1999/12/12 00:58 TUĐMAN JE MRTAV - IDEMO ISPOČETKA
AIM
  • all articles of same month
  • articles of same month and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 12 DEC 1999 00:58:54 GMT

    TUĐMAN JE MRTAV - IDEMO ISPOČETKA

    AIM, ZAGREB, 11.12.1999. Ustavom i sudbinom određeno mi je da u ovom najtežem času objavim građanima Republike Hrvatske i svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine da je prestalo kucati veliko srce dr. Franje Tuđmana, državnika i državotvorca, i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske - tim se riječima u noći s petka na subotu hrvatskoj javnosti obratio Vlatko Pavletić, predsjednik Sabora i otprije dva tjedna zamjenski predsjednik države.

    Vijest o Tuđmanovoj smrti nije došla kao iznenađenje, danima se očekivala. Posebice otkako je prije četrdesetak dana hitno operiran u zagrebačkoj bolnici Dubrava, kada je počela završnica njegove duge, a nikad priznate bolesti. Prije tri godine američki su liječnici hrvatskom predsjedniku otkrili rak želuca i prognozirali mu nekoliko mjeseci života. Liječenje je tu prognozu odgodilo. Čak i mediji, koji su cijelo to vrijeme podržavali njegovo zavaravanje javnosti, sada otvoreno pišu da se Tuđmanu prvo pojavila metastaza na mozgu, pa zatim na dva mjesta na kičmi. Ali maligna bolest službeno nikada nije spomenuta, sada već pokojni predsjednik raspitivanje o svome zdravlju proglašavao je antidržavnom djelatnošću, ni u trenutku smrti nije saopćeno od čega je zapravo bolovao.

    Tuđmanovo je tijelo odmah u subotu prebačeno u Predsjedničke dvore na Pantovčaku, gdje će do pokopa biti izloženo. U Hrvatskoj je proglašena trodnevna žalost, a u ponedjeljak, na dan sprovoda, u cijeloj se zemlji neće raditi. Već prije je određeno mjesto na zagrebačkom groblju Mirogoj i po svemu sudeći bit će to pompozan državni pogreb. U tome je HDZ-ova vlast stekla značajno iskustvo. Može se reći da je generalnu probu za Tuđmanov pokop predstavljala sahrana pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, koju je režirao jedan poznati kazališni redatelj. Navodno su na Pantovčaku pregledali i snimke s Titova pogreba. Bez obzira hoće li se i koliko koristiti ta iskustva, dva oproštaja u jednoj stvari nikako ne mogu biti ista. Na Titovom pokopu okupili su se gotovo svi svjetski državnici, teško da će se na Tuđmanovom sprovodu naći neko značajnije ime.

    Nakon što je putem Hrvatske televizije naciji objavljena smrt predsjednika, odmah se krenulo s prigodnim programom. Vladajuća retorika Tuđmana proglašava utemeljiteljem hrvatske države, i hrvatske slobode, ocem nacije, najvećim sinom hrvatskog naroda, hrvatskim Bismarckom ili Washingtonom. Toj patetičnoj retorici nisu odoljele ni oporbene stranke. Tako će Ivica Račan, lider najjače, Socijaldemokratske partije, reči kako će Tuđmanov doprinos stvaranju Hrvatske ostati kao trajna vrijednost te da je "na nama da to sačuvamo". Takve su izjave dijelom izraz uvjerenja, a dijelom svakako proizlaze iz straha da bi se u ovom trenutku svaka kritička riječ mogla vratiti poput bumeranga.

    Tu atmosferu naglašene patetike kvare jedino nezavisni mediji, koji, uz Tuđmanove zasluge za stvaranje i obranu hrvatske države, ističu i njegovo negativno nasljeđe. Kao istočni grijeh njegove politike spominje se ideja o podjeli Bosne i Hercegovine; na vanjskopolitičkom planu, zbog Tuđmanova nerazumijevanja modernih integrativnih procesa, Hrvatska se našla osamljena i izolirana; na unutarnjepolitičkom planu njegovu su vlast obilježili autoritarnost, kriminal i korupcija, pretvorbena pljačka, bogaćenje političke elite, u čemu predsjednička obitelj nije bila izuzetak, te katastrofalna gospodarska situacija.

