AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 27 OCT 1999 21:38:32 GMT

    Politicko nasilje

    ZAKON LINCA

    AIM, PODGORICA, 27. 10. 1999. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

    Dr Mirjana Markovic - akademik ruski, predsjednik Direkcije Jugoslavenske levice (JUL) i supruga predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica - otkrila je nedavno vatikanskom tjedniku "Familja kristina" da je lider Demokratske stranke Zoran Djindic "pomagao da se u Srbiji odrede mete za bombardovanje".

    Nacelnik Generlstaba Vojske Jugoslavije (VJ) general-armije Dragoljub Ojdanic, na svecanoj sjednici JUL-a i Socijalisticke partije Srbije (SPS) povodom godisnjice oslobodenja Beograda dao je "vojno-strucnu" potvrdu njenim rijecima obrusavajuci se na lidere Saveza za promene: "... Oni su imali ``savetodavne`` funkcije kod NATO generala sta i koliko treba bombardovati".

    A Goran Matic, savezni ministrar za informiranje, na sjednici Komiteta za informisanje JUL-a pak, objasnio je da je pripremljen "novi tip neprijateljskih akcija ciji je cilj destabilizacija nase zemlje i njena daljnja satanizacija kao nedemokratske". Sasvim konkretno Matic je procenio: "Subverzivno-destruktivni lanac incidenta i provokacija, toboze protiv opozicije, a iza kojeg stoje strane agenture, odnosno njihovi pomocnici iz nase zemlje".

    Ispada da Djindic prije svih, ali i Milan St. Protic, Goran Svilanovic, Vladan Batic i drugi celnici Saveza za promene posto su tek navodno izisli iz NATO stabova u kojim su zastavicama obiljezavali na mapama ciljeve u Srbiji (valjda i rezidenciju predsjednika SR Jugoslavije u Uzickoj 15), sada moraju strepiti upravo od agenata CIA ili MI-6 koji su ih za to bas zavrbovali, ali tako da sami protiv sebe pokrenu "subverzivno-destruktivni lanac" da bi te agenture mogle posle za sve to optuziti Milosevicev rezim.

    Sve se poklopilo sa saopcenjem misteriozne Oslobodilacke srpske armije (OSA) u kome se, po prvi put na ovim prostorima u toku posljednjih deset krvavih godina, prihvata odgovornost za pokusaj politickog ubojstva Vuka Draskovica. Rijec je o teskoj saobracajnoj nesreci kod Lazarevca 3. oktobra u kada su poginula cetvorica clanova Srpskog pokreta obnove (SPO), a njen predsjednik Vuk Draskovic cudom prosao samo sa laksim povredama. Kako policija jos uvijek nije pronasla vlasnika i vozaca kamiona koji je skrivio nesrecu, te razjasnila nekoliko vise nego sumnjivih detelja, javnost sve vise prihvata stav samog Draskovica da je na njega pokusan atentat.

    Inace, na spisku neprijatelja navodne teroristicke organizacije, bar po onome sto pise u proglasu medijima, mogao bi pozavidjeti i Pol Pot. Tu su "komunisti", "NATO agresori", "prokomunisticki izdajnicki lider SPO-a", novinski urednici i njihove porodice- ukoliko odbiju objavljivati saopcenja OSA..

    Ako je suditi po poznatim laznim slucajevima preuzimanje odgovornosti za razlicite teroristicke akcije, OSA bi se mogla pojaviti iz vise razloga: samoreklamerskih, patoloskih, ali i zarad izazivanja straha u javnosti, te prikrivanja stvarnih pocinilaca i zbunjivanja istrage.

    Priznavanje OSA da je pokusala atentat na Draskovica, po svoj prilici, spada u nesto od pobrojanog. Medjutim, neizvjesnost oko postojanja ove teroristicke organizacije i motivi njenog istupa u javnost su jedna stvar. Sasvim druga je sve ono sto se desavalo proteklih dana: grupa od desetak mladica u crnom su 13. oktobra je bejzbol palicama mlatila mirne demonstrante kod bivseg CK u Beogradu, na kucu Nebojse Andrica, inace predsjednika DS u Valjevu 17. oktobra, bacena je eksplozivna naprava. U ovu grupu svakako spada i tesko ranjavanje vlasnika i urednika "Nezavisnih novina" Zeljka Kopanje u Banja Luci podmetanjem bombe u njegov automobil 22. oktobra.

