1999/12/16 09:53 GRAĐANI BIH I PUTOVANJA
AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 16 DEC 1999 09:53:21 GMT

    GRAĐANI BIH I PUTOVANJA

    S HRVATSKOM PUTOVNICOM NAJLAKŠE

    AIM, SARAJEVO, 16.12.1999. Dok za stanovništvo zemalja koje pripadaju Europskoj uniji, pasoš polagano odlazi u muzejske arhive istorijske dokumentacije, pri čemu je identifikacijski papir na putovanjima tek majušni lični dokument, dotle stanovnici zemalja poput BiH ni sa pasošem ne mogu gotovo nigdje. Bez magičnog administrativnog pečata-vize, bh. pasoš za većinu zemalja predstavlja tek bezvrijednu plavu knjižicu. Dok za jedne čar ovozemaljskog putovanja gasne, jer je broj "neotkrivenih" mjesta svakim danom sve manji, pa se aspiracije ka putovanju lagano pomijeraju ka kosmičkim prostranstvima, drugi ne mogu napraviti ni prve korake putnika na vlastitom planetu. Zašto je tako i putuju li građani BiH uopće pod pomenutim okolnostima i ako to čine, kako?

    Prije svega, treba reći da zapravo BiH ima uslovno kazano jedan pasoš, sa dva naziva: Federacija BiH i Republika Srpska. Pasoš sa odrednicom Republika Srpska nije dovoljan za razliku od onog sa oznakom Federacija BiH za ulazak u Hrvatsku. Potrebna je viza. Ali zato stanovnicima RS uopće ne treba za ulazak u Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru). Problem uistinu jedinstvenog pasoša otvoren je i prilikom obilježavanja četiri godine Daytona.

    Neriješen status hiljada izbjeglica rasutih po zemljama zapadne Europe, kao tragičan ishod još tragičnijeg rata u BiH, te nevjerovatno neodgovoran odnos nadležnih institucija države prema zahtjevima međunarodne zajednice da se uspostavi kontrolisana evidencija i mreže podataka o posjednicima bh. putnih isprava za što su neke europske zemlje (Njemačka, npr.) nudile logističku i profesionalnu pomoć, dva su osnovna razloga zbog kojih bh. pasoš nema validnost u međunarodnim okvirima. Pridoda li se tome i opravdana sumnja, nedavno potkrijepljena saznanjima da pasoš BiH ima i nekolicina najtraženijih svjetskih terorista, onda slika o ovom problemu postaje potpunija, kao i razlozi zbog kojih državne institucije odlažu neminovno uspostavljanje kontrolisane evidencije posjednika pasoša. Kako dakle pod takvim uslovima uopće krenuti na put sa bh. pasošem?

    Uzet ćemo za primjer samo neke od najbližih zemalja u regionu. Krenete li prema Zapadu, prva prepreka će vas zateći na granici sa Slovenijom koja se još i "da preskočiti" na neki način. Naime, ako posjedujete vizu za neku od zemalja Šengenskog saveza, onda kroz Sloveniju možete neometano proći. Prvi pravi bedem je italijanska granica. Donedavno (1. januar 1999.), čak ni Bosancima nije trebala viza za Italiju. Od tog datuma, ulaskom u Šengenski savez, Italija se, između ostalog, obavezala na uvođenje vize, na primjer, potreban je čitav mali arhiv dokumentacije. Redom: original i fotokopija poslovnog poziva italijanskog partnera i izvod o registraciji iz privredne komore u Italiji, original i fotokopija rješenja o registraciji (na sudu BiH) firme koja predstavnika šalje u Italiju, original i fotokopija radne knjižice, osoba mora biti zaposlena najmanje šest mjeseci (izuzev vozača), original i fotokopija prijave PIO-a, obrazac M2, original i fotokopija potvrde o uplati putničkog osiguranja pri jednom od osiguravajućih društava BiH na onoliko dana koliko traje boravak u Italiji, potvrda od preduzeća o motivu službenog putovanja, original i fotokopija pasoša (pasoš mora da vrijedi najmanje šest mjeseci po isteku vize), jedna fotografija. Viza se čeka dva dana - do trideset dana boravka košta 50 DM, a do 90 dana 70 DM. S obzirom na to da se očekuje da će Slovenija u naredne dvije do tri godine postati članica Europske unije, za pretpostaviti je da će se istočna granica Šengenskog saveza pomjeriti na "spoj" Slovenije i Hrvatske, te će time slovenačka granica postati "zaštitni filter" u odbrani od najezde "nepoželjnih" Balkanaca, među koje spadaju i građani BiH. Tako je i za pretpostaviti da će se "geto", u koji su prinudno smješteni stanovnici BiH, u bliskoj perspektivi još više suziti.

