AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 13 OCT 1999 10:31:36 GMT

    SARAJEVO I SRPSKO SARAJEVO

    "DVA OKA U GLAVI!?"

    AIM, SARAJEVO, 13.10.1999. Kad je na hiljade sarajevskih Srba odlucilo svoja ognjista "braniti" tako sto ce ih napustiti, nastalo je Srpsko Sarajevo. Njegovo postojanje nijedne sekunde nije upitno kad razgovarate sa njegovim stanovnicima, ali kad ga pomenete domicilnim Sarajlijama, prezrivo se nasmiju. Kazu da je to nesto sto treba stavljati pod znake navoda, upravo onako kako to sarajevska stampa i radi. S njima bi se, valjda, slozila i Ljiljana Bulatovic, novinarska beogradske Ilustrovane politike. Zapisala je: "Prolazimo pored table na kojoj pise Srpsko Sarajevo. Ali, te varosi nema". No, ako "nema" varosi, ima njen gradonacelnik, imaju gradske sluzbe, stanovnici. U svakom slucaju, Srpsko je Sarajevo, sa znacima navoda ili bez njih, pitoreksno mjesto, i mozda suvise zeleno za ukus radikalnih Srba.

    Predrag Lasica, gradonacelnik Srpskog Sarajeva, kaze da je to grad izbjeglih i prognanih, napose onih sarajevskih Srba sto su nakon Daytonskog mirovnog sporazuma napustili rodni grad. Njegovo Sarajevo, objasnjava Lasica, cine Srpska Ilidza, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad, Trnovo, Pale i Rogatica. I sve se to prostire na povrsini od 2.143 kvadratnih kilometara i ima 54.200 stanovnika - od toga je 49.000 prognanih. Pomenuti je gradonacelnik prije rata ljudovao sa Asimom Ferhatovicem, magom fudbalske lopte i cevapa. Za Bajrama i Bozica razmjenjivali su posjete. Sad Lasici nije preostalo nista drugo nego da sam u svom Srpskom Sarajevu pravi cevape koji, sam priznaje, nemaju smek Hasetovih.

    One makete Srpskog Sarajeva sto su nam ih svojevremeno pokazivali drugovi Karadzic i Krajisnik, pretocene su u planove izgradnje. Malo se i gradilo. Za nastavak, kaze gradonacelnik, nema novca. Ali ce ga, ako Bog da, biti. "Odlicno smo to zamislili i krenuli u realizaciju, ali su desavanja u Republici Srpskoj i Jugoslaviji bitno usporila izgradnju Srpskog Sarajeva", objasnjava gradonacelnik Lasica.

    Opet, Rasim Gacanovic, gradonacelnik pravog Sarajeva, ili "federalnog" sto bi rekli mediji u RS, ne zeli ni prevaliti preko usta te dvije rijeci - Srpsko Sarajevo.

    "To Sarajevo o kojem govorite, apsolutno ne postoji. Svasta mozete pisati na tabli, table tome i sluze. Najbolji odgovor na te natpise su lucidni grafiti. Poput onog na sarajevskoj posti gdje je neko napisao "Ovo je Srbija!", a neki pametni dopisao "nije nego posta, budalo". Postoji samo jedno Sarajevo, ono koje je glavni grad BiH", jasan je gradonacelnik pravog Sarajeva, varosi koja postoji.

    Gacanovic misli da je "to Sarajevo" neprirodna pojava koja ce, prije ili kasnije, isceznuti. Ukoliko ljudi koji zive u Sarajevu, njegovom blizem i daljem okruzenju zele bolje zivjeti, "morace okrenuti glavu i prebrisati te nakaradne, neprirodne granice".

    "Projekat Sarajeva kojeg su Srbi zacrtali nema buducnosti. Kostao nas je na desetine i stotine tisuca mrtvih, nestalih, rasejanih i raseljenih. Mislite li da mladic iz Lukavice treba da studira u nekom nazor napravljenom univerzitetskom centru koji nije verificiran, nije priznat u svijetu? Ili, mozda, mislite da porodilja koja stanuje u nekom mjestu pod tom tablom CC (cirilicna skracenica Srpskog Sarajeva), treba radi carskog reza putovati sest sati do Banja Luke, a na par stotina metara vazdusne linije ima pravi klinicki centar?", pita gradonacelnik Gacanovic i kaze kako u Sarajevo vec dolaze studenti iz Srpskog Sarajeva.

