AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 25 JAN 2000 14:05:09 GMT

    OSTALI MESIĆ i BUDIŠA

    AIM, ZAGREB, 25.1.2000.

    Stipe Mesić za dlaku je promašio šansu da već u prvom izbornom krugu postane novi predsjednik Hrvatske. Na izborima, koji su provedeni u ponedjeljak, on je daleko nadmašio sve svoje konkurente. Prema još neslužbenim podacima Mesić je dobio 42 posto glasova, drugoplasirani Dražen Budiša, kandidat koalicije socijaldemokrata i liberala, koja je na nedavnim parlamentarnim izborima odnijela premoćnu pobjedu, sabrao je 28 posto glasova, kandidat HDZ-a, dosadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, osvojio je nešto manje od 22 posto glasova. Ostala šestorica pretendenata na upražnjeno Tuđmanovo mjesto nisu postigli značajnije rezultate.

    U toku kratke, dvotjedne kampanje došlo je do spektakularnih obrata. Granić je u trku ušao kao favorit, istraživanja su mu davala veliku prednost, imao je simpatije Katoličke crkve i međunarodne zajednice. Ali otkako je HDZ na parlamentarnim izborima doživio debakl, i njegovi su se izgledi rapidno stanjivali. Na isti su način djelovale i bijesne svađe unutar HDZ-a, čiji čelnici međusobno nisu uspijevali održati ni odnose elementarne pristojnosti. Granić se pokušao spasiti povlačeći se sa svih stranačkih funkcija i jasno se distancirao od HDZ-a, no, za popravni je bilo prekasno. On sada priznaje da je trebao napustiti stranku i u izbornu kampanju ići kao samostalan kandidat, ali njegova kalkulantska priroda za takav rez nije imala petlje.

    "Nije se moglo popraviti ono što je učinjeno u proteklom vremenu. Takva stranka nije mogla dati pobjednika", kaže Granić, koji je u noći objave izbornih rezultata bio dosta usamljen, u izborni mu stožer nije došao gotovo nitko od čelnika stranke. Unatoč neuspjehu, on se ne misli vratiti svom liječničkom pozivu, ostaje u politici, bit će saborski zastupnik i vjerojatno će uskoro krenuti u osvajanje stranke ili će, pokaže li se to nerealnim, odcijepiti svoju frakciju i formirati novi HDZ. "Ne želim biti član svakakve stranke, nikakvog kompromisa u tom smislu neće biti, više ne mogu biti sa svim ljudima koji su sada u stranci, ne mogu definitivno", tako je Granić, nakon što je priznao svoj izborni poraz, najavio nastavljanje loma u HDZ-u.

    Dugo se smatralo kako su Budišine šanse da naslijedi Tuđmana ipak najveće. Njegovu otprije poznatu želju da postane predsjednik Hrvatske ovoga je puta poduprla snažna grupacija, sastavljena od njegove Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Socijaldemokratske partije. Ta je koalicija s parlamentarnih izbora izašla ovjenčana trijumfom, pa se vjerovalo da će se sjaj tog uspjeha i na njega lako prenijeti. Budišini su skupovi bili masovno posjećeni, ali istraživanja su pokazivala da svoje rezultate ne uspijeva popraviti, pozicija mu je bila postojano druga, podrška nije rasla, nego je stagnirala, pa čak i opadala.

    Budiša je ostao daleko ispod rezultata koje je dvojac SDP-HSLS ostvario na parlamentarnim izborima (oko 47 posto biračke potpore). Javnost ga doživljava kao poštenog ali previše krutog, nemodernog, njegovo se robijanje za Hrvatsku s poštovanjem spominje, ali se također primjećuje da se iz tih trauma psihološki nije uspio sasvim izvući. Općenito se smatra da on ne predstavlja radikalan raskid s tuđmanizmom te da u tom pogledu ne korespondira s duhom vremena današnje Hrvatske. Budiša ne uspijeva dobiti glasove SDP-ovih birača. Unatoč tome što se čelništvo Socijaldemokrata jako trudi oko njegova izbora, simpatizeri te stranke, čini se, svoje glasove uglavnom daju Mesiću. Da se Budiša doživljava kao inačica Tuđmana moguće je zaključiti i iz činjenice da su mu čelnici HDZ-a Bosne i Hercegovine za drugi izborni krug javno obećali podršku.

