AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 09 JUL 1997 14:32:08 GMT

    aim/ban/izbs/bp

    Politika i lingvistika

    NALOGODAVCI I POSLUSNICI

    Banjaluka, 9. juli 1997. (AIM)

    Od prve, zakulisne naredbe o obaveznoj upotrebi ekavice, prvenstveno u medijima i skolama u Republici Srpskoj, proslo je vec cetiri godine i stvari napokon izlaze na cistac. U prvo vrijeme mislilo se da inicijativa iskljucivo pripada bosanskim Srbima, koji zele da se u svakom pogledu sjedine sa svojom maticom pa se "odricu" svoje tradicionalne i visevjekovne ijekavice u korist ekavskog izgovora. To su narocito naglasavali beogradski lingvisti, pristalice normiranja srpskog jezika u njegovoj ijekavskoj varijanti, koristeci, eto, i taj argument da pojacaju pritisak na one svoje kolege koji su se tome protivili, pozivajuci se uvijek na zdrav razum i jasne naucne argumente. Ali ti protivnici napustanja, poklanjanja srpske ijekavice dosadasnjim nasim bratskim narodima, s najvisih mjesta diskvalifikuju se po tradicionalnom srpskom obicaju kao izdajice naroda i "zlo domace".

    Zakon o sluzbenoj upotrebi jezika i pisma u Republici Srpskoj iznio je u javnost ono sto se do tada provodilo poznatom metodom internih uputstava i proizveo do danas nevidjeni haos u svakodnevnom zivotu njenih zitelja. Podrucja koja su se nekad navodila kao primjer lijepog govora, prvenstveno Hercegovina i Krajina, danas su primjer potpune jezicke nakaradnosti od koje bi se i pokojnom Vuku Karadzicu digla kosa na glavi. Jer, u svim njegovim apelima i zalaganjima za narodni srpski jezik posebno mjesto je zauzimalo upozorenje da se moze govoriti ili ekavski, ili ijekavski, ali se nikako ne smiju mijesati ove dvije varijante. U Republici Srpskoj danas oni koji su "stali" iza ovog zakona najbolji su primjer jedne potpuno naopake jezicke politike.

    Dvojica kljucnih ljudi, Momcilo Krajisnik i Velibor Ostojic, cisti su ijekavci i njihova istupanja na televiziji ili u Narodnoj skupstini, ma koliko jezicki imponovala, predstavljaju direktno krsenje Zakona. Mozda bi trebalo da se uvede skupstinski prevodilac za cisti srpski (ekavski) jezik. Slicno bi trebalo uvesti i u Predsjednistvo BiH, gdje se trojica tzv. predsjednika odlicno razumiju, ali je nejasno kojim oni jezikom govore. Jedino je sigurno, niko ne govori ovim zvanicnim srpskim jezikom. Vjerovatno sva trojica naginju, u stvari, Zubakovoj varijanti hrvatskog jezika. Ni sa Borom Bosicem zvanicni srpski jezik nece se proslaviti. I njemu bi trebao prevodilac. Predsjednica Biljana Plavsic bila je, izgleda, cisti ekavac ali je u drustvu sa ijekavcima takodje pokvarila svoj govor koji je danas mjesavina obje varijante - cisti izum Srba preko Drine.

    Na nedavno odrzanom festivalu pozorista Republike Srpske, pod naslovom "Kociceva srpska scena", publika se grohotom smijala govoru srpskih glumaca (amatera, na svu srecu, mada ni profesionalci ovdje nisu nista bolji) koji su toliko mijesali ekavicu i ijekavicu da se to na kraju jedva moglo slusati.

    U osnovnim skolama ucitelji vape za pomoc, jer ne znaju sta da rade. Jedno dijete, prvacic, mora vec na svom prvom koraku u skoli da se suoci sa jezikom koji ono ne osjeca kao svoj maternji govor, ali od njega se trazi da tako u skoli govori. Bio je srocen protest nastavnika maternjeg jezika Vladi RS, ali on izgleda nikada nije upucen na tu adresu jer poslusnici cine svoje - Prosvjetnopedagoski zavod je glavni tumac ekskluzivno ekavske jezicke politike u nasim skolama. Mada se nase narodne vlasti uglavnom oglusuju na sve apele, bilo domace bilo strane.

