AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 29 NOV 1999 09:45:03 GMT

    SUDSKI PROCESI S POLITICKOM POZADINOM

    "BIJEG" U SETNJI DUVANJSKIM ULICAMA

    AIM, LIVNO, 29.11.1999. Proteklih dana na podrucju Livanjskog kantona (HB zupanija) dvije udarne vijesti odnosile su se na dva sudska procesa koji su okoncani nakon izricanja nepravomocnih presuda. Nakon jedne ubica "u bijegu" slobodno seta duvanjskim ulicama, a u drugom slucaju osumnjiceni je oslobodjen optuzbe da je silovatelj. Ali, da bi pravda bila "zadovoljena" dobija dvije i po godine zatvora zbog falsifikovanja licne karte. Radi se o sudjenju ubici devetero Bosnjaka u selu Mokronoge, opcina Tomislav Grad, u ljeto 1993. godine, koje je odrzano pred Zupanijskim sudom u Zagrebu, te sudjenje povratniku srpske nacionalnosti u Drvar zbog navodnog pokusaja silovanja hrvatske prognanice u ljeto ove godine, koje je odrzano pred Opcinskim sudom u Livnu.

    Oba ova sudska procesa izazvala su reagiranja zbog sumnji u njihov objektivan ishod, odnosno na njihovu politicku pozadinu. Naime, nije jasno zbog cega se nekom iz Tomislav Grada, drzavljaninu BiH koji je inkriminirano djelo pocinio u vrijeme hrvatsko-bosnjackog sukoba na podrucju BiH, sudilo u drugoj drzavi (Republici Hrvatskoj), dok je u slucaju srpskog povratnika u Drvaru rijec o ocito montiranom sudskom procesu.

    U obrazlozenju presude Zupanijskog suda u Zagrebu, cijem je Vijecu presjedavao sudija Ranko Marijan, navodi se da je Ivan Bakovic zvani Ikac kriv jer je 10. avgusta 1993. godine u selu Mokronoge, zajedno sa bar jos jednom nepoznatom osobom, a prema prethodnom dogovoru, dosao do kuce porodice Beslaga, naoruzan automatskom puskom i puskomitraljezom, u maskirnoj uniformi. Kad su im ukucani otvorili vrata, Bakovic je usao u kucu i repetirao oruzje prema Huseinu, Emiru, Subhi, Emiri i Diki Beslaga, Ibrahimu Muharemu i Mustafi Tiro, te Simhi Djuliman, naredivsi im da izadju iz kuce.

    Sa pomagacem i pod prijetnjom oruzja, odveli su ih do sume udaljene 500 metara, te su im naredili da legnu licem okrenutim prema zemlji. Zatim su iz neposredne blizine ispalili u njih iz automatske puske najmanje 33 hica, a iz puskomitraljeza 51 hitac, i svih devetero ljudi na licu mjesta je ubijeno.

    U postupku izvodjenja dokaza pred Sudom, najrelevantniji je bio potresni iskaz maloljetne svjedokinje Amele Beslaga, koja je prepoznala ubicu, inace kuma njezine porodice kad je kriticne veceri dosao u njihovu kucu. Njezina majka, kada im je Bakovic naredio da legnu na pod kuce je zapomagala: "Nemoj kume Ivane, caca ti je bio dobar", a on je odvratio: "Neka je on bio dobar, ja sam ustasa", te ih je odveo iz kuce - kazala je svjedokinja.

    Obrazlazuci presudu, sudija Ranko Marijan je rekao da je osudjeni hladno i proracunato, bez ikakva povoda, ubio devet civila, mirnih i nevinih osoba, izvukavsi ih oruzjem iz sigurnosti njihova doma. "Ovo visestruko ubojstvo potvrdjuje cinjenicu da u ratu zlocine mogu pociniti pripadnici svih zaracenih strana, ali zlocin je uvijek samo zlocin i nema naciju, vjeru i ideologiju. Brojni smrtonosni hici ispaljeni iz oruzja pripadnika HVO-a u devet nevinih civila, bili su usmjereni ne samo u njih, nego u cjelokupnu demokratsku javnost. Ti hici su ispaljeni ne samo u tijela nevinih zrtava, nego i u dostojanstvo hrvatskog vojnika i svakog casnog covjeka", istaknuo je sudija Marijan.