    Prema sjeveru, prostor za neometano putovanje je malo širi. Mađarska je jedina zemlja u bližem susjedstvu (ne računajući Hrvatsku) u koju građani BiH mogu ući "normalno", bez viza, dužih zastoja i bespotrebnih priupitkivanja. Ipak, neslužbeno je procurila vijest da se i Mađarska sprema na uvođenje viznog režima prema BiH, a sve u sklopu ispunjenja potrebnih preduslova za prijem u članstvo EU. U ambasadi Mađarske u BiH nisu željeli ni potvrditi, ni odbaciti ovu informaciju, uz odgovor da osoba nadležna za pitanja iz tog resora trenutno nije dostupna.

    Ako je za građane BiH "Zapad" još daleko, onda im ni "Istok" nije puno bliži. Situaciju oko putovanja u ovom pravcu dodatno komplikuju neriješeni odnosi sa SRJ, tako da pri ulasku u Srbiju na nekom od graničnih prelaza na Drini vizu kupujete na licu mjesta i ona košta, najčešće, 50 DM. Odlučite li se ući u SRJ preko Crne Gore, onda vam viza nije ni potrebna. Iza SRJ, Makedonija je još jedna od zemalja bivše SFRJ za koju građani BiH trebaju proći specifičnu ulazno-administrativnu proceduru. O čemu se radi, pojasnio nam je ambasador Makedonije u BiH mr. Stojan Rumenovski. "Ne postoji klasičan vizni režim za državljane BiH pri ulasku u Makedoniju, ali postoji potreba za suglasnošću MUP-a iz Skoplja. Mi posredujemo pri izdavanju tog dokumenta i za to naplaćujemo čisto materijalne troškove obavljanja tog posla. Taj princip je na snazi od 1992., kada se Makedonija suočila sa problemom desetina hiljada bh. izbjeglica. Međutim, ubrzo očekujemo ukidanje ovog režima", kaže Rumenovski.

