AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 08 JAN 2000 21:22:29 GMT

    PREVIRANJA U HDZ-U

    AIM, ZAGREB, 8.1.2000.

    Samo dva dana nakon parlamentrnih izbora oko devedsto članova Glavnog odbora HDZ-a okupilo se kako bi utvrdilo HDZ-ova kandidata za predsjednika Republike. No, već i prije sjednice bilo je zahtjeva da Glavni odbor HDZ-a odmah raspravi i o izbornom neuspjehu stranke, te potraži uzroke i krivce poraza. U rano popodne, kad je velika većina delegata HDZ-ova Glavnog odbora već napustila Zagrebački velesajam, potpisanom je novinaru prišao teturavi književnik Ante Stamać s cigaretom među prstima. "Gospodine, imate li vatre?", pitao je i malo potom dodao: "Izgleda, gospodine, da ste vi ovdje jedini pušač."

    Gledajući cjelodnevnu promenadu pokislih, šutljivih i alkoholu neobično sklonih HDZ-ovaca reporter je zaključio da se gospodin Stamać, ipak, malo prevario. Ako sam ja pušač, mislio je reporter u sebi, što je onda, recimo, Obrad Kosovac: taj HTV-ov kabadahija, koji se desetak godina izrugivao svakom zdravom i normalnom građaninu ove zemlje i koji je - prema informacijama s Prisavlja - izborne rezultate dočekao sa šljemom na glavi i uz zvuke koračnice, te je srijede palio cigaretu za cigaretom, šetao je s mobitelom na uhu i obilazio grupice HDZ-ovaca pričajući kako bi se Franjo Tuđman ponašao da je u ovom trenutku među živima. Nitko ga, doduše, nije uzimao previše ozbiljno i činilo se da je svaki od tih likova zabavljen svojim mislima u kojima više nema mjesta ni za Tuđmana, ni za partiju, a ni za Kosovčeve patetične proplamsaje.

    Ili, recimo, Markica Rebić: prvi špijun u Hrvata sjedio je u društvu čuvenog hercegovačkog neimara Ljube Ćesića Rojsa, a njihova su se lica jedva razaznavala kroz guste oblake dima; zamišljeno su piljili u šalice s kavom pokušavajući u njima, valjda, iščitati vlastitu sudbinu. Onda, na primjer, Ćiro Blažević, koji je svojedobno najavio odlazak u emigraciju, ako Račan i njegovi dođu na vlast; potom udovice režima Ljerka Mintas-Hodak i Jadranka Kosor, pa onaj tužni klaun don Anto Baković... Doduše, mora se priznati da je sve te dirljive scene apsolutno zasjenila fotografija uplakanog Drage Krpine, fotografija nastala u HDZ-ovoj centrali u noći objavljivanja izbornih rezultata.

    Sjednica Glavnog odbora HDZ-a što je održana u kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma (u istoj je dvorani prije ravno deset godina održan posljednji kongres Saveza komunista Hrvatske) bila je zatvorena za novinare i podsjećala je - ako zanemarimo prisustvo gomile provincijske sitneži - na filmske i literarne opise mafijaških sesija. Znate ono, organizacija je marginalizirana, netko drugi je preuzeo glavnu riječ, a do jučer odani članovi počeli su prijetiti osamostaljenjem ili bijegom u jači tabor. Nije nedostajalo ni ritualnih poljubaca, ni domunđavanja u ćoškovima, a čini se da nije zaobiđeno ni drevno sicilijansko pravilo po kojemu "don" ne smije likvidirati "dona". U skladu s tim pravilom, onemoćali "don" Vladimir Šeks poslao je svog pijuna Branimira Glavaša da se obračuna s preostalom dvojicom "bossova"- Matom Granićem i Ivićem Pašalićem, s posebnim naglaskom na ovog potonjeg. Premda se ta bitka ujutro činila prilično neizvjesnom, kasnije će se pokazati da je Šeks uspio u svome naumu: uspio je, naime, izvesti unutarstranački udar i, barem privremeno, zasjesti na čelo nekoć vladajuće stranke. Bila je to, zapravo, njegova igra na sve ili ništa, jer je postao svjestan da protiv Granića nema nikakve šanse, te da se može pozdraviti s mjestom predsjednika Sabora.