    "Nije nista neobicno da studenti odlaze studirati u strane zemlje", odgovara gradonacelnik Lasica. Ali, kaze, nema potrebe za studiranjem u federalnom Sarajevu, jer oni imaju svoje fakultete.

    A kamo pozoriste, bioskopi, sportske dvorane, lijepa mjesta za izlaske, kamo sve ono sto grad cini gradom, pitamo gradonacelnika Lasicu.

    "Zajedno sa ostalima, Srbi su generacijama pravili ono prijeratno Sarajevo. Pravili smo skole, sportske objekte, pozorista. Sada to Sarajevo pripada samo jednom narodu. Zato smo odlucili praviti svoje, Srpsko Sarajevo", prica Lasica.

    Zanimalo nas je kako bi se, recimo, Alija Izetbegovic proveo kada bi se prosetao Palama, koje su, je li, dio Srpskog Sarajeva.

    "Proveo bi se kao ja u Sarajevu. Niko ga ne bi primijetio", kaze Lasica. "Ili bi bio primijecen onoliko koliko i obican paljanski penzioner. Jednom je, za rata, Izetbegovic obecao da ce doci na Pale, popiti kafu. A nije, prevario nas je i nije od rijeci. Nismo mi uopste optereceni njegovim likom i djelom".

    Pa, kad smo vec kod vlasnika vlasti, pomenimo kako u radu Skupstine opstine Pale ucestvuje i pet odbornika Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH. Izuzev jednog ili dvojice, svi ostali su kooperativni i ucestvuju u izgradnji Srpskog Sarajeva, misli Lasica. Kaze, rezultat te kooperativnosti je zajednicko trazenje donacija za izgradnju puteva Praca - Pale - Renovica.

    "Vi novinari ste od Pala i Srpskog Sarajeva napravili crnu tacku", konstatuje gradonacelnik Lasica. Iz federalnog je Sarajeva, sudi Lasica, izbjeglo 157 hiljada Srba i "ne dolazi u obzir da se oni odreknu svoje imovine". Imaju li se namjeru vratiti, pitamo gradonacelnika?

    "Zanemarljivo mali broj se zeli vratiti. Vecina ce ih prodati svoju imovinu. Niko im ne garantuje posao, skolovanje. Vratiti se, ne znaci samo uci u svoj stan. A kad vec govorite o Sarajevskoj deklaraciji, pitam vas, zasto se samo pominje povratak 20.000 Srba. Sta je sa ostalih 137.000?", pita se Lasica.

    Zanimalo nas je i sta gradonacelnik Lasica misli o sarajevskim Srbima koji su, kako za rata, tako i poslije njega, ostali u svom gradu. Nisu li to, mozda, Alijini Srbi, pitamo ga?

    "Nisu i ne mogu to nikako biti. Svako je od njih nasao razlog da ostane u Sarajevu. Vecina je ostala da sacuva mukom stecenu imovinu. Neko je mislio da mora ici, neki su ubijeni u svojim stanovima. Evo, ekshumiramo njihova tijela. Demokratska inicijativa sarajevskih Srba nema nikakvog uticaja i vise su paravan i dekor sarajevskih vlasti", misli Lasica.

    Na prostorima Srpskog Sarajeva do nedavno nije zivio ni jedan Bosnjak. Njih oko cetiri hiljade je, sudeci po onome sto je rekao Lasica, dobrovoljno je otislo s Pala, a domicilni su im Srbi samo pomogli u ostvarenju te zelje.

    "Otisli su dobrovoljno 17., 18. I 19. jula '92. premda ih je Biljana Plavsic zaustavljala. Ginulo se na sve strane, a oprastanje s Bosnjacima Pala bilo je vrlo dirljivo. Placemo mi, placu oni. Ponosan sam da ovdje, na Palama, nije bilo zlocina", zadovoljno ce gradonacelnik CC.

    Kaze i kako je tokom rata na Palama ostalo zivjeti i raditi stotinjak hrvatskih porodica. Niko ih, veli, nije dirao niti tjerao sa radnih mjesta. No, vozeci se Srpskim Sarajevom, sto je najmanji zajednicki sadrzilac Pala, Rogatice, Trnova, srpskog ovog i srpskog onog, nismo primijetili ni jedne dzamije. Gdje su, gradonacelnice?