    Ubica iz Tomislav Grada osudjen je na 15 godina zatvora, ali u odsustvu. Presuda ubici koji je od 1994. godine na slobodi, ili, kako stoji u presudi "u bijegu", ne moze biti utjeha za porodice, rodbinu i prijatelje mucki ubijenih Bosnjaka, niti za demokratsku i pravdoljubljivu javnost. Izricanje presude pet godina nakon zavrsene istrage, te nedostupnost ubice koji je sve ovo vrijeme vidjan kako slobodno seta duvanjskim ulicama, jos vise podgrijavaju razne sumnje i nedoumice.

    Sumnje postoje i zbog cinjenice da je proces za ratni zlocin, koji je okvalificiran kao visestruko ubojstvo, vodjen pred sudom druge drzave, a ne pred pravosudnim organima Federacije, odnosno Livanjskog kantona, gdje je zlocin i pocinjen. Zbog ovih pravnih nelogicnosti i dilema umjesnim se cini pitanje je li u konkretnom slucaju u bijegu pocinitelj ratnog zlocina ili je posrijedi odsustvo pravne drzave i njezina pravosudnog sustava, koji zbog utjecaja stranaka na vlasti nisu u stanju funkcionirati u skladu sa Ustavom i pravnim uzusima, etickim normama i medjunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.

    I sudski proces vodjen ovih dana pred Opcinskim sudom u Livnu nije lisen politickih utjecaja, pa prema tome i opravdanih sumnji u njegovu osnovanost i regularnost. Iz optuznice koju je podiglo Opcinsko tuziteljstvo u Livnu, zastupane po tuzitelju Jakovu Dujicu, "protiv Radovana Popovica, zvanog Raso, povratnika srpske nacionalnosti u selo Mokronoge, opcina Drvar, zbog falsifikovanja osobne iskaznice i pokusaja silovanja prognanice hrvatske nacionalnosti nastanjene u Drvaru", uocljivo je da je rijec o montiranom procesu, ciji je cilj zastrasivanje srpskih povratnika i odvracanje paznje od zlocina koje su pocinili pripadnici hrvatske nacionalnosti, a koji jos nisu procesuirani.

    Nakon pretresa koji je s prekidima trajao cetiri dana, te iskaza uzetih od dvadesetak svjedoka na strani ostecene i samo jednog na strani optuzenog, uz predocenje ostalih materijalnih dokaza, Sudsko vijece Popovica je osudilo na dvije i pol godine zatvora zbog falsifikovanja osobne iskaznice, sto je okrivljeni odmah i priznao, rekavsi kako je istu kupio u Novom Sadu da bi izbjegao mobilizaciju u Vojsku Republike Srpske.

    Sudsko vijece je optuzenog oslobodilo od mnogo teze optuzbe za pokusaj silovanja, jer, kako stoji u obrazlozenju presude, Vijece nije naslo cvrstih dokaza da je okrivljeni pocinio krivicno djelo koje mu se stavlja na teret, pri cemu je kljucnim dokazom bila izjava ostecene koja je izjavila da pola sata nakon hapsenja i suocenja sa osumnjicenim Popovicem u Policijskoj upravi u Drvaru 2. jula ove godine "samo je povrsno pogledala osumnjicenog izjavivsi kako ona misli da bi to mogla biti osoba koja ju je napala.

    Kontradiktorne su bile i izjave kljucnih svjedoka, kao i nalaz izvrsene ekspertize odjevnih predmeta ostecene, u kojem stoji da nema nikakvih bioloskih i drugih dokaza da je doslo do fizickog kontakta okrivljenog i ostecene. Simptomaticno je da je Popovic osudjen na 2,5 godine zatvora "za falsifikovanje osobne isprave", iako je za to predvidjena kazna od 3 do 6 mjeseci zatvora.

    Nakon izricanja nepravomocne presude Popovicu, opci je utisak da se u ovom slucaju radilo o montiranom sudskom procesu koji ima politicku pozadinu.

    S druge pak strane, istraga o ubistvu bracnog para srpskih povratnika u Drvar u aprilu 1998. godine, jos tapka u mjestu, kao i istrage i sudsko procesuiranje hrvatskih prognanika u Drvaru koji su zapalili oko 150 stambenih i gospodarskih objekata ciji su vlasnici Srbi povratnici.

    Nedzad VREBAC (AIM, Livno)