AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 28 DEC 1997 21:47:47 GMT

    ZLOCIN U GOSPICU

    AIM, ZAGREB, 28.12.1997. U noci sa 16. na 17.listopada 1991.godine, iz svojih stanova u Karlobagu odvedeni su Mileva i Milos Orlovic, Srbi iz tog primorskog gradica. Uhapsila ih je i odvela, prema onome sto se danas zna, vojna policija Hrvatske vojske. Iste noci odvedeni su i Janko Pavlica i Soka Loncar, te jos desetak civila. Osam dana kasnije odveden je i policajac Momcilo Mandic. Sudbina svih tih ljudi do danas je sluzbeno nepoznata. Sest se godina o njihovim nestancima sutjelo - unatoc stalnih raspitivanja rodbine i odvjetnika obitelji nestalih - da bi tek ovih dana zupanijski drzavni odvjetnik iz Gospica, Pavo Rukavina, naredio pokretanje istrage o njihovim nestancima, kao i potragu za "nepoznatim pociniteljima".

    Otvaranje istrage o "slucaju Karlobag" izazvalo je iznenadjenje u hrvatskoj javnosti. Zasto tek sad - ili, zasto bas sad? Zasto se istrazuje Karlobag, a ne Gospic, gdje je nestalo mnogo vise ljudi? Kako to da se drzavni odvjetnik Rukavina, koji po svemu sudeci pripada onima, ne tako rijetkim pojedincima u hrvatskom pravosudju koji vjeruju da Hrvati za prosloga rata nisu mogli pociniti ratni zlocin, odlucio na taj potez? Stvar je utoliko cudnija jer je bas Rukavina donedavna hladnokrvno tvrdio da je u Gospicu nestalo svega "desetak Srba" a i to samo zato "sto je bio rat" pa mu pokretanje istrage nije bilo ni na kraj pameti. O tome da je u Gospicu likvidirano stotinjak civila, drzavni odvjetnik je izgleda saznao tek ovih dana, medju zadnjima u Hrvatskoj.

    Pokretanje istrage o Srbima iz Karlobaga ipak stoji u uskoj vezi sa zlocinima u Gospicu. Rukavina je za tu istragu dobio nalog "s vise instance". Rijec je o istom prostoru, na kojem su djelovali isti ljudi, gdje su zapovjedale iste lokalne i vojne vlasti, pa je Srbe iz Karlobaga, ocito, zadesila ista sudbina kao i one iz Gospica. Linija odgovornosti morala bi dakle voditi do istih ljudi. Zasad, medjutim, nije sasvim jasno zeli li se istragom skrenuti trag s gospickog zlocina, i kupiti vrijeme, ili je rijec o nekoj drugoj - zasad nedokucivoj logici, no u svakom slucaju, analogija izmedju Gospica i Karlobaga je potpuna u svemu osim u broju zrtava. A mozda se bas zato krenulo od Karlobaga?

