1999/12/13 12:23 ŠTA ĆE DONIJETI SMJENA 22 FUNKCIONERA U BIH
AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 13 DEC 1999 12:23:38 GMT

    ŠTA ĆE DONIJETI SMJENA 22 FUNKCIONERA U BIH

    PODSJECANJE GUŠTEROVOG REPA

    * Faza smjene neposlušnih kadrova - od strane Petriča i Berija, vodećih ljudi OHR i OSCE u BiH - trajaće do lokalnih izbora. Zavisno od njihovih rezultata slijedi druga faza u kojoj će se povlačiti radikalniji potezi

    AIM, SARAJEVO, 13.12.1999. Petrič-Berijeva odluka o smjeni 22 kantonalna i lokalna funkcionera oba BiH entiteta prošla je bez političkih potresa. Takva atmosfera najbolje pokazuje ko je stvarni gazda u BiH. Međutim, priča ima i širi kontekst: smjena je tempirana u pogodnom političkom trenutku (poslije sastanka u Njujorku posvećen Daytonu); izmamljena je podrška bh. lidera Jelavića, Izetbegovića i Radišića; smjena ima podršku Amerike (uz Visokog predstavnika Petriča stoji i američki čovjek Beri); odluka je provodiva jer su žrtvovane slabije figure; javnost je bila pripremljena na ovaj korak ("U politici BiH nema mjesta antidaytonskim snagama koje zagovaraju etničku mržnju i podjelu" - iz izjave članova Predsjedništva BiH u Njujorku). Išlo se sračunato i na šok efekat velikog paketa od 22 čovjeka u jednom danu.

    Bez obzira na zvanično obrazloženje (funkcioneri koji su opstruirali povratak), Petrič-Berijeva odluka je višeslojna i ne može se jednoznačno tumačiti. Ona je istovremeno kazna, opomena i politička smjernica.

    Ma koliko se u OHR-u trudili da odluku o smjeni predstave kao mjeru pojedinačne odgovornosti, dvije stvari se ne mogu izbjeći: nacionalni balans i geografija političke batine međunarodnih predstavnika. Smijenjeno je devet srpskih, sedam bošnjačkih i šest hrvatskih kadrova.

    Naravno, da u priči o opstrukciji Daytona i povratka prognanih nema nevinih, ali je stepen krivice, kad se ide od imena do imena vrlo širok. Prema kriteriju koji primijenjen mogao je biti smijenjen svaki predsjednik opštine u istočnim dijelovima Republike Srpske jer tamo povratak nije ni otpočeo. Malo se koji načelnik s federalne strane može porediti s banjalučkim gradonačelnikom Đorđem Umičevićem, koji cijeli dosadašnji mandat prkosi međunarodnoj zajednici svojim poslovičnim šovinističkim izjavama. Ali kako ovdje nije riječ o pravdi već politici, primjena famoznog nacionalnog ključa, koji su u Bosni u ranijem periodu efikasno primjenjivali komunisti, nije se mogla zaobići. I kad se dijele nagrade, a pogotovo izriču kazne, stečeni je bosanski refleks da ljudi prebrojavaju koliko je Srba, Bošnjaka ili Hrvata. Pošto su kažnjeni svi, odluka je mirno primljena.

    Druga karakteristika jeste politička geografija. Golim okom se vidi da je visoki predstavnik u RS pažnju usmjerio na istočne krajeve ovog entiteta - Foča, Bratunac, Vlasenica, srpsko Goražde, srpska Ilidža... To su, politički zapuštene opštine u kojima vlast drže srpski ultranacionalisti - SDS i Šešeljevi radikali. Vjeruje se da su to krajevi u kojima presudan uticaj ima Momčilo Krajšnik, najbliži saradnik najtraženijeg sa haške potjernice Radovana Karadžića. Kada su u pitanju hrvatski kadrovi, smjena je koncentrirana na Neretvansko-hercegovački kanton (Stolac, Čapljina, Mostar-općina jugozapad, Prozor-Rama). U ovim općinama postojao je tvrd otpor samoj ideji povratka, a opstrukcija je koncentrisana na ignorisanje vraćanja nehrvata u društvene stanove. U Stocu i Čapljini nisu ni formirani stambeni uredi za povratak. Sječa bošnjačkih kadrova imala je širi geografski raspon - trokut Bihać, Mostar-Goražde. Nisu obuhvaćeni kadrovi samo iz Tuzlanskog kantona. Tamo je smjenjivanje ranije obavljeno, kada je Vestendorp smijenio šefa policije, trojicu tužilaca, a osam kantonalnih ministara nalazi se i dalje pod sudskom istragom.

    Među političkim posmatračima, političarima i novinarima nema saglasnosti o efektima ove kadrovske sječe. Opozicija uglavnom smatra da su "pometeni" izvršioci, a ne glavni kreatori politike opstrukcije. Moglo bi se reći da su gušterima posjećeni repovi koji će brzo narasti. Nikola Grabovac iz Alternativnog ministarskog vijeća smatra da je zmiju trebalo udariti u glavu. Ne treba biti naivan pa povjerovati da su glavni kočničari lokalni stambeni referenti s obje obale Mostara. Niko ne misli da oni nisu sudjelovali u spriječavanju povrataka, ali je isto tako notorna stvar da su radili po intrukcijama svojih političkih šefova.

