1999/12/21 21:05 SUDBINA NA TRI GLASAČKA MJESTA
AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 21 DEC 1999 21:05:55 GMT

    Srbi i izbori u Hrvatskoj

    SUDBINA NA TRI GLASAČKA MJESTA

    AIM Banjaluka, 21. decembar 1999.

    U danima dok se Hrvatska opraštala od "oca nacije" Franje Tuđmana, javnost Republike Srpske počela je da se bavi pitanjem hoće li postuđmanovska Hrvatska otvoriti vrata za povratak građana srpske nacionalnosti.

    Njihov položaj nije rješen ni nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je Hrvatska garant i potpisnik. Čak nema ni pouzdanih podataka o njihovom broju. Po nekim procjenama, nakon okončanja 'vojnoredarstvenih' akcija 'Bljesak' i 'Oluja' u proljeće i ljeto 1995. godine, svoje domove napustilo je oko 300 hiljada Srba, od čega ih se oko 60 hiljada nastanilo u Republici Srpskoj.

    Hrvatski građani srpske nacionalnosti za sebe kažu da su apatridi, jer im rigidna politika HDZ-a nije omogućavala dobijanje dokumenata i povratak. Ovakva hrvatska politika prema svojim izbjeglim gradanima izazivala je nezadovoljstvo predstavnika međunarodne zajednice. Nakon niza pritisaka došlo je do otvaranja konzulata Republike Hrvatske u Banjaluci, čime su stvorene mogućnosti za lakši način sticanja domovnice, odnosno hrvatskog državljanstva. Međutim, sam proces povratka nije zabilježio spektakularne rezultate. Dok u ambasadi Republike Hrvatske u BiH tvrde da se do kraja oktobra u Hrvatsku vratilo preko 59 hiljada Srba, predstavnici izbjegličkih udruženja smatraju da ta brojka ne prelazi 30 hiljada.

    Na parlamentarnim izborima, koji će se u Hrvatskoj održati 2. i 3. januara 2000. godine, pravo glasa pripada svim hrvatskim državljanima. Koliko će njih to pravo moći ili željeti da iskoristi, kada je riječ o izbjeglim Srbima, kojima je to po prvi put omogućeno, potpuna je nepoznanica. U ambasadi Republike Hrvatske u BiH nismo uspjeli dobiti podatke koliki je broj hrvatskih građana srpske nacionalnosti zatražio, odnosno dobio hrvatsko državljanstvo. Ono što nam je rečeno, jeste da veliki broj pozitivno rješenih zahtjeva nikada nije realizovan, te da se manipulacije oko izdavanja dokumenta koriste u dnevno političke svrhe.

    Iako je predizborna kampanja u Hrvatskoj zvanično otpočela 14. decembra, o rješavanju "srpskog pitanja" među hrvatskim političim strankama uglavnom se ćuti. Izuzetak u tome predstavlja lider Socijalističko radničke partije Hrvatske Stipe Šuvar, koji je u Banjoj Luci boravio na sam dan Tuđmanove smrti. "Naša partija bori se za glasove građana bez obzira na njihovu nacionalu pripadnost", kazao je Šuvar, govoreći o svrsi svoje posjete. Ipak, iako ovdje, kako je rekao, "postoji značajno biračko tijelo, koga uz 10 hiljada Hrvata, čini i oko 30 hiljada Srba", Šuvar ne očekuje da ih više "od nekoliko stotina iskoristi svoje biračko pravo".

    Dok predsjednik "Udruženja Srba prognanih iz Hrvatske i Krajine" i pomoćnik ministra za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS Petar Đodan, tvrdi da će slab odaziv na izborima biti zbog opstukcije hrvatskih vlasti u procesu izdavanja ličnih dokumenata i samog procesa glasanja, izbjeglička populacija priča "drugu priču". Predstavnici udruženja "Ljudi bez krova nad glavom", kažu da na izbore neće izaći "jer nemaju za koga glasati u Hrvatskoj", te da će radije sačekati donošenje zakona o državljanstvu BiH, koji bi bi im dao pravo glasa u RS.

