona paradoksalno suprostavila fer i slobodnim izborima. Naime, u dijelu zakona koji se odnosi na formiranje Opcinskih izbornih komisija (ciji je zadatak osiguravanje i nadgledanje izbora, registracija biraca, imenovanje i obucavanje clanova birackih odbora, te prebrojavanje izbornih listica i objedinjavanje rezultata) OHR i OSCE su predvidjeli da se clanovi tih komisija ne biraju vise iz svih politickih stranaka ili stabova nezavisnih kandidata, vec da to budu predstavnici sadasnjih opcinskih vlasti: "Opcinska izborna komisija sastoji se od predsjednika opcinskog suda, koji je i predsjednik te komisije, te sekretara opcinskog vijeca, osnosno Skupstine opcine. Ostale clanove opcinske izborne komisije imenuje opcinsko vijece, odnosno skupcina opcine, uz saglasnost Izborne komisije BiH."

    Kako su u opcinskim vijecima, ali i sudu, imenovani ljudi kao direktni predstavnici vladajucih stranaka, to de facto znaci da im je data mogucnost ne samo kontrole, nego i eventualne manipulacije u procesu biranja ili s birackim listicima.

    KAKVE JE JOS IZMJENE PRIPREMIO OVAJ IZBORNI ZAKON

    Jedna od znacajnijih pozitivnih karakteristika Nacrta izbornog zakona je svakako sistem otvorenih lista s proporcionalnom zastupljenoscu, za razliku od prijasnjih zatvorenih lista gdje su biraci mogli birati izmedju stranaka i koalcicija a ne izmedju pojedinacnih kandidata. Po sistemu odvorenih lista biarci bi mogli birati ne samo izmedju razlicitih stranaka vec i izraziti preferencu za odredjenog kandidata sa liste neke stranke.

    Uvrstena je i mogucnost viseclanih izbornih jedinica, odnosno teritorijalnog usitnjavanja izbornih jedinica zbog, kako objasnjavaju ekspetri OHRa i OSCEa, povecavanja odgovornosti izabranih zvanicnika prema onima koji su ih izabrali jer se moze ostvariti blizi kontakt biraca i predstavnika. Medjutim, takvo usitnjavanje izbornih jedinica može predstavljati i opasnoscu - biranje jos lokalnijh politicara koji ce ponovno svoju odgovornost iskazivati samo odredjenoj grupi ljudi koja se u BiH po pravilu determinira nacionalnim ili uskostranackim interesima.

    Da bi prevazisli jednonacionalne odrednice clanova Predsjednistva BiH eksperti Radne grupe inzistiraju na potpisima entitetske podrske. Naime, kandidati za Predsjednistvo moraju imati 3.000 potpisa podrske za svoju kandidaturu od čega najmanje 1.000 potpisa od biraca koji su trajno nastanjeni u drugom entitetu ili izjavu podrske od najmanje cetiri Opcinska vijeca ili Skupstine iz drugpg entiteta. Za stranke iz Federacije, cak i vladajuce SDA i HDZ, pa i stranke iz RS koje imaju svoje odbore u Federaciji, ovo nece predstavljati nikakav problem, te nisu ni pretjerono naglašeno reagirale. Protiv ove odluke negodovale su radikalne nacionalne stranke iz RS, ali i multinacionalne stranke BiH. Prve, jer nemaju svoje odbore niti podrsku u drugom entitetu, a druge jer nisu zadovoljne niskim brojem podrske koja se treba obezbijediti. o multinacionalnim opoyicijskim strankama tek podrska od 20 ili vise hiljada potpisa mogla bi eventualno eliminirati stranke i kandidate koji zastupaju uske nacionalne interese.

    Jos je jedna odrednica Nacrta izbornog zakona izazvala negodovanje, pa čak i podsmjeh, opozicijskih stranaka. Naime, u dijelu koji se odnosi na izbore clana troclanog Prdsjednistva predvidjeno je i glasanje za njegovog zamjenika. Medjutim, funkcija zamjenika bi se aktivirala samo u slucaju smrti ili trajne nesposobnosti clana odgovarajuceg clana Predsjednistva, dok bi se u slucaju njegove ostavke ili smjene zavrsavala i funkcija zamjenika clana Predsjednistva. Kako se ranije zamjena clana Predsjednistva vrsila sa slijedecim kandidatom na listi koji je skupio najvise izbornih glasova, ovu "originalnu" odrednicu u Izbonom zakonu opozicijski politicari i nezavisni pravnici automatski su povezali s vremesnim predsjednikom SDA stranke Alijom Izetbegovicem, te njegovim osiguranjem da ce mu zamjenik (ako on pobjedi) u slucaju smrti biti onaj kojeg sam izabere kao zamjenika na izborima. To, naime, moze biti bilo ko iz njegove svite s obzirom da izborni glasovi idu prvesntveno na njegovo a ne zamjenikovo ime.

