AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 17 JAN 1999 22:48:33 GMT

    OD ZVIJEZDE DO REVOLVERA

    AIM, ZAGREB, 17.1.1999. Bio je najobicniji zagrebacki cetvrtak: oblacno, temperatura oko nistice, kraj radnog vremena, puni tramvaji i guzva na ulicama. Izoliran od uobicajene gradske vreve i ostavljen od svih koji su mu nesto znacili u zivotu, u svom je stanu u Maksimirskoj ulici na kucnom broju 69 lezao pedeset osmogodisnji Miso Kovac i razmisljao o smrti. U 15 sati i 45 minuta iz ladice je uzeo neprijavljenu "berettu" kalibra 7,65 mm, prislonio je cijev na lijevu stranu grudi i opalio. Kad je shvatio da srce i dalje kuca, uzeo je mobitel, nazvao svog menadzera Denisa Kadica i rekao mu: "Ja sam se ubio". Kadic je potom nazvao Hitnu pomoc, te je pjevac prevezen u Klinicki bolnicki centar "Rebro". Odmah je operiran i zivot mu je spasen.

    Vijest o pokusaju Kovaceva samoubojstva brzo se prosirila gradom: gazde zagrebackih birtija - smrtno ozbiljni i liseni svake primjese crne zajebancije - pustali su njegov stari hit "Ja nemam vise razloga da zivim", ljudi po tramvajima vrtjeli su glavom i sazaljevali nesretnog Sibencanina, a vecernja izdanja novina na udarnim su stranicama donosila opsezne price o poznatom pjevacu. Njegove zabavnjacke kolege po novinama su cmizdrile o "nesreci jednog velikog covjeka" izjavljujuci pritom da ga "jako, jako vole" i da ce "uciniti sve da se vrati na pravi put", dok su se njegovi prijatelji prisjecali kako je u posljednje vrijeme cesto govorio o samoubojstvu. Sve je, zapravo, bilo prozeto ljigavom malogradjanskom patetikom koja se, osim u ovoj zemlji, moze vidjeti tek u jeftinim latinoamerickim sapunicama cija je jedina namjena rasplakati dokone domacice i ponuditi svijetu iluziju o nesreci bogatih i slavnih.

    Hrvatska ne bi bila ono sto jest, da se u tu pateticnu sliku nije uklopio i njezin predsjednik: 16. sijecnja, dakle dva dana nakon Misina pucnja u vlastita prsa, jedna od istaknutijih vijesti u sredisnjem dnevniku Hrvatske televizije bio je brzojav Franje Tudjmana popularnom pjevacu. "Dragi Miso, cuvsi s velikim zaljenjem vijest o tvom postupku, zelim Ti brzo i potpuno ozdravljenje i da nam se sto prije vratis sa svojim srcem i glasom", napisao je hrvatski Vrhovnik, a njegovo intimiziranje i spominjanje srca istovjetno je porukama koje je najpoznatijem pacijentu KBC "Rebro" ovih dana -putem radio valova - salju klimaktericne zene i nesretno zaljubljene siparice iz provincije. Razlika izmedju Tudjmana i Kovacevih obozavateljica lezi u tome da Predsjednik - surfajuci na valu malogradjanske patetike - ima namjeru priskrbiti sebi poneki politicki poen kod pozamasnog dijela hrvatske populacije koja imenicu pjevac jos uvijek poistovjecuje s imenom Mise Kovaca.

    A biografija tog covjeka - koji je, by the way, u zivotu prodao preko petnaest milijuna ploca i koji je slovio za jednu od najvecih jugoslavenskih zabavnjackih legendi - predstavlja, zapravo, klasican scenarij o usponu i padu jedne estradne zvijezde. Scenarij je to u kojemu se prepune koncertne dvorane preplicu s kutijama najjacih sedativa, naslovne stranice s obiteljskim problemima, u kojem se masovno obozavanje promece u apsolutnu napustenost. Pjevati je poceo koncem pedesetih godina, a prva mu je ploca izisla 1964. Od tada, pa do cetvrtka poslijepodne, Miso je Kovac snimio desetke i desetke pjesama, a dalmatinski studenti u Zagrebu jos uvijek nisu postigli konsenzus oko pitanja pece li nostalgija jace uz Dragojeviceva "Galeba" ili uz Misinu "Dalmaciju u mom oku". Ostat ce cinjenica da je potonja melodija postala neformalnom himnom navijaca splitskoga "Hajduka". Prvi put se ozenio u dvadeset i cetvrtj godini, ali ce taj brak - zbog jedne druge zene - potrajati svega cetiri godine. Nastupajuci, naime, na Splitskom festivalu 1970. upoznao je tadasnju tinejdzersku miss Jugoslavije Anitu Baturinu s kojom je pet godina kasnije dobio sina Edija.