    Umjesto da vizni režim prema BiH, četiri godine nakon završetka agresije, slabi, on čini se naprotiv jača. Prvog septembra 1999. Bugarska je uvela vize za građane BiH. "Uslovi za dobijanje vize su slični kao i za sve druge zemlje", kažu u konzularnoj službi Ambasade Bugarske; "poslovni poziv, garantno pismo i sl., s tim da smo uveli više olakšica, izdajemo i višekratne vize u specijalnim slučajevima. Vize izdajemo vrlo brzo, dan-dva nakon predaje zahtjeva i smatramo da smo pri tom vrlo fleksibilni", rekao nam je konzularni predstavnik u Bugarskoj ambasadi. Razlozi za uvođenje viza za građane BiH već su pomenuti na primjeru Mađarske, Bugarska je takođe ozbiljan kandidat za prijem u članstvo EU. "Znate, za ulazak u EU, potrebno je ispuniti niz uslova, jedan od tih je i uvođenje viza za neke zemlje među kojima je, nažalost, i BiH. Razlozi za to nisu u našem odnosu prema Bosni, već u obavezama prema međunarodnoj zajednici, ali se nadamo da ćemo uskoro biti na istom nivou sa BiH i da vize neće biti potrebne", "pravdaju" se u Ambasadi Bugarske, uz napomenu da su građani Bugarske u mnogo nepovoljnijem položaju ako žele putovati u BiH, jer u Sofiji ne postoji niti ambasada, niti konzularno predstavništvo BiH, te po vize za BiH, građani Bugarske moraju ići u Budimpeštu ili Zagreb. I na ovom primjeru se ispoljava sva simbolika nemoći državnih institucija BiH, kada se na uvođenje viznog režima odgovara recipročnošću po principu vraćanja "milo za drago". Kako se malo može postići takvom politikom, najbolje svjedoči slučaj odnosa sa Slovenijom od prije dvije godine. Sav efekat koji je prouzročilo uvođenje viza za državljane Slovenije pri dolasku u BiH, bio je snažan pritisak slovenačkih preduzeća I poduzetnika na sopstvenu vladu da taj "spor" sa BiH riješi. Jednostavno, slovenačka ekonomija prinuđena da se okrene ka tržištu bivše Jugoslavije, nije mogla prihvatiti tako otežavajuću okolnost prilikom izvoza u BiH. Kompromis je pronađen, BiH je na nagovor Slovenije ukinula vize, a za uzvrat je Slovenija liberalizirala svoj vizni režim prema BiH izdajući formalne, besplatne vize za njene građane. Time su navodno svi trebali biti zadovoljni, Europi su "zamazane" oči, Slovenci ponovno slobodno trguju I putuju Bosnom, a Bosanci I dalje svakog jutra pokorno, u redovima čekaju ispred Slovenske ambasade na Bembaši 7.

    Ovo su samo primjeri o teškoćama prilikom putovanja u neke od najbližih zemalja u regionu. Kakve se tek poteškoće javljaju prilikom pokušaja da se otputuje u neke daleke zemlje, južnoameričke npr., koje niti su priznale, niti imaju diplomatske odnose sa BiH. Da biste posjetili neku od tih zemalja, Meksiko recimo, trebate pored vize koju možete izvaditi u najbližoj Meksičkoj ambasadi, a to je nama u Budimpešti I poseban dokument- dozvolu MUP-a iz Meksiko Sitija, dokument koji se rijetko izdaje I teško dobija. No, tako daleka putovanja su, uz sve pomenute teškoće, još daleko od svijesti najvećeg broja Bosanaca.

    Šta poduzimaju građani BiH koji ipak I pored svega žele putovati. Izuzevši poslovna putovanja, na raspolaganju im isključivo stoje brojne turističke agencije koje nude svoje posredništvo, ili putovanje avionom u neku od islamskih zemalja koje iz "tradicionalno dobrih istorijskih I kulturnih veza" sa BiH nemaju vizni režim za njene državljane. Nezanemarljiv broj državljana BiH ide linijom manjeg otpora, uzimajući dvojno državljanstvo I otvoreno ponuđenu putovnicu R Hrvatske koja u europskim I svjetskim razmjerima neuporedivo bolje kotira u odnosu na pasoš BiH. Najindikativniji preduslov za dobivanje hrvatske putovnice kada su u pitanju Bošnjaci (barem imenom I prezimenom) jeste izjava kojom prihvataš ponuđenu etiketu Hrvata islamske vjeroispovjesti. Donedavno je takav primjer bio najtransparentniji u pograničnom pojasu BiH prema Hrvatskoj u Unsko- sanskom kantonu, gdje prema neslužbenim informacijama 70 hiljada stanovnika posjeduje hrvatske putne isprave. Sada je taj proces uzeo maha I u drugim dijelovima BiH (Tuzla, Sarajevo), a uslovi koje je potrebno ispuniti, stalno popuštaju. Razloge za ovakvu politiku nije teško dokučiti, a što je druga tema. Ono što je transparentno kroz ovaj primjer jeste činjenica da građani BiH trebaju I žele da putuju. Ako im to ne može omogućiti vlastita država, onda može neka druga, a put u Europu sa hrvatskom putovnicom je puno, puno lakši...

    Hajrudin HROMADŽIĆ (AIM, Sarajevo)