    BUDUCNOST IZBORNOG ZAKONA

    Nedavno skupstinsko odbijanje ovako predlozenog Nacrta izbornog zakona stavlja stvari ponovno na pocetak. OHR i OSCE najavili su izmjene svog Nacrta a one se prvenstveno odnose na kompletno brisanje poglavlja o izboru clanova troclanog Predsjednistva, za sto postoji mogucnost jer prema privremenim pravilima njihov cetverogodisnji mandat istice tek 2002. godine. Uz modificiranje nekih drugih poglavlja koja su sputavala ljudska prava svih gradjana BiH, najjaca opozicijska stranka, Socijaldemokratska partija BiH, najavila je mogucu kooperativnost i prihvatanje rasprave o Nacrtu izbornog zakona. Medjutim, vladajuce stranke u Federaciji, prvenstveno SDA, na najavu brisanja spornih dijelova zakona reagirale su rijecima da je takva opcija za njih jos gora, te da su bili zadovoljniji prijasnjim izgledom Nacrta.

    Cinjenica je da medjunarodne institucije u BiH imaju danas veoma nezahvalnu poziciju: s jedne su strane pritisnuti stalnim prijetnjama bojkota izbora alternativnih i multinacionalnih stranaka, a s druge vladajucih nacionalnih oligarhija zbog nezadovoljstva izbornim rjesenjima. U oba slucaja eventualnih bojkota takvo se sto moze negativno odraziti na politicke karijere medjunarodnih diplomata u BiH do kojih oni, sasma razumnjivo, izuzetno mnogo drze. U nekim slucajevima cini se i vise od ciljeva koje su prihvatili ostvariti u BiH. Ta se teza (nazalost) moze dokazati i posljednjim vrlo kontrovreznim informacijama o statusu stalnog Izbornog zakona u BiH.

    Naime, donosenje stalnog Izbornog zakona donedavno je slovilo kao jedan od primarnih uvjeta koji je BiH trebalo da ispuniti za primitak u Vijece Evrope. Kako se u aprilu ove godine ocekuje nova rasprava o ulasku BiH u tu evropsku integraciju, za rok usvajanja Izbornog zakona u parlamentu BiH odredjen je 15. februar. U slucaju da paralemnt ne uradi takav posao Visoki predstavnik ima ovlastenja da nametne zakon, ako je on od presudnog interesa za BiH, poput primjerice ulaska u Vijece Evrope. Medjutim, nedavno je u ovdasnjoj stampi "procurila" informacija da je Vijece Evrope odustalo od stalnog Izbornog zakona kao uvjeta za primitak BiH u svoje redove. To se ovdje komentiralo kao otvaranje mogucnosti OHR-u za nenametanje zakona koji bi dodatno mogao zaostriti politicku situaciju u BiH, odnosno pruzanje elegantne mogucnosti za povlacenje iz ne tako dobro obavljenog posla oko pripreme Izbornog zakona. Pojedini zastupnici Parlamentarne skupstine BiH potvrdili su da su na adrese svojih zastupnickih klubova uistinu dobili takve preporuke iz Vijeca Evrope, ali ih zbog oznake "povjerljivo" odbijaju prezentirati medijima.

    S druge strane, sadasnji Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch i predsjedavajuci OSCE-a ambasador Robert Barry i dalje u svojim istupima tvrde da je stalni Izborni zakon ekstremno vazan uvjet za primitak BiH u Vijece Evrope (!?), te time ostavljaju otvorenu mogućnost njegovog nametanja do 15. februara. Kako bi se u ovom slucaju radilo o prilično izmijenjenom Nacrtu zakona koji mozda i ne bi imao toliko segregacijskih i diskriminacijskih odrednica, njegovo usvajanjeu parlamentarnoj proceduri ili pak njegovo nametanje od strane Visokog predstavnika moglo bi znaciti zadovoljavanje apetita jucer kooperativne, a danas dvije suprotstavljene strane: demokratska bi alternativa u BiH bila zadovoljna jer bi kljucne izmjene u Nacrtu zakona i vece postivanje ljudskih prava smatrala de facto svojom pobjedom i priznanjem da je sposobna odlucivati o buducnosti BiH, a medjunarodna bi diplomacija ubiljezila priželjkivani plus u ovoj zemlji jer bi zakon, ipak, bio njeno djelo i ona bi bila njegov formalni titular pa makar ga u parlament unio opet neki Drago Ljubicic.

    AIM SARAJEVO