    Ovi slucajevi svjedoce da politicko nasilje najgore i najnize vrste, nakon zlocina baziranih na etnickoj osnovi i onih ciji se motivi nalaze u organiziranom kriminalu, postaje dio svakodnevnice. Govor mrznje koga predstavnici rezima upraznjavaju u svakoj prilici, optuzivanje oponenata za izdaju zemlje, petokolonastvo i sto sve vec ne, doveli su do toga da se politicki zivot vodi u atmosferi linca. Da li se ocekuje da ce gradjanstvo, godinama lobotomirano ratovima, bijedom i ksenofobicnom histerijom, poput onih na Divljem zapadu u kapuljacama, sa bakljama i uzem za vjesanje, krenuti na "nenarodne elemente"? Ili je mozda u pitanju predizborna kampanja sa ciljem da se upozori svatko onaj tko misli glasati za promjenu vlasti,da ce se sam proglasiti za skota izdajnickog van zakona? Radi li se o nedvosmislenoj demonstraciji rezima da ni poslije svega, ni pod koju cijenu ne namjerava odsupiti? Moguce je da je rijec o svemu pomalo.

    Slucaj mjesne zajednice "Bratsvo- jedinstvo" (Beograd; Blok 70) svjedoci da se siri atmosfera vanrednog stanja u kome se "pravda uzima u svoje ruke". U Opsteobavezujucim odlukama donijetim poslije sastanaka kucnih samouprava pomenute mesne zajednice, stoji da stanari imaju zadatak da "izvrse detaljnu proveru svih stanara zgrade", da se "u slucaju sumnjivih lica, ali i pojave stranaca bez prijave boravka, izvesti SUP", da se "kontrolise da li nepoznata lica navodno bacaju smece u kontejnere", da se "izvrsi pregled svih sumnjivih vozila u blizini zgrade", a posebno: "Proveriti stanove Siptara koji su u toku rata bili odsutni iz svojih stanova, a posebno njihovi muski clanovi porodice". Na primjedbu novinara "Vremena" da su u vrijeme bombardiranja, iz svojih stanova odsustvovali i drugi, a ne samo Albanci, predsjednik Savjeta MZ "Bratstvo i jedinstvo" Aleksandar Bozovic (70) je odgovorio: "To su neki anacionalni, snishodljivi prema NATO". Zna covjek dobro tko su neprijateljski elementi, svaki dan mu objasnjavaju drzavni mediji. A to sto su penzije bijedne i neredovne, hiperinfalcija ponovno pred vratima, nacionalni dohodak ispod onog u Albaniji, stanje ljudskih prava gore od onog u Avganistanu, vjerovatno pripisuje - kao i aktualna vlast - onima koji na to ukazuju i zahtjevaju odgovornost za postupke vlasti.

    Mada i ranije u Srbiji ni malo nije nedostajalo profesinalnog lova na "izdajnike", raspirivanja lincerske atmosfere i svojevrsnog politickog nasilja, aktualna atmosfera se razlikuje po manjku povjerenja da ce sve drzavne institucije raditi ono sto bi morale po pozitivnim zakonima i ustavu. Na primjer, za vrijeme gradjanskog protesta 1996/97 MUP Srbije nije se libio nasilja nad mirnim demonstrantima, no Vojska je vise puta javno obznanila da se nece uplitati u politicku borbu ni na cijoj strani. Istupanje generala Ojdanica na manifestacijama vladajucih stranaka, takvo sto sada cine vise nego upitnim.

    Ili, malo tko vjeruje da ce drzavni tuzilac pokrenuti postupak po Djindicevom zahtjevu nakon optuzbi dr Markovic protiv njega ili nje radi utvrdjivanja istine. Jer, kako kaze predsjednik DS, dr Markovic "ima toliku moc da izrice presude" i da ga sve to podsjeca na "situaciju koja je predhodila ubistvu Slavka Curuvije". Tada je, naime, "Politika ekspres" objavila komentar baziran na izjavama prve dame SR Jugoslavije u kome se Curuvija optuzuje za izdaju. Taj tekst iste veceri je procitan u udarnom Dnevniku RTS, osnivac "Dnevog telegrafa" i "Evropljanina" ubijen je tri dana kasnije, a o pociniocima se do dana danasnjeg ne zna nista. Zbog toga ne treba da cudi sto javnost sve vise gubi nadu da ce se o politickim pitanjima i buducnosti Srbije odlucivati mirno, normalnim izborima i uobicajnim tokovima stranackih nadmetanja.

    Atmosfera linca, pojave politickog nasilja, sumnjive saobracajne nesrece i sve ostalo, pored toga sto stavljaju na znanje i ravnanje da je za zalaganje za promjenu rezima ulog sopstveni zivot, izazivaju i ne mali strah od gradjanskog rata. A od toga bolji je i vjeciti staus quo, sto ce reci egzistencija na nivou Treceg svijeta bez nade da u dogledno vrijeme bude ista bolje. Treba se nadati da je ipak rijec o labudjem pjevu jedne vlasti koja neminovni odlazak pokusava odloziti kako zastrasivanjem oponentata, tako i javnosti. Osim toga, nista joj vise nije preostalo.

    Filip Svarm (AIM)