    Na osnovu činjenice što su cijenu platili uglavnom nisko rangirani funkcioneri, postavlja se pitanje: može li ova mjera uticati na promjenu politike i otvaranju vrata povratka? Psihološki i politički učinak Petrič-Berijeve mjere otvoriće proces u tom pravcu. Bosanska iskustva pokazuju da je vršenje vlasti nosilo izvjesne privilegije. U ambijentu gdje se veza traži i za običnu opštinsku potvrdu, a da ne govorimo o zapošljavanju, dodjeli stana, poslovnog prostora ili diskrecionog raspolaganja budžetskim fondovima, ljudi na vlasti dobijali su više na značaju nego što bi to njihova funkcija nosila u sređenoj državi. Ti ljudi držali su u svojim rukama sudbine hiljada običnih građana. Vlast i jeste najveća strast jer uljuljkani političari počnu vjerovati u sakodnevno ulagivanje ljudi.

    Petričevim ukazom lokalni knezovi su preko noći ostali bez posla, zbunjeni i zatečeni kao brodolomnici koji ne znaju šta ih je zadesilo. Odlazak sa funkcije, i za dugi niz godina iz politike (ne mogu učestvovati na izborima ili vršiti javne funkcije), za smjenjene je šok ravan prijevremenom penzionisanju. Zamislite smijenjenog guvernera iz Bihaća Mirsada Veladžića, koji je do odluke o smjeni bio okružen četvoricom tjelohranitelja, u ratu i miru raspolagao keš fondovima i pitao za sve. Čak da sam izabere neko novo direktorsko mjesto po želji, to neće biti adekvatna kompenzacija. Možda će mu stranačka centrala ponuditi neko mjesto u Sarajevu, ali tek u glavnom gradu pada u anonimnost. Alternativa srpskih kadrova još je uža. U siromašnim opštinama istočnog dijela RS nema firmi koje se mogu pohvaliti pristojnim platama, SDS fondovi su prazni, a ne mogu računati na pomoć Dodika - njemu u Banjaluci ti kadrovi ne trebaju. Pozicija hrvatskih kadrova je povoljnija. Ali prošlo je vrijeme kada je Hrvatska namještala otpuštene kadrove (Boban, Kordić, Blaškić...). Smijenjeni sada imaju materijalnu alternativu, ali političko penzionisanje nikakve pare neće moći nadomjstiti.

    Poslije rigorozne mjere međunarodne zajednice, sadašnji funkcioneri i nasljednici smijenjenih, postaju svjesni da pred metlom visokog predstavnika mogu nestati preko noći. Kako inače lični interesi sve više nadjačavaju "patriotske" i nacionalne, funkcioneri će se truditi da postaju kooperativniji sa predstavnicima međunarodne zajednice nego do sada. Istog dana kabinet Safeta Oručevića u Mostaru odledio je zamrznute odnose sa regionalnim uredom OHR (Oručević i Prskalo dobili su opomenu). Poslije ovih iskustava nije isključeno da se lokalni kadrovi više okrenu zakonu nego prema stranačkim smjernicama. Pokazalo se batina pogađa izvršioce, a šefovi ostaju netaknuti. Drugi efekat predstavlja čišćenje terena. Nije nepoznato da se u vladajućim strankama vrši podjela uloga: lideri su verbalno za Dayton, a na terenu "vojnici partije" koji se protive tome, jedni glume demokrate, drugi tvrde nacionaliste. Ti "vojnici partije" su najjači oslonac svojih lidera na terenu. Zapravo oni i ne glume i vjerno izvršavaju stvarne smjernice stranačkih oligarhija. Bez Stipe Marića u Mostaru - jugozapad, Pažina u Stocu ili Kordića u Čapljini, tvrda struja HDZ-a ostaje bez najodanijih oslonaca. Njihovim odlaskom, slabe i nalodavci jer ostaju bez jakih izvršilaca. To se odnosi i na partijsku strukturu SDS-a koja se osipa nakon gubitka vlasti, a proces se nastavlja i na lokalnom nivou.

    Vjeruje se da je Izetbegović najviše pogođen udaljavanjem guvernera Veladžića u bihaćkom kraju. Smatra se da Veladžić nema političke karizme i ne uživa popularnost ni u rodnom Bužimu. Ali zato njegova vlast i uticaj proističu iz činjenice što je čovjek od velikog Izetebegovićevog povjerenja pa i rodbinskih veza. Istovremeno je u pitanju detronizacija klana Čengić (Veladžić je oženio sestru Hasana Čengića). Smjenjivanje načelnika Goražda Elvedina Hrelje, predstavlja i poruku upozorenja mnogo uticajnijem guverneru Rijadu Raščiću (opet rođak Čengića).

    Postoje nagađanja da spisak smjena nije konačan i da bi slična sječa mogla uslijediti i na višim nivoima uključujući ministre, vojsku i policiju. U skladu sa Petričevom politikom odgovornosti i generalne politike međunarodne zajednice (provedba potpisanog iz Daytona), očekivati je selektivne smjene i zavrtanje ruku na višim nivoima. Prva faza te politike vjerovatno će se protezati do izbora i uslovno bi mogla nazvati "kadrovsko podrezivanje". Istina je da gušteru naraste novi rep, ali sigurno je, neće biti snažan kao prethodni.

    Radikalniji rez mogao bi nastupiti poslije lokalnih izbora, predviđenih za april naredne godine. Rezultatima izbora biće primjerena dalja strategija međunarodne zajednice čiji je cilj jasan - slabljenje nacionalnih stranaka i odlazak ratnih vođa. Pakt o stabilnosti traži i nove vođe.

    Emir HABUL (AIM, Sarajevo)