AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 03 FEB 2000 12:40:06 GMT

    Konstitutivnost naroda u BiH

    UZAVRELI USTAVNO-IZBORNI FEBRUAR

    AIM, SARAJEVO, 03.02.2000. Uprkos snažno naglašenoj atmosferi iščekivanja, pa i primijetne politizacije čitavog problema, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ni nakon tri dana intenzivnog zasjedanja iza hermetički zatvorenih vrata, nije donio odluku o proglašenju konstitutivnosti bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda na teritoriji cijele države BiH. Mada se smatrala gotovo svršenim činom, odluka je odložena za sljedeću sjednicu Suda, zakazanu za 18. i 19. februar ove godine.

    Takav ishod očekivali su mnogi realniji posmatrači i analitičari ove veoma komplikovane ustavnopravne (ali i naglašeno političke) zavrzlame. Sada su, doduše, u opciji različite spekulacije - zavisno od toga iz koje interesne (političke) sfere dolaze - od (najvjerovatnije) činjenice da Sud još uopće nije ni stigao da razmatra taj problem, do uvjerenja da je privremeno odlaganje donošenja odluke - odlaganje na duži rok.

    Ustavni sud je, istina, razmatrao i odlučivao o usklađivanju pojedinih paragrafa entitetskih ustava sa Ustavom BiH, ali postoje mnogi razlozi koje realniji pravni eksperti i dalje ističu kao veoma ozbiljnu prepreku. Po njima, sasvim je moguće da se očekivana (pozitivna) odluka ne donese ni na sljedećem zasjedanju Ustavnog suda. U prilog tome navode upravo postojeći Daytonski ustav BiH (odnosno, u okviru Daytonskog sporazuma entitetske ustave) u koje(i)m(a) pojedine bitne odredbe jednostavno ustavnopravno onemogućavaju donošenje takve odluke bez grubog kršenja postojećih ustava. A mora se, doista, priznati, da je teško i zamisliti situaciju i razloge zbog kojih bi Ustavni sud povrijedio najviši državni pravni akt države i njenih entiteta.

    Već je proteklo dvije godine kako je član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kao institucionalno, tj. ustavno ovlaštena osoba, podnio Ustavnom sudu inicijativu za proglašenje konstitutivnosti tri naroda na cijeloj teritoriji BiH. Ali, pravi pokretač ove inicijative je Srpsko građansko vijeće, koje je tu svoju inicijativu ozvaničilo na Osnivačkoj skupštini u Sarajevu, u martu mjesecu 1994. godine, u formi Amandmana na Ustav Federacije BiH. Inicijativa se najprije "kiselila" u Predsjedništvu BiH i parlamentarnim procedurama nekoliko godina, s obrazloženjem da se još nisu "stekli povoljni uvjeti" (riječ je, dakako, o snažnim otporima u pojedinim etničkim sredinama) za njenu realizaciju.

    I Ustavni sud Bosne i Hercegovine već gotovo dvije godine vodi proceduralnu i stručnu raspravu o tom pitanju i, ako je suditi po njegovoj najnovijoj odluci, odnosno odlaganju donošenja bilo kakve odluke, postoji izvjesna bojazan da se ti uvjeti (u slučaju Ustavnog suda - ustavni, a ne politički!) nisu stekli ni do sada.

    Jer, ako su sve donedavno prepreke bile isključivo ili uglavnom političke prirode, sada bi se moglo zaključiti da su prepreke (i može lako biti za sada neprelazne) upravo ustavnopravne i zakonodavne prirode. No, u ovakvoj državi Bosni i Hercegovini ni jedan jedini problem, pa ni ovaj, nije lišen svoje političke pozadine. Da je to tačno, dokazuje i izjava predsjednika Ustavnog suda prof. dr. Kasima Begića, data u ponedjeljak, 31. januara, nakon trodnevnog zasjedanja Suda, da je bilo različitih pritisaka, između ostaloga medijskih i političkih, s napomenom da ih on "ne može dokazati".

    Skeptični pravni eksperti, bez obzira na to koliko u ovoj usijanoj atmosferi iščekivanja njihov skepticizam i opreznost bili nepopularni, i dalje tvrde da Ustavni sud jednostavno ne može, ili će veoma teško donijeti očekivanu odluku. Najnovija otežavajuća okolnost leži u činjenici da je član Suda iz RS Marko Arsović još u toku zasjedanja podnio (neopozivu) ostavku, a drugi član Suda iz RS Vitomir Popović jednostavno napustio Sud. Postojeći sudski kvorum (bez njih dvojice) samo je (prilično neubjedljivo) ispunjeni uvjet za punosnažno odlučivanje. Sasvim je sigurno da će se sada atmosfera u Sudu iz temelja izmijeniti, jer nije teško zaključiti da ostavka i(li) odlazak iz Suda člana iz RS čitavom tom incidentu daje, osim pravne, još i izuzetnu političku težinu. Hoće li taj problem biti razriješen hitnim imenovanjem novog člana Suda iz RS uskoro će se znati. Spekulacije su već na djelu - Vitomir Popović je izjavio da "Ustavni sud BiH može donositi odluke ako je jedan od devet sudija opravdano odsutan, ali ne i ako je podnio ostavku". Ujedno je demantovao da je "napustio sjednicu Suda ili dao ostavku". Predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić, je, pak, nakon što je usvojena ostavka Marka Arsovića, uputio pismo Predsjedniku Narodne Skupštine RS u kome traži imenovanje novog sudije iz RS, kako bi Ustavni sud mogao nastaviti rad u kompletnom sastavu.

