AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 24 OCT 1999 22:19:34 GMT

    OTAC RACIJE

    AIM, ZAGREB, 24.10.1999. Kad prodje puno godina, kad se Franjo Tudjman i njegova mafijaska kamarila s ovoga svijeta presele u historijske citanke - gdje ce njihovo djelo funkcionirati prije kao opomena, nego kao uzor - i kad danasnji cetrdesetgodisnjaci budu brojali prve penzionerske dane, u nekoj ce se zagrebackoj birtiji okupiti drustvo cije su najbolje godine pojeli hadezeovci. Zamislimo, dakle, da je mjesec listopad godine 2031., da se penzionersko sijelo odrzava u kavani kazalista "Paollo Magelli" (bivse kazaliste "Gavella") i zamislimo da se netko od prisutnih, u nedostatku tema, iznenada prisjeti listopada davne 1999. godine. "Kako se ne sjecas, Joza", pricat ce dobrodrzeci gospodin, "bilo je to onih dana kad smo s Jugoslavenima igrali 2:2 na Maksimiru i popusili Evropsko prvenstvo. Par dana poslije toga dodjemo moja Duda i ja na premijeru neke Magellijeve predstave i poslije predstave odlucimo popiti jos jedno pice. Sjednemo, evo, bas za ovaj isti stol i narucimo, ali jos konobar nije ni otvorio one nase dvije pive kad upadose specijalci. Fajront, gospodo! Izbace nas na ulicu k'o zadnje pse. I nije tu kraj, i sljedece veceri dodjemo ovdje, negdje oko 11 navecer, opet narucimo i opet isto: eto ti specijalaca! Fajront, gospodo!"

    Kad se stvar pogleda iz ove perspektive, sve ono sto zadnjih dana radi zagrebacka policija i ne djeluje tako strasno, kao sto danas ne djeluju strasno ni price uvenulih sezdesetosmasa. Strasna je jedino cinjenica da se sirovi policijski teror dogadja sada i da unatrag deset dana covjek u Zagrebu ne moze popiti pice poslije 23 sata, jer je postao obicaj da su u to vrijeme jedini gosti lokala dobro naoruzani pripadnici svih policijskih rodova i vrsta. Izuzmemo li birtije u vlasnistvu familije Tudjman, na meti policijskih racija nalaze se svi ugostiteljski objekti koji se drznu raditi poslije vremena kad u hrvatskoj metropoli nastupi nesluzbeni policijski sat: tako su posljednjih dana zagrebacki policajci pravili fajront u kazalisnim kaficima i diskotekama, u finim restoranima i smrdljivim prigradskim birtijama u kojima drmaju narodnjaci, a svi oni koji policijski pohod nisu osjetili na vlastitim rebrima mogu se smatrati sretnicima.

    Nocni izlazak u Zagrebu tako je postao ono sto - u ovom poslovicno dosadnome gradu - nikad nije bio, naime, avantura koja ukljucuje stanovitu dozu gradjanske hrabrosti. Da je tome tako svjedoci slucaj sad vec pokojnog Milivoja Subase: taj je ratni veteran, koji je prezivio torturu u mitrovickom logoru, priveden u policijskoj raciji 16. listopada, a dan kasnije zavrsio je u bolnici "Sveti Duh" s teskim poremecajem svijesti. Premda policijski organi tvrde da je Subasa preminuo od trovanja lijekovima, sve upucuje da razlog njegovoj smrti lezi u policijskome batinanju. Tu je potom i slucaj vlasnika nocnog kluba "Carda" Branka Cabrajca kojega su policajci najprije onesvijestili udarcima, a zatim ga pedesetak metara vukli po sljunku do "marice".

