AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 27 JAN 1998 23:16:13 GMT

    PROJEKT ZEMLJA ISTRA AIM, ZAGREB, 27.1.1998. U trenutku kada centralizam kao nacin vladanja nema ozbiljnog protivnika, a pokusaji opozicije da se organizirano odupre monopolnoj stranci daju samo mjestimicne i prolazne rezultate, Hrvatskoj se, nenajavljeno i poslije duljeg vremena - ponovno dogodio regionalizam. Ta provokativna ideja, oko koje su se godinama lomila koplja, opet je dosla iz Istre, ali ovaj put ne zahvaljujuci Istarskom demokratskom saboru, nego unatoc njemu. Inicijativu potpisuje jedan od osnivaca IDS-a, danas samo clan te stranke, Ivan Pauletta, kojeg javno podupire dio istarske dijaspore (posebno u Australiji), dok odjeci u istarskoj javnosti zasad ostaju nepoznati. Moze se samo pretpostaviti, na osnovu komesanja koje je Pauletta izazvao u svojoj stranci, da ni ona nije ostala ravnodusna. Pauletta je svoju inicijativu izlozio u obliku projekta Zemlja Istra, koji zapocinje recenicom da je "neupitno i neotudjivo pravo gradjana Istre na samoodredjenje, pravo da samostalno odlucuju o svojoj sudbini.". To pravo, konkretizira se u nastavku, ukljucuje "pravo na samoupravnu autonomiju", cije ce "domete i ogranicenja odrediti samo gradjani Istre". No u projektu se ti "dometi" vec preciziraju, pa se kaze da "gradjani Istre ne smiju biti primorani sluziti ikoga, niti vlastite sunarodnjake", te da "svako sluzenje vojnih, policijskih te drugih sluzbi i formacija izvan Istre gradjanin cini na vlastitu odgovornost". U obrazlozenju se kaze da je "necivilizacijski i ponizavajuce primoravanje istarskih mladica da ucestvuju u nazadnim i kriminalnim nacionalistickim ratovima. Ti su ratovi k tome neobjavljeni, formalno nezavrseni tj. uvijek latentni... Ne samo poradi plurinacionalnosti istarskog drustva, vec radi osnovnih temelja nase kulture ne zelimo ratovati". U projektu Zemlja Istra precizno se nabrajaju i trazenja s kojim ce se istarski gradjani pojaviti pred Saborom Hrvatske: donosenje ustava Zemlje Istre, odredjivanje njenih zakonodavnih ovlasti, vlastitog fiskalnog sistema, vlastitog sudstva, vlastite teritorijalne policije. Trazi se uvodjenje skolstva prema evropskim standardima, pravo na odlucivanje o vlasnistvu te "demilitarizacija istre, i to fizicki, financijski i medijsko- propagandno". U zavrsnim recima projekta kaze se da bi "Zemlja Istra" imala biti organizirana kao "federativna jedinica Republike Hrvatske", sto je zahtjev koji ce biti postavljen "mirno i stalozeno, ali isto tako neopozivo, i on ce ici do ispunjenja". U reagiranjima na Paulettinu ideju prednjacili su mediji pod kontrolom vlasti, koji su obnovili stare optuzbe o separistickim pobudama inicijative, a uputili su ih i na staru adresu. IDS je osumnjicen da je on stvarni autor Zemlje Istre, ali da je iz taktickih razloga prepustio da se projekt pojavi kao gradjanska inicijativa jednog njegovog clana. I u opoziciji je novi zalet regionalisticke ideje docekan sa starim sumnjama, tako da su se od njega odmah ogradili HSLS i HSS, a vece ili manje rezerve dosle su i sa drugih strana. Najdulje se cekalo na reagiranje iz samog IDS-a, iako je u Paulettinom Medulinu lokalna podruznica IDS-a smjesta zauzela stav da su dijelovi Zemlje Istre oprecni programskim dokumentima IDS-a, i cak zatrazila da se pokrene stranacki "postupak" protiv njegovog autora. No, u stranackom vrhu odlucili su uzeti time out, najavljujuci da ce Predsjednistvo IDS-a odrzati posebnu sjednicu na temu Paulettinog projekta, i o tome izvijestili javnost. No, ni poslije vise dana nista se o tome nije culo, iako se zna da je Predsjednistvo stranke odrzalo sjednicu i raspravljalo o ovome. Nesto odredjenije o Paulettinom projektu rekao je samo predsjednik stranke Ivan