    Janko Velimirović, urednik novinske agencije "Fleš", takođe izbjeglica iz Hrvatske, smatra da je u ovom trenutku teško davati prognoze hoće li nakon Tudmanove smrti u Hrvatskoj za izbjegle Srbe zapuhati povoljniji vjetrovi. Prema njegovom mišljenju, znatan broj Srba, koji je stekao formalne uslove da može izaći na izbore, to pravo neće iskoristiti, jer "atmosfera za to nije pogodna, odnosno ljudi nisu spremni za tako nesto". "Jedan dio njih je iznenaden, jer su apriori bili ubijeđeni da će im glasačko pravo biti ponovo uskraćeno", kaže Velimirović i dodaje da se izlaskom na ove izbore "ne može ništa promijeniti". Velimirović smatra da će odaziv na glasanje biti značajniji za lokalne izbore 2001. godine, jer se "njima bitnije može uticati na položaj u lokalnim zajednicama."

    Uprkos ovakvim stavovima svojih izbjeglih sunarodnika, političku kampanju u RS poveli su predstavnici srpskih stranaka iz Hrvatske. U Hrvatskoj djeluju četiri srpske političke stranke, koje prema riječima predsjednika Srpske narodne stranke Milana Đukića, uz glasove oko 380 hiljada Srba koji žive u Hrvatskoj, računaju i na glasove izbjegličke populacije nastanjene u RS i SR Jugoslaviji. Prilikom glasanja hrvatski građani srpske nacionalnost, svoje glasove moći će dati za jednog saborskog zastupnika, čije mjesto pripada svim manjinskim narodima, ili glasati za stranke koje svoju kandidaturu istaknu na listama za 11 izbornih jedinica.

    "Srbi u RS i SR Jugoslaviji nemaju nikakav status i stoga moraju izaći na izbore", kategoričan je Đukić, koji ističe da je glasanje jedan od prvih preduslova za povatak i povrat imovine. Apstiniranje na prošlim lokalnim izborima, kako srpskih stranaka, tako i samih gradana, podsjeća Đukić, rezultiralo je činjenicom da je "zahvaljujući glasovima bosanskih Hrvata HDZ odnio pobjedu u najsrpskijim područjima kakva su Banija i Lika". Đukić, kao i Šuvar, očekuje da će i nakon ovih izbora HDZ ostati pojedinačno najjača parlamentarna stranka, ali da će izbornu pobjedu odnijeti "oporbena šestorka". Od Dražena Budiše, Ivice Račana, Zdravka Tomca..., kada je u pitanju "srpsko pitanje", Đukić kaže da ništa ne očekuje. "Etničko čišćenje Srba bio je nacionalni interes Hrvatske, koji se nije branio samo iz štaba HDZ-a, već su u tome sve političke opcije bile saglasne", tvrdi Đukić. Prema njemu, razlika izmedu HDZ i opzicije koja bi mogla preuzeti vlast, postoji samo u činjenici da je Hrvatska ekonomski prezadužena, I da će međunarodna zajednica pomoć uslovljavati i leksibilnijim stavom po pitanju povratka Srba.

    Ono što je u ovom trenutku ipak očigledno, jeste da Srbi, koji su "svjetlosnim godinama udaljeni od političara i politike u Hrvatskoj", prema strankama u Hrvatskoj, bile one srpske, hrvatske ili građanske, osjećaju jednako podozrenje. Tome doprinosi i razjedinjenost srpskih političara koji djeluju u Hrvatskoj i koji nisu ni za ove izbore uspjeli dogovoriti zajednički nastup. Uz to, izbori na koje bi trebali izaći za nekih desetak dana, u RS tehnički su još nepripremljeni. Prema podacima koje je u javnost plasirao OSCE, a potom i Hrvatska ambasada u BiH, glasanje na teritoriji RS trebalo bi biti omogućeno na tri biračka mjesta u Banja Luci, Prijedoru i Bosanskom Novom. Međutim, birački spiskovi još nisu ažurirani i dostavljeni potencijalnim glasačima na uvid, a prigodna informativno-izbrona kampanja koja je trebala biti prezentirana na medijima u RS, iako najavljena, još nije otpočela .

    Srbi izbjegli iz Hrvatske nosili su na traktorskim prikolicama u ljeto 1995. godine tek goli život, ali ne i kapital. Oni koji su se u međuvremenu snašli za posao u RS, ne mogu računati da su trajno riješili jedan egzistencijalni problem. Kada početkom januara naredne godine krene druga faza privatizacije, najavljeno je da bi bez posla u prvom udaru moglo ostati oko 100 hiljada radnika u RS. U takvoj situaciji, bez krova nad glavom, kada se kao alternativa ponovo nude kolektini centeri, pitanje otići ili ostati, glasati ili ne glasati, ipak je, čini se, kako to Đukić reče, "subonosno za budućnost Srba izbjeglih iz Hrvatske".

    Gordana Katana (AIM)