    "Ne znam koliko je dzamija bilo na prostoru Srpskog Sarajeva, ali sada nema ni jedne. Ali, u centru Pala imate muslimansko groblje koje nije osteceno, pa katolicku crkvu od drveta. Ni ona nije taknuta", prica nam gradonacelnik misleci kako cemo shvatiti da je CC multikulturan grad. Stoga nam se pitanje o eventualnoj izgradnji nove dzamije na Palama ucinilo suvisnim. Ali, "morate znati prioritete: najprije skolstvo, zdravstvo, potom se mozemo dogovoriti i reci - moze dzamija u Srpskom Sarajevu, ali cemo praviti i crkvu federalnom Sarajevu jer tamo, kazete, ima Srba".

    Sad, ako ste pomislili da federalno Sarajevo sa svim onim dzamijama, crkvama i sinagogom, jeste multikulturan grad - varate se. Nije, siguran je gradonacelnik Gacanovic. I tvrdi da to Sarajlije izgovaraju onako usput, kad pominju multietnicnost i multireligioznost.

    "Kultura je u Sarajevu jedinstvena, specificna. Istok i Zapad u Sarajevu su se oplemenili. Stoga se ne moze nesto izdvojiti i reci ovo je srpska, odnosno pravoslavna, katolicka, jevrejska ili kakva druga kultura. Sve je to nasa kultura, sve je to moja kultura. Pa, ne mogu se ja odreci arhitektonskih dostignuca koja su radili dobrotvori poput Gazi Husref bega, Gazi Ishak bega, ili ikona u Staroj pravoslavnoj crkvi, ljepote katolicke Katedrale, Sinagoge, sefardskih pjesama, sarajevskih pisaca. Sve to pripada jednoj kulturi", precizan je gradonacelnik.

    I kad je vec pomenuo pisce, pitali smo moze li vratiti glave njihovim postamentima. Pri tome smo imali na umu kako dijelu Bosnjaka vjernika smetaju kipovi (shodno islamskom vjerovanju), koji su do 1992. godine nalazili u dva parka.

    "Da li je to u skladu s Islamom ili nije, neka to ljudi intimno iskazu, u sebi i za sebe, u odnosu sebe spram Boga, ne paradirajuci s tim. Moj je stav da svako mora postovati pravo drugog, da se dijelo svakog covjeka mora postovati", rekao je Gacanovic ostavljajuci nas da zakljucimo sta je, zapravo, njegov stav.

    I otkako je gradonacelnik Gacanovic preuzeo kormilo Sarajeva, grada koji se danas sastoji od samo cetiri urbane opstine, nastoji mu vratiti njegova posjecena stabla i tako, reklo bi se, zelenilom stici Srpsko Sarajevo. Fakat, sto li Gacanovic tako promotno sadi stabla!?

    "Ostali smo bez tisuca odraslih drveta starih preko 50 godina. Uzimali smo energiju drveta kako bi prezivjeli rat. Iskoristili smo sezonu sadnje i posadili 222 tisuce plemenitih stabala, preko 50.000 vocki. Morate znati da jedno drvo odrasle bukve ima 1.700 kvadratnih metara zelene lisne povrsine i to lisce proizvodi kisika za 70 ljudi", strasno ce ljubitelj zelenila koje proizvodi kisik.

    Dva gradonacelnika istog grada se nikada nisu porazgovarali. Lasica kontaktira s Berizom Belkicem, premijerom Kantona Sarajevo, a Gacanovic misli da razgovarati treba.

    "Ali ne sa pozicija ravnopravnih dijelova grada. Ljudi misle da se sve moze federirati i konfederirati, pa i narodi. E, ne moze! Konfederirati se mogu dvije livade, opcine, dva kantona", ne da se Gacanovic.

    A imali bi njih dvojica o cemu razgovarati. O dijelovima Dobrinje I i IV, koji su Daytonskim sporazumom pripali nama, misle sarajevske vlasti, ali Lasica nece ni da cuje.

    "Ne bih rekao da su dijelovi Dobrinje I i IV pripali Federaciji! Postoje entitetske linije razdvajanja i njih niste povlacili ni vi ni mi. Nas racun kaze da RS nedostaje 180 do 200 kvadratnih kilometara teritorije. Mozemo, dakle, da kalkulisemo i trazimo dio grada. Dobrinja je prica bez argumenata. Da vam pokazem fotografiju razgranicenja u Dobrinji koju je napravila medjunarodna zajednica!"

    Prica o Dobrinji bitna je za preko 600 sarajevskih porodica koje cekaju da se vrate u svoje dobrinjske stanove. Za sada, niko im ne brani da sa par metara udaljenosti gledaju u svoj bivsi dom.

    Asaf BECIROVIC (AIM, Sarajevo)