    Nedavno je ministar informacija gospodjica Svjetlana Siljegovic uputila opomenu medijima u RS da postuju zakon, inace im slijede kazne. Na to su reagovali cak i branioci ljudskih prava, tzv. ombudsmeni, trazeci da se povuce taj zakon kao protivan svjetskim i evropskim standardima o ljudskim pravima, ali ni na takve apele ovdje se ni repom ne mrda. Navodno su to nase unutrasnje stvari.

    Ali, dva skorasnja gostovanja lingvista iz Srbije unijela su vise svjetla u pozadinu istrajavanja na jednoj naopakoj i stetnoj jezickoj praksi. Rijec je u dolasku uvazenih jezikoslovaca: mr Branislava Brborica, dr Dragoljuba Petrovica, dr Mate Pizurice, dr Slobodana Remetica i dr Svetozara Stijovica, a povodom promocije knjige "Srpski jezik krajem veka", koja je iskoristena kao pokusaj "disciplinovanja" neposlusnih banjaluckih intelektualaca, "mrzitelja" ekavice, ali ovi se intelektualci nisu odazvali tom veselom pozivu na dijalog. Jer dijalog bez stvarnih nalogodavaca, odnosno zakonodavaca nema nikakve svrhe. Ipak, gostovanje je urodilo plodom - s tribine je receno da ce se prije ili kasnije cak i Crna Gora morati da ekavizuje. Jedan od zagovornika politickog rjesenja jezickih srpskih dilema, mr Branislav Brboric o tome govori ovako: "Odrzavanju dva izgovora i/ili dva ispisa u standardnom jeziku bitno su doprinijeli oni koji su omogucili i/ili izvrsili okupaciju BiH 1878. godine i tada "priznali", zapravo medjunarodno inaugurirali, raspolucenu srpsku (srbijansku i crnogorsku) drzavnost... Na tako raspolucenoj drzavnosti, ukinutoj 1918. i ponovo uspostavljenoj 1945. godine, i dalje se istrajava... "Sa ekavicom uvek, pod ekavicom nikad!" - vec klikcu teoreticari i pragmaticari "autenticnoga" i "autohtonoga" narodnog i drzavnog jedinstva... Kod tih teoreticara, Kardeljevih nasljednika, i to ne samo u Crnoj Gori, cak i latinica bolje stoje od ekavice. Ona je uporiste ne samo levog pogleda na svet nego i evropejstva, mondijalizma, novog internacionalizma, ekumenizma cak." Tako to izgleda, potpuno razgoliceno. Crna Gora je, dakle, na redu. Ali tu ce mnogi da polome zube, nadajmo se samo bez krvi, jer slicno se nekako kretalo i na ovim stranama poslije cega su prostrani srpski prostori ostali bez Srba.

    Svi ovi lingvisti, djaci Pavla Ivica, gostovali su potom i u Bijeljini, gdje su razgovarali sa svojim istomisljenicima iz vlasti RS, ciji je kljucni covjek, ijekavac Velibor Ostojic. Tu je jos jednom zakljuceno da se ide dalje, nema odstupanja, ovo je trenutak da se ostvari "vekovni san srpskog naroda preko Drine". Sada je potpuno jasno da sve konce ove nove "srpske jezicke revolucije" ipak drzi SANU, ali cudi zasto cute oni koji se ne slazu sa za Srbe samoubilackim potezima dr Pavla Ivica i njegovih djaka. Iz Akademije stizu uputstva narodu preko Drine kako da se ponasa, iako je jos davne 1866. godine Vaso Pelagic takvim nalogodavcima u Srbiji rekao da je bolje da se cini obrnuto - da se slusaju njegovi izvjestaji iz Bosne i da se prema njima postupa.

    A izvjestaji su i dalje tuzni i naprosto crni - jezik je ipak samo lakmus-papir jedne ocajne politike, zato je tako i pocrvenio.

    Ranko Risojevic