    Počelo je Šeksovim odustajanjem od kandidature za predsjednika države i Glavaševim zahtjevom da svi članovi stranačkoga Predsjedništva, s izuzetkom izborne pobjednice Vesne Škare- Ožbolt, podnesu ostavke, te da se odreknu svojih saborskih mandata, jer su upravo oni glavni krivci za izborni krah. Njegovu su prijedlogu snažnu podršku dali Antun Vrdoljak, Andrija Hebrang i gospođa Škare-Ožbolt, a i sam se Šeks - u sklopu pomno razrađena plana - suglasio sa zahtjevom svoga političkog štićenika. Uslijedio je zatim novi Glavašev prijedlog: treba izabrati privremenog predsjednika stranke, a gospođa je Vesna smjesta izišla s konkretnim prijedlogom.

    "Neka to bude Vladimir Šeks", kazala je. I dok je u dvorani trajala rasprava o prijedlozima Šeksova klana, te glasanje o predsjedničkoj nominaciji Mate Granića među novinare su se slijevali ljutiti i nabrijani HDZ-ovci.

    "Stranka je propala, izbačeni smo iz sedla i HDZ se mora osloboditi onih koji nisu bili s nama 1989. i 1990.", govorio je Antun Vrdoljak.

    "Hoće li stranka ostati jedinstvena?", pitali su novinari.

    "Zašto bismo ostali jedinstveni, pa ni familije ne ostanu dovijeka jedinstvene... Zašto bismo mi morali ostati jedinstveni!?", višekratno se pitao Vrdoljak najavljujući da će se na sjednici još svašta događati. "Znate kako je, ljudi su frustrirani i dotučeni, a i jugovina je vani. Bit će tu još svašta", rekao je on i vratio se u dvoranu. Mnogi su novinari u tom trenutku bili spremni založiti svu imovinu i okladiti se da HDZ neće preživjeti tu srijedu, 5. siječnja.

    U momentima dok su se prebrojavali glasovi za Matu Granića, Ivić Pašalić postao je svjestan da vrag polako odnosi šalu i da se Vladimir Šeks opasno napalio na funkciju partijskoga vođe, naime, upravo na onu funkciju u kojoj se šujički liječnik odavna želi vidjeti. Pašalić je stoga zatražio hitnu sjednicu Predsjedništva, pa se šesnaest glavnih ljudi razbijene stranke povuklo na odlučujući sastanak. Onih oko sedam stotina suvišnih za to su vrijeme jeli i pili u restoranu iz kojega je, by the way, 1992. krenuo vampirski pohod Miroslava Kutle po bespućima ovdašnjega gospodarstva. Za razliku od prethodnih okupljanja ovog društva, svatko je sam plaćao svoje piće i hranu.

    Sesija HDZ-ove vrhuške završila je koju minutu poslije 15 sati: ubrzo se saznalo da je Vladimir Šeks od članova Predsjedništva doslovce iznudio da ga izaberu za privremenog predsjednika stranke, te pritom nije prezao ni od otvorenih prijetnji i ucjena. Partijski je vrh, uglavnom, bio šokiran Šeksovim riječima da će tog popodneva rasturiti stranku uz pomoć Glavaša i ostalih svojih sljedbenika, a jedini uvjet da od toga odustane bio je izbor za v.d. predsjednika. Tek kad je Pašalić pristao na ucjenu, sastanak je okončan, pa je formalni raspad HDZ-a odgođen do 15. ožujka kada će se održati Opći sabor stranke. Dok su se HDZ-ovci razilazili, Šeks je ozarena lica u mikrofone izgovarao frazu o jedinstvu partije, a isto je - uz onaj karakteristični facijalni grč što bi trebao predstavljati osmijeh - govorio i Ivić Pašalić. Dotični je trenutačno glavni HDZ-ov gubitnik, no ne treba sumnjati da će taj čovjek naredna dva mjeseca iskoristiti za pripremanje finalnog obračuna s Vladimirom Šeksom.

    "Meni je samo drago da je Tuđman umro i da ovo nije vidio", govorio je Obrad Kosovac Zlatku Canjugi. Ovako mu, nažalost, ne preostaje ništa drugo nego da se okreće u grobu.

    IVICA ĐIKIĆ