    Prolazit ce poslije toga godine uspjeha i slave, godine u kojima ce Miso postati najkarizmaticnija figura jugoslavenske estradne scene. No, onda ce naici neka cudna vremena u kojima ce zajednicka drzava poceti pucati po savovima i u kojima ce se neki stari racuni opet naplacivati oruzjem. Godine 1991. sesnaestogodisnji Edi Kovac prijavio se u specijalnu jedinicu Hrvatske vojske pod imenom "Skorpioni", a njegov dobrovoljni odlazak u vojsku mnogi su tada bili skloni pripisati pranju ocevih "grijeha". Tih je godina, naime, u Hrvatskoj golemim grijehom smatrano Misino deklarirano jugoslavenstvo i njegova izjava da ce "morati emigrirati, ako HDZ dodje na vlast".

    Otprilike godinu dana kasnije, Edi je Kovac poginuo pod okolnostima koje jos uvijek nisu do kraja rasvijetljene. Premda je policija saopcila da je Edi pocinio samoubojstvo i premda su zagrebackim kaficima kruzile svakojake verzije o njegovoj smrti - a najvise je poklonika stekla storija da je poginuo igrajuci ruski rulet pod utjecajem droge - Miso Kovac u narednih sest i pol godina nije prestao javno inzistirati na prici da su njegova sina ubili. Prestao je odrzavati koncerte i snimati ploce, a zivot mu se poceo svoditi na svakodnevne odlaske na Mirogoj i novinske zahtjeve da mu kazu istinu o sinovljevoj smrti. Bili su to njegovi pocetni koraci prema onoj ladici u kojoj je lezala "beretta".

    "Ja sam nakon smrti svog sina Edija rekao da odlazim sa scene. Tada je umro i Miso Kovac. Uzeo sam svoje krsno ime Mate, jer se tada promijenio cijeli moj zivot. Zato se sada ne vracam na scenu", kazao je Mate Miso u prvom interviewu nakon obiteljske tragedije. Nece puno vode proci Savom, a Kovac ce svoje rijeci poreci. Najprije ce na splitskom Poljudu okupiti pedesetak tisuca poklonika na oprostajnom koncertu, potom ce istu stvar ponoviti u krcatom Domu sportova u Zagrebu, a onda ce uslijediti citava serija oprostajnih koncerata koji to, zapravo, nece biti. Poslije toga je, naime, snimio jos dva albuma, radio na snimanju treceg, odrzao bezbroj koncerata, ali jos uvijek nije prestajao pricati o tome kako su mu ubili sina. Jedina mu je opsesija bila pronaci "Edijeve ubojice", pri cemu je prijetio svima, ponajvise lijecnicima. Sto je Kovac upornije inzistirao na svojoj prici, to je ista bila sve degutantnija cak i njegovim obozavateljima, a po Zagrebu se naveliko pocelo pricati o kolicini sedativa bez kojih ne moze zivjeti.

    Prije godinu i pol dana Misu je Kovaca napustila supruga Anita, a njegovi kontakti s dvadesetjednogodisnjom kceri Ivanom sveli su se na telefonske razgovore. Pjevac se potom upustio u ljubavnu vezu s trideset godina mladjom astrologinjom Silvijom Conte Calvi Markovic, ali i ta je veza pukla ove jeseni. Covjek koji je u delirij bacao tisuce ljudi tako je ostao potpuno sam. Jedino drustvo bila mu je ona "beretta" u ladici. "Znate, ja nisam mislio biti tu...", kazao je kad su ga u bolnici posjetili novinari. Unatoc ovim rijecima, ipak ostaje istina da je prva stvar koju je dohvatio nakon ispustanja "berette" bio - mobitel.

    IVICA DjIKIC