AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 08 OCT 1999 12:32:59 GMT

    Konkurs za predsjednika RS

    PREVRATNICKO DA MIRKA SAROVICA

    Hoce li Sarovic prihvatiti? Hoce jer nije samoubica. Zasto to vec nije uradio? Zato sto nije samoubica: on hoce da ubijedi Milosevica, Poplasena i Krajisnika da ce, kad kaze da, na njih pucati samo gumenim mecima

    Banjaluka, 8. oktobar 1999. (AIM)

    Hoce li Mirko Sarovic na kraju ipak postati predsjednik RS, stvar je koja mnogo manje odgovara na pitanje hoce li srpski entitet imati predsjednika, a mnogo vise u kom pravcu ce krenuti srpska politicka scena. Najprije, ako ima namjeru da zamijeni Nikolu Poplasena i vlada u RS, Sarovic ne mora da se trudi i preuzima funkciju koja ce mu stvoriti mnogo neprijatelja medju prijateljima i mozda samo jednog prijatelja medju neprijateljima. Naime, koliko god medjunarodna zajednica ubjedjivala Srbe u suprotno, Poplasen je svojim odlaskom sa funkcije iza sebe ostavio fotelju u tolikom krateru i toliko je oslabio predsjednicku funkciju da bar njegova dva nasljednika tako duboko ukopani nece imati ni kome da komanduju ni cime da vladaju.

    Sarovicevo (ne)prihvatanje, zato, stvar je mnogo vaznija kao odgovor na pitanje kuda ide srpska politika na lijevoj obali Drine. Naime, tu politicku scenu u trenucima Saroviceve neodlucnosti u svojim rukama drzi SDS kao pojedinacno najsnaznija stranka u RS. Politicki diskurs iste te stranke za posljednjih osam mjeseci presao je nevjerovatan put od nacionalnog radikalizma - gdje je rijec izdaja imala i znacenje dijagnoze i znacenje terapije - do mekog nacionaldemokratskog diskursa, kojim nekada ljuti esdeesovci prosto pozivaju medjunarodnu zajednicu da pruzi ruku da bi i oni imali odakle da jedu i sta da poljube otkako im je Bog previsoko, Radovan Karadzic preduboko, a Slobodan Milosevic predaleko.

    KRAJ POPLASENA I KRAJISNIKA: Sve dok Sarovic ne kaze posljednje da, citava ta promjena pozicije u SDS-u moze se smatrati pukim politckim foliranjem i stranci u BiH to drugacije i ne dozivljavaju. Ako Sarovic postane predsjednik, u RS ce se zato desiti nekoliko veoma krupnih svari. Najprije, njegovo da znacice posljednje i definitivno ne Slobodanu Milosevicu, koji ce time u RS izgubiti onoliko uticaja koliko je tezak SDS. Zadrzace ga tek onoliko koliko je tesko ono sto javnih sto tajnih optuzenika Haskog tribunala, koji ce ostati sa ispravnim uvjerenjem da su njihovi zivoti sudbinski povezani sa zivotom jugoslovenskog predsjednika. Zatim, iako je to ono sto sam najmanje zeli, Sarovic ce svojim da ustrijeliti svog politickog tvorca Momcila Krajisnika, covjeka ciji sve krhkiji politicki organizam nece moci da prezivi tako radikalnu promjenu. Dalje, ako Sarovic kaze da, radikali ce definitivno poceti da lice na familiju Topalovic iz zavrsne scene Maratonaca, dakle na ljude ciji je mozak evoluirao u ciglu, cvrsto prionulu na papucicu za gas. Poslije Sarovicevog da radikali nece vise biti nikome potrebni i voljom stranaca morace da sidju sa politicke scene i prerastu u tajnu militantnu grupu (sa rizkom da budu hvatani po romanijskim sumama), ili da postanu vjerska sekta, odana svom beogradskom vojvodolikom zlatnom teletu, ili pak da prerastu u pjevacko drustvo koje bi organizovalo koncerte bijesa i prkosa po srpskim selima gdje SFOR nerado zalazi. U svakom slucaju, Sarovicevo da oslobadja jednu klupu na beogradskom Kalimegdanu, gdje ce se bar do Miloaevisevog kraja, nad sahovskom tablom moci vidjeti Poplasen i Krajisnik.