    "Ne razumijem koja je kvaka u tolikom pokazivanju sile. Zar ljude treba strasiti policijom? Zar zele da se ukocimo od straha kada ih vidimo", govorio je jedne od proslih zagrebackih noci covjek koji je bio frisko izbacen iz popularne diskoteke "Saloon". I doista, danima nitko nije mogao dokuciti sto se krije iza policijskog treniranja strogoce, a onda je sredinom prosloga tjedna ministar unutarnjih poslova Ivan Penic uprilicio konferenciju za novinare na kojoj je slavodobitno saopcio "da cilj nocnih racija, koje su provodjene u sklopu operativne akcije 'Kor', nije bio maltretiranje gradjana, nego pojacana potraga za ilegalnim oruzjem, drogom i kriminalcima s tjeralica". Prvi pendrek u Hrvata u istom je tonu kazao da su u tim racijama - koje ce, by the way, biti nastavljene do daljnjega - uhapsena 43 kriminalca, da je zaplijenjeno 19 komada oruzja dugih cijevi, 32 pistolja, tri i pol hiljade komada municije, 16 komada hladnog oruzja, osam bombi i sest kilograma eksploziva, te da je u trideset slucajeva pronadjena i droga. Ministar, medjutim, nije otkrio ime niti jednog uhapsenog kriminalca, pa nam ne preostaje nista nego nagadjati nalazi li se medju cetrdeset i trojicom uhapsenih poneki krivac za seriju nerijesenih ubojstava u zagrebackom podzemlju ili se, pak, listom radi o onim nesretnicima sto se svercaju u tramvaju ili su uhvaceni s jointom marihuane.

    Polazeci, valjda, od samoga sebe i smatrajuci cjelokupnu hrvatsku javnost skupinom mentalno retardiranih bica, ministar je Penic pomislio kako ce ljudi povjerovati da su njegovi najamnici u kazalistu "Gavella" uistinu trazili puskomitraljeze i "kasikare", a na rave partyju u novootvorenoj "Tvornici" placene ubojice i veleprodavace heroina. Umjesto toga, gradom su se poceli siriti glasovi da je cijela akcija, zapravo, generalna proba za ono sto bi se imalo dogoditi ako Tudjmanova partija na predstojecim izborima dozivi fijasko. Ukratko, rezim je Zagrepcanima zelio poruciti sto bi im se moglo dogoditi ako svoj glas ne poklone pravoj stranci i neka sada budu kus, jer mozda upravo u ovim trenucima udisu posljednje ostatke slobodnoga zraka. Ako je to pravi smisao policijskih racija, cini se da je vlast promasila "ceo fudbal": naime, nikad kao ovih dana ljudi nisu toliko ogorceni na stranku koja njihovim zivotima upravlja, evo, vec citavo desetljece. Dosad je to upravljanje zivotima podanika rezultiralo drasticnim siromasenjem goleme vecine gradjana ove zemlje, a rezim si je sad, eto, uzeo za pravo da istu tu sirotinju sprema u krevet u onaj sat kad na pocinak krene Najdrazi Spavac.

    Druga opcija kaze da je povod pojacanom policijskom radu informacija po kojoj je u Zagreb stiglo pedesetak dobro naoruzanih pripadnika sirokobrijeske "Kaznjenicke bojne". Predvodi ih general Ivan Andabak, a u Zagreb su dosli kako bi iz bolnice "Rebro" oteli i na sigurno sklonili svog ratnog komandanta Mladena Naletilica Tutu, koji bi pod hitno morao bolnicki komoditet zamijeniti uskom i zagusljivom celijom haaskog zatvora Scheweningen. Da je policija primila dojavu o prispjecu pedesetak gnjevnih Hercegovaca potvrdio je i sam Penic na spomenutoj press-konferenciji, ali opet nije kazao je li i jedan od njih uhapsen u dosadasnjim racijama.

    Kako sada stvari stoje, Zagrepcanima nema druge nego ova dva mjeseca do izbora prezivjeti u ilegali: iz stanova izlaziti samo u slucaju krajnje potrebe, zaobilaziti kafice i diskoteke u kojima, po Penicevoj logici, vrebaju ubojice i narkodileri, a na spavanje odlaziti odmah po primitku umirujuce doze propagandnih trikova iz hadezeovskih "Motrista". I tako sve do proglasenja izbornih rezultata. A onda ce, tko zna, takav nacin zivota mozda biti i zakonski reguliran.

    IVICA DjIKIC