Jakovcic, koji je jos ranije izjavio za novine da je on "katasrofalan" za IDS, ali da nije za poduzimanje "radikalnih" disciplinskih mjera protiv autora. Primjetno je da je IDS-u pao u krilo vruci krumpir i da mu nije lako odluciti sto s njime uciniti. Paulettina inicijativa i nije upucena na nekakvu unutarstranacku raspravu, nego nju potpisuje grupa gradjana koja sebe naziva Inicijativa za Istru, tako da bi zauzimanjem ishitrenog stava o njoj IDS prakticki prekoracio mandat politicke stranke i pojavio se u ulozi "drzavotvorne" instance. Osim toga, ovaj projekt sadrzinski bitno ne odudara od izvornih regionalistickih ideja IDS-a, sto je lako dokazati, recimo, cinjenicom da je on odmah poslije osnutka 1990. izasao sa zahtjevom za demilitarizacijom Istre. Objasnjavano je to cinjenicom da je rijec o turistickoj regiji koja, uz to, nema "gotovo nikakvo stratesko znacenje za obranu zemlje" (tada se to odnosilo na jos postojecu SFRJ, a ovaj stav jos je aktualniji u sadasnjim okolnostima samostalne hrvatske drzave). Ono sto u Paulettinoj inicijativi ne mogu "provariti" u IDS-u, odnosi se prije na timing njenog pojavljivanja, tj. na cinjenicu da je duh regionalizma pusten iz istarske botilje bas sada. U proteklih godinu-dvije IDS su potresala snazna unutarstranacka raslojavanja, i iz stranke je istupilo niz ljudi koji su sudjelovali u njegovom osnivanju i zauzimali celne funkcije u njoj, te predstavljali Istru u republickom parlamentu. Mahom se radilo o funkcionarima koji su se razisli od IDS-a iz uvjerenja da je njegova regionalisticka komponenta progutala nacionalnu (takvi su presli u HDZ). Druga grupa otpadnika bila je uvjerenja da je regionalizam istisnuo koliko nacionalnu toliko i idejnu - socijalnu, liberalnu itd. - komponentu (takvi su presli u druge opozicijske stranke, ili su osnovali vlastite). IDS je s dosta muka prezivio ovo raslojavanje, primjenjujuci uz ostalo metode dosad nepoznate ovoj stranci, a to su ostra javna razracunavanja (koja su se, posebno pred kraj, svodila na golu obranu ekonomskih interesa), pokretanje disciplinskih postupaka itd. Premda je uspjela ocuvati nekakvu koheziju, stranka je zbog ovoga izgubila nekada gotovo plebiscitnu podrsku u Istri (iako je ostala i dalje izrazito najsnaznija na ovom poluotoku). Sto je jos vaznije, kao u svim ovakvim raslojavanjima, idejna orijentacija stranke pomakla se prema sredisnjim vrijednostima, a to znaci da je i ideja regionalizma, koja je najvise "proslavila" ovu stranku, izgubila nekadasnju prodornost i provokativnost (tim vise sto se sve zbivalo u okruzju rata ili svjezeg poraca). U takvoj situaciji, pojava Paulette s idejom povratka izvornim vrijednostima stranke, zvuci kao otvoreni poziv stranci da preispita nije li ocuvanju mira u stranci zrtvovala i nesto puno vrednije od toga. Pitanje je tim intrigantnije sto je IDS ublazio svoju idejnu ostricu ne samo zbog unutrasnjih svadja i drugih okolnosti koje je sam odabrao. Od 1995, IDS je "prekoracio Ucku" i poceo ulaziti u koalicije s kontinentalnim strankama, medju kojima ideja regionalizma ne kotira ni izbliza visoko kao u njemu, a neke su i izrazito nepovjerljive prema njoj. Prilagoditi se tim novim partnerima mozda bi i bilo razumno da se radilo o uspjesnim koalicijama koje zrtvuju nesto od idejnih posebnosti radi zajednickog cilja - ukidanje ili ogranicavanje politickog monopola HDZ-a. No, te koalicije nisu dostigle ovaj cilj, nego su odustajale na pola puta, a posljednja (Hrvatski politicki centar) raspala se i prije nego sto je profunkcionirala. U toj situaciji, Paulettina inicijativa zvuci kao poziv IDS-u da se vrati na suncanu stranu Ucke, sto, u goroj varijanti moze zavrsiti u autarkiji, ali u boljoj moze korisno suociti stranku samu sa sobom.

    MARINKO CULIC