    DODIK I SRPSKA POSLA: Ali Sarovicevo da nece donijeti promjene samo u nacionalnim strankama. Posto ce ono, ako ga bude, u svakom slucaju prihvaceno pod uslovom da na celu vlade ostane Milorad Dodik (a on ce opet Sarovicevo stranacko drustvo znati da nagradi ponekim ministarskim mjestom), bice to prvi veliki korak na priblizavanju Srba (SDS) i medjunarodne zajednice (Dodik). To priblizavanje bice dodatno ubrzano pojavom partije Mladena Ivanica, koja zeli to isto (priblizavanje Srba i stranaca), ali pod jednom stranackom glavom. Ako SDS napusti Krajisnika, Poplasena i radikale, ne samo radikalski vec i dio esdeesoovskog birackog tijela pitace se kome da pokloni svoje povjerenje. Ako se uzme da su Biljana Plavasic i Zivko Radisic iz te srpske price dobrim dijelom ispali poslije septembaskih izbora, rjesenje lijepog dijela nacionalnih biraca moze postati Mladen Ivanic, koji je za te birace mozda tanak Srbin, ali je u novoj situaciji u odnosu na sve navedene konkurente jos tanji izdajnik. Istovremeno, glasaci socijalista, nezavisnih socijaldemokrata i SNS-a, koji vjeruju da se srpstvo ne hrani desetercom nego kalorijama i stabilnim drustvom, imaju razloga da vjeruju da ih je vlast razocarala vise nego sto je to bilo neophodno. Tako Ivanic i njima dodje kao alternativno rjesenje. Istovremeno, stranci Dodiku najvise zamjeraju jer nije uspio, barem onoliko koliko se obogatio kao premijer, da RS ucini stabilnom u onom znacenju o kojem su mu pricali prije godinu i po. A i tu se nekako Ivanic pojavljuje kao covjek koji neprijatno duva za vrat. Zbog svega toga Sarovicevo da Poplasenovom mjestu bice senzacionalan predgovor za priblizavanje Dodika i SDS-a, do juce najvecih neprijatelja medju Srbima koji su se uopaste mogli zamisliti. Time Dodik ubija dvije muve: pripitomljava svoje najvece srpske neprijatelje i topi sve glasnije protivnike u scijalistima i SNS-u, cija rijec vise nece imati takvu tezinu sa SDS-om iza ledja. Zato su najzad mogli da shvate sta znaci sintagma "srpska posla" svi oni koji su srpskog premijera slusali u Vasingtonu kako u uho Medlin Olbrajt sipa da ti esdeesovci i nisu tako losi momci i kako je Radovan Karadzic ipak jedini tip koji se medju ratnim liderima odrekao vlasti.

    OCEUBISTVO GUMENIM METKOM: Na kraju ostaje jos pitanje hoce li Sarovic prihvatiti. Ne lici ni na samobicu ni na covjeka koji bi porodice svojih stranackih drugova ostavio bez tako stabilnog izvora prihoda kao sto je vlast. Dakle, hoce. I jos pitanje zasto to vec nije uradio. Iz istih razloga iz kojih ce prihvatiti: Sarovic zna da nema nista gluplje nego napraviti toliki zaokret i poginuti u njemu pa ostaviti druge da uzivaju plodove njegovog rada. Zato se stvar krcka i u SDS-u i u Beogradu: potpredsednik RS odbrojava posljednje dane na tom mjestu nastojeci da ubijedi Milosevica, Poplasena i Krajisnika da ce, kad kaze da, na njih pucati gumenim mecima. A to sto ce ih, bar kad je rijec o politickoj sceni RS, zive sahraniti, to vec nije njegova briga.

    Zeljko Cvijanovic (AIM)