    Prema najranijim izvjestajima Amnesty Internationala i Helsinki Watcha od 16. listopada nadalje, nekoliko noci uzastopno, iz Gospica i susjednih sela uhapseno je i odvedeno 120 Srba. Akcija hapsenja u Gospicu i Karlobagu, ocito je zapocela istog datuma i samim tim vjerojatno po istoj naredbi. Prema tvrdnjama Milovana Skorica, u to vrijeme predsjednika Zajednice Srba, samo je u prvoj noci, onoj sa 16. na 17. listopada, iz Gospica odvedeno preko sto Srba. Dva mjeseca kasnije, sudbina dijela odvedenih bila je poznata. "Dana 25. prosinca nadjena su 24 pougljenisana tijela (15 muskaraca i devet zena) blizu obliznjeg sela Perusica. Tijela su donesena u Siroku Kulu na indetifikaciju," stoji u izvjestaju ovih organizacija koji je objelodanjen 1992.godine. Gdje su zavrsili ostali, Helsinki Watchu i Amnesty-ju nije tada bilo poznato. Dvadesetak zrtava iz Gospica identificirano je u beogradskoj Vojno-medicinskoj akademiji. Usto, izgleda da je uz Srbe likvidiran i stanovit broj Hrvata, koji su iz razlicitih razloga smetali organizatorima ovih umorstava. Kasnije se saznalo da su ostali lesevi zavrsili vecinom u jamama po obroncima Velebita, u masovnim grobnicama ili jednostavno, razbacani kojekuda po planinskim vrletima Like. U svakom slucaju, najveci dio lokacija gdje su zavrsili lesevi, poznat je. Tko je sve ubijao gospicke Srbe, ali i neke Hrvate? Po cijem naredjenju? Zasto? Kamencici stravicnog mozaika svakodnevno se slazu stvarajuci sve potpuniju sliku. Ta bi slika mogla biti porazna po mnoge, ukljucujuci i neke pojedince iz drzavnog vrha. Hrvatska vlast mozda bas zato o tom slucaju svih ovih sest godina nije progovarala. Gospicki slucaj vjerojatno bi tako jos dugo vremena ostao javnom tajnom, da se ovoga ljeta trojica neposrednih sudionika rata u Gospicu, bivsih pripadnika HV-a i vojne policije.:Milan Levar, Zdenko Ropac i Zdenko Bando - inace, svjedoci Suda u Haagu - nisu odlucili javno progovoriti o gospickim zlocinima. Oni su, u ispovjedi Feralu, Novom listu i kasnije nekim drugim listovima, ispripovjedali dosta nepoznatih detalja, uperivsi prstom na krivce, prije svega na Tihomira Oreskovica, tadasnjeg tajnika Kriznog staba za Liku, danasnjeg nacelnika opcine Perusic i pukovnika hrvatske vojske. Njih trojica tvrde da su vec krajem 1991. godine drzavni vrh izvijestili o zlocinima na gospickom podrucju. Njihove navode u znacajnoj mjeri potvrdio je i Feral Tribune, objavivsi pismo tadasnjeg sefa Kriznog staba za Liku, Ante Karica, koji je akodjer spominjao likvidacije civila, dominaciju ustaske struje u gospickoj vlasti i ukazivao na Tihomira Oreskovica kao kljucnog, ali ne i jedinog krivca. U Klaricevom pismu - ciji sadrzaj Klaric nije demantirao - navodi se da su gospicki Srbi likvidirani u Oreskovicevoj reziji, i to prema unaprijed sastavljenom spisku, u cijem sastavljanju je Oreskovicu pomogao izvjesni Kreso Tomljenovic. Oreskovic je, prema onom sto se danas zna, bio direktno vezan na sefa vojne kontraobavjestajne sluzbe Josipa Perkovica, a ovaj pak na ministra obrane Suska. Zdenko Bando tvrdi takodjer da je Tomljenovicev spisak vrijedio i za Karlobag, a nalozi za odvodjenje Srba - a vjerojatno i upute za likvidaciju - stizali su isto iz Gospica.

    Josip Manolic, u to vrijeme sef Sluzbe za zastitu ustavnog poretka, u nedavnom intervjuu Globusu takodjer je potvrdio da je drzavni vrh bio upoznat sa svim detaljima gospickih zlocina. Manolic tvrdi da je vec tada naredio provodjenje istrage o ubojstvima u Gospici. Ta je istraga provedena, ona je - kaze Manolic, "utvrdila i broj ubojstava" o kojemu /u Globusu od 7.studenoga) nije htio govoriti, ali "sto je jednako vazno, i pocinitelje ubojstava".

    "Naravno, ne mogu tvrditi da su bas svi slucajevi obradjeni, ali smo stekli precizan uvid u sve sto se u Gospicu dogadjalo" kazao je Manolic. Po njegovu misljenju, znalo se i tko je izvodio i tko je organizirao likvidacije. U organiziranosti zlocina on vidi kljucnu razliku izmedju Gospica i Pakracke Poljane. "Zlocini u Gospicu bili su organizirani, i to u cjelini" tvrdi on. "To znaci da su u tim zlocinima sudjelovale znacajne lokalne strukture: od politickih, preko sigurnosno-policijskih, do vojnih, i da su one djelovale koordinirano." Manolic tvrdi da su postojali i postoje tocni popisi nestalih, svjedoci zlocina, sudionici ili ubojice koji o njima mogu govoriti. "Za svakoga od nestalih i danas je moguce, najobicnijim policijskim metodama, utrditi sto se s nestalim doista dogodilo: je li ubijen i kako je ubijen "