    Najveće je iznenađenje priredio šezdesetpetogodišnji Stipe Mesić, prvo bliski Tuđmanov suradnik, a zatim jedan od njegovih najljućih kritičara. Bio je prvi Tuđmanov premijer i u ime HDZ-ove vlasti predsjednik, posljednji, bivše Jugoslavije, ali otkako se prije šest godina rezolutno rastao s Tuđmanom i HDZ-om u politici nije imao mnogo uspjeha. U izbornu je kampanju ušao kao autsajder, istraživanja su pokazivala da u javnosti uživa dosta jadnu podršku. Iza njegove su kandidature stale četiri manje stranke, koje su na parlamentarnim izborima prošle ispod očekivanja. Usprkos činjenici da mu se nisu davale spomena vrijedne šanse, Mesić je brzo izbio na čelnu poziciju. Takav uzlet nitko nije očekivao, pa su mediji krenuli analizirati u čemu je tajna njegova uspjeha.

    Mesić nije morao graditi ispočetka, svojedobno je uživao veliku popularnost, javnost se samo morala prisjetiti. Istraživanja pokazuju da je njegov najveći adut - jednostavnost. Ljudi ističu njegovu srdačnost i pristupačnost, činjenicu da je i na vlasti i u oporbi ostao normalan. Javnosti se, a pogotovo mladima, sviđa njegova nepretencioznost, njegova više puta provjerena otpornost prema čarima vlasti. Hrvatsku je desetljeće Tuđmanova nabusitog paradiranja na smrt izmorilo. Mesićev odnos prema vlasti djeluje tako relaksirajuće. Iako je svojedobno bio uz Tuđmana, mnogi ga doživljavaju kao čistu suprotnost politici i stilu vladanja pokojnog predsjednika.

    Mesićev osobni šarm antipod je Tuđmanovoj vladavini svađe i režanja. Za razliku od bivšeg šefa Hrvatske, koji je širio duh netrpeljivosti i sve koji nisu bili s njim tretirao kao neprijatelje, Mesić generalno prakticira odnose prijateljstva, u tome možda malo i pretjeruje. Razlaz s Tuđmanovom politikom, kako prije šest godina, tako i danas, najtransparentniji je u odnosu spram Bosne i Hercegovine. Mesić je u izbornoj kampanji inzistirao na, u svakom pogledu, čistim računima između Zagreba i Sarajeva. Pod firmom pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Tuđmanova je vlast de facto pokušavala Hercegovinu i financijski vezati uz Hrvatsku, računajući da će para dovršiti ono što je u ratu započeto. Mesić smatra da Hrvatska više ne smije i ne može plaćati Tuđmanove velikohrvatske ludorije.

    Takav stav pobrao je pljesak u Hrvatskoj i otpor s one strane granice. Mesićevi glasači navode da je on jedini predsjednički kandidat koji se jasno suprotstavio odljevu novca iz Hrvatske u Hercegovinu. Petina njegova elektorata kaže da je to osnovni razlog za njegov izbor. Ono što je preporuka u Hrvatskoj, u Hercegovini je postalo otegotna okolnost. Čelnici bosansko-hercegovačkog HDZ-a izrazili su otvoreno protivljenje Mesićevu izboru, a u antihercegovački nabrijanoj Hrvatskoj to mu je učvrstilo pozicije. Općenito, od svih predsjedničkih kandidata Mesićev se rez prema prošlosti smatra najradikalnijim, on je postao lider antituđmanizma, javnost mu to visoko cijeni. Možda u njegovoj životnoj krivulji Hrvatska prepoznaje putanju vlastite političke promjene.

    Novi krug predsjedničkih izbora održava se za dva tjedna. Mesićeva prednost vrlo je velika, ali Budiša vjeruje da mu je pobjeda sasvim dostižna. Pitanje je kome će otići Granićevi glasovi. Mesić se nada da će pošteni hadezeovci podržati njegov izbor, Budiša se čuva izjava da će dobiti potporu HDZ-ovih glasača, mada je sve vidljivije kako se uz njega okuplja desni pol političkog spektra. Navodno će mu čak i ultra-desni pravaši dati podršku.

    Dosadašnja je kampanja bila vrlo korektna i odvijala se u sasvim dobroj atmosferi. Procjenjuje se da bi druga runda mogla biti nervoznija, vjerojatno i prljavija. HDZ je definitivno poražen. Nema šanse da preko mjesta šefa države zadrži moćne poluge vlasti, toga se više ne treba bojati. Treba se, međutim, bojati da će drugi krug predsjedničkih izbora pojačati napetosti u novoj vladajućoj koaliciji. Utakmica se sada prenosi unutar šestostranačke udruge - pitanje je hoće li Budiša, kao kandidat dvojca SDP-HSLS, i Mesić, kao kandidat četiri manje stranke istog kruga, svoje rivalstvo uspjeti podrediti zajedničkom interesu. HDZ se nada da bi njihova utakmica mogla razbiti novu vladajuću koaliciju.

    JELENA LOVRIĆ