    Sveopća euforija očekivanja pozitivne odluke Ustavnog suda nije nestala, ali može (i treba) dobrano splasnuti, ako ni zbog čega drugoga onda zbog kreiranja normalnije atmosfere (tj. bez ikakvih pritisaka) za rad Suda. Jedan od ozbiljnih razloga za to leži, između ostaloga, i u tome da je (pre)angažovana i (pre)napregnuta javnost (ma šta da se pod tim u ovom slučaju podrazumijeva) suočena i sa činjenicom da je teško, čak nemoguće, izaći nakraj sa sposobnošću pravnih eksperata da formulišu ne samo komplikovane i nerazumljive, nego i paradoksalne ustavnopravne formulacije. Zato, uostalom, i Ustav BiH I ustavi entiteta, kao najviši ustavnopravni državni (entitetski) akti, sadrže kontradiktornosti takve prirode, da ih uopće nije moguće otkloniti bez mijenjanja samog Ustava. A predsjednik Ustavnog suda prof. dr. Kasim Begić je jasno rekao, na konferenciji za novinare, objašnjavajući rezultate trodnevnog zasjedanja Suda, da je zadatak Ustavnog suda samo da utvrdi pravne činjenice o nesaglasnosti pojedinih odredaba entitetskih ustava sa Ustavom BiH, ali ne i da ih mijenja, odnosno da kreira njihove nove formulacije, što je zadatak Parlamenta. Idući tom logikom, ne treba očekivati da će Ustavni sud prekršiti odredbe Ustava BiH (odnosno entitetskih ustava) koje spriječavaju donošenje odluke o konstitutivnosti tri naroda, već će, prirodno je očekivati, preporučiti njihovu izmjenu u legalnoj parlamentarnoj proceduri.

    S druge strane, najveći pravni sukob (dakako, gledajući to sa stanovišta običnog građanina, tj. apsolutnog nestručnjaka) leži u potpunoj nesaglasnosti temeljnih ustavnih odredaba o ustrojstvu države BiH, pa iz toga izvedenih pitanja o konstitutivnosti naroda i onih koji se tiču zaštite temeljnih ljudskih, odnosno građanskih prava, kreiranih po visokim standardima međunarodno priznatih i u Ustavu BiH neposredno primijenjenih međunarodnih dokumenata. Nema odgovora na pitanje kako su pravni eksperti - kreatori Daytonskog Ustava BiH takve nelogičnosti mogli formulisati, a još više kako su ih mogli usvojiti. No, činjenica je da iz tih i takvih pravnih formulacija, zabetoniranih u Ustavu BiH, sada proizilaze nepremostive pravne prepreke, na kojima se lomi (a možda i propada) očekivana pozitivna odluka Ustavnog suda BiH.

    Ustavni sud je, nema sumnje, bio izložen nemalim javnim i tajnim, političkim i medijskim pritiscima. Sada je, također, jasno da su i unutar samog sudskog vijeća postojale (a incidentom koji su priredili članovi Suda iz RS) i potvrđene duboke razmirice, a one sigurno nisu samo pravne, već i političke prirode. Ne treba mnogo pameti da bi se zaključilo kako je i sam taj gest članova Ustavnog suda iz RS, također svojevrstan oblik pritiska na Sud, diktiran samom prirodom izbora članova lokalnih sudija po entitetsko-nacionalnom kriteriju. Ali, uz sve to, ipak treba vjerovati da će Ustavni sud uspjeti da se sačuva od svake vrste pritisaka, kako bi njegova odluka bila pravno utemeljena, ali i od stvarne koristi za budućnost BiH.

    Ali, jedno je nepobitno - dva trenutno najveća politička i ustavnopravna problema u BiH (konstitutivnost naroda i Izborni zakon) zapravo su jedan jedini, neodvojivi problem, čije je nesumnjivo izvorište u samoj konstrukciji Daytonskog mirovnog sporazuma. Sada izgleda kao da se ta dva problema na neki logičan način međusobno iščekuju ili utrkuju. Naime, i Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch i Šef Misije OSCE-a Robert Barry u emisiji TVBiH "BH teme" (utorak, 1. februar) jasno su stavili do znanja da i njih veoma zanima predstojeća odluka Ustavnog suda BiH, jer će od te odluke zavisiti i dalja sudbina (izgled) novog Izbornog zakona. Iako je Robert Barry u istoj emisiji energično potvrdio da nikakvih odgađanja predstojećih izbora neće biti, na dva pitanja još nema preciznog odgovora: prvo, hoće li Izborni zakon zaista biti usvojen u parlamentima do 15. februara i drugo, hoće li se zakazana sjednica Ustavnog suda zaista održati 18. i 19. februara? Iako je zima u punom jeku, ovaj bosanski februar se čini kao izuzetno uzavreo mjesec.

    Slavko ŠANTIĆ (AIM, Sarajevo)