    Odmah nakon spomenute istrage, neki pojedinci - medju kojima je bio i tajnik Kriznog staba za Liku, Tihomir Oreskovic - su uhapseni, ali su odmah potom pusteni na slobodu. Manolic tvrdi da je predsjednik Tudjman naredio i smjenu Mirka Norca, tadasnjeg vojnog zapovjednika u Gospicu, ali da Tudjman za to nije imao snage jer su lokalne strukture pruzile otpor. Cini se da je to ipak zasticivanje Tudjmanovih bokova, jer bi predsjednik - da je htio, Norca sigurno mogao smijeniti, a vjerojatno i Oreskovica. Ako to nije mogao uciniti onda, mogao je kasnije, ali nije. Stovise, Oreskovic je u medjuvremenu postao pukovnik HV-a i gradonacelnik Perusica, a Mirko Norac general i pocasni alkarski vojvoda. Oni su, dakle, i dan danas pod zastitom vrha hrvatske vlasti.

    Novinari koji su trazili dokumente o istrazi, te dokumente, medjutim - nisu nasli. Je li Manolic istragu izmislio, ili je netko doista sakrio rezultate do kojih je ona dosla? Po onome sto tvrdi Manolic, jedini koji je to mogao uciniti bio je ministar obrane Gojko Susak. No, prica vec spomenutog Milovana Skorica, ispricana u intervjuu Tjedniku ukazuje na to da je i sam Manolic efikasno sprijecavao prodiranje istine o likvidacijama civila u javnost. Po Skoricu, on je jos 1993. godine ruskoj parlamentarnoj delegaciji ponudio svjedocenje bivsih zatvorenika iz Siska, ali i Gospica, sto je kod predstavnika hrvatske vlasti izazvalo - kako kaze Skoric - pravu paniku. "Gospodin Manolic je predlozio da ne idem" veli Skoric, dodajuci kako je i Tomislav Karamarko, tajnik Stipe Mesica, tadasnjeg predsjednika Sabora, rekao Skoricu kako nije zgodno da strane delegacije provode istragu pokrenu hrvatske vlasti. Skoric se tada slozio s tom ocjenom, zahtijevajuci da istragu po Hrvatskoj. Skoric se tada slozio s ocjenom, zahtijevajuci da istragu pokrenu hrvatske vlasti. Istraga je doista pokrenuta, ali protiv Skorica. Protiv njega je podignuta optuznica, dosudjeno mu je 30 dana zatvora zbog sirenja laznih vijesti, nakon cega je Skoric "pod misterioznim i dramaticnim okolnostima" napustio Hrvatsku i u Austriji dobio politicki azil.

    Nedavno uhiceni Miro Bajramovic izrekao je, u poznatoj ispovjedi Feralu, jednu recenicu koja je bila veoma zanimljiva. Bajramovic tvrdi da je iz "Vrhovnistva" stigla naredba da se "smanji postotak Srba u Gospicu". Zlocin koji se tamo odigrao upucuje na zakljucak da je ta naredba - ako je doista upucena - veoma striktno ispostovana. U hrvatskom pravosudju, medjutim, sasvim sigurno nitko nema volje istrazivati tako daleko. "Posve sam siguran da gospicki slucaj zadovoljava kriterije Haaga" tvrdi Josip Manolic. "Mislim da Republika Hrvatska i u tom, kao i u slucaju Pakracke Poljane, mora preduhitriti Medjunarodni sud za ratne zlocine." Otvaranje istrage o slucaju Karlobag moglo bi doista posluziti kao preduhitravanje Haaga jer - vidi se to i na slucaju Pakracke Poljane - sudjenje u zemlji moze se lako drzati pod kontrolom, pa se i "Vrhovnistvo" - sto god to znacilo - ne nalazi u opasnosti da ga netko optuzi za naredjivanje ratnih zlocina.

    BORIS RASETA