    Predsjednički se izbori moraju provesti u roku od šezdeset dana. Kako su izbori za Sabor već zakazani za 3. siječnja, sada je pitanje hoće li Hrvati u dva navrata na birališta ili bi se parlamentarni i predsjednički izbori mogli održati istodobno. HDZ ne želi odgodu već raspisanih izbora. Prvo, vladajućima odgovara skraćivanje predizborne kampanje. Službeno kampanja je trebala početi u ponedjeljak, ali će se sada sigurno za koji dan odgoditi, za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana također će se pauzirati, tako da će se predizborno nadmetanje zapravo svesti na dva tjedna. Drugo, pogrebne svečanosti mogu snažno utjecati na rezultate izbora. "Jedan sprovod vrijedi više od stotinu predizbornih skupova", konstatirala je ovih dana Maria Bruna Pustetto, stručnjak za politički marketing. Ona smatra da će vladajuća stranka Tuđmanovu smrt iskoristiti u predizborne svrhe, da je i njegovu bolest zlorabila na isti način, kaže da je "za stranku na vlasti velika sreća imati kandidata koji umire" te da oporba takvoj kampanji, koja će "sigurno ući u povijest", vrlo teško može parirati.

    Kandidati za Tuđmanova nasljednika počeli su se javljati i prije nego je mjesto bilo upražnjeno. HDZ se, navodno, prešutno složio da bi mu kandidat trebao biti ministar vanjskih poslova Mate Granić, kojemu istraživanja daju velike šanse. Granić je popularan u javnosti, valjda zato jer djeluje kao kontrapunkt poslovičnoj HDZ-ovoj razgoropađenosti; veliki je miljenik i međunarodne zajednice, vjerojatno zato jer je stalno popravljao ono što je prznica Tuđman kvario. Međutim, svoju je zainteresiranost za predsjedničko mjesto istakao i Vlatko Pavletić, koji je dosad i u stranci i u javnosti bio totalni autsajder. Ali on se u posljednje vrijeme, otkako zamjenjuje Tuđmana, nekim svojim potezima počeo nametati kao ličnost na koju treba računati. Pokazao je veliku samosvijest, kada je posumnjao da ga prisluškuju grunuo je protiv tajne policije; istodobno ispoljava i značajan smisao za politički marketing, novinari ga prate u uobičajeni subotnji obilazak centralne zagrebačke tržnice. Predsjednik s cekerom umjesto poglavara koji paradira s lentom - ta bi se mogućnost vjerojatno svidjela velikom dijelu Hrvatske. Kandidaturu za Tuđmanova nasljednika najavio je i Vladimir Šeks, dosadašnji šef HDZ-ove saborske većine.

    Ni u oporbi oko predsjedničkog kandidata zasad nema sloge. Iako se znalo da Tuđman odlazi, razgovore o tome oporbenjaci nisu pravo ni otvorili. Prije nekoliko dana svoju je zainteresiranost samoinicijativno istakao lider Hrvatske socijalno-liberalne stranke Dražen Budiša, koji u tom pogledu - što se javnosti tiče - nije bez šanse. Ali teško da može dobiti podršku drugih oporbenih stranaka, bez čega se Budiša, kako kaže, u trku ne bi ni upuštao. Njegovo je istrčavanje u oporbenim redovima ocijenjeno kao pokušaj pritiska i primljeno s velikom rezervom. Neke su stranke već objavile da ga neće podržati, četiri oporbene stranke, koje i na izborima nastupaju zajedno, navodno su sklone da za svog kandidata istaknu nestranačku ličnost.

    Istraživanja pokazuju da zasad podjednake šanse imaju tri ličnosti: ministar Granić, liberal Budiša i izborni mu partner, predsjednik SDP-a, Račan. No, bez obzira tko se nakon Tuđmana nađe na Pantovčaku, mandat će mu po svoj prilici kratko trajati. Već se govori o tranzicijskom predsjedniku, koji bi trebao osigurati provođenje ustavnih promjena, reduciranje sada enormnih predsjedničkih ovlasti, pretvaranje predsjedničkog sustava u parlamentarni te potom provođenje novih izbora. Moguće je da će i budući saziv Sabora imati vrlo kratak rok trajanja.

    Naveliko se govori da nakon Tuđmana slijede velike promjene. Međunarodna zajednica već je uputila signale očekivanja da će nakon smrti patrijarha Hrvatska krenuti putem demokracije. I u domaćoj javnosti sve su glasnija nagađanja da se odlaskom autoritarnog predsjednika Hrvatskoj otvaraju nove šanse. Govori se o kraju jedne epohe, o ulasku u novo razdobolje u kojem više ništa neće biti isto. Jedan je od intelektualnih uglednika nakon objave Tuđmanove smrti uzviknuo: "Žao mi je što je predsjednik Tuđman umro. Idemo ispočetka!"

    JELENA LOVRIĆ