AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 31 JUL 1996 15:50:32 GMT

    PRVIM VOZOM OD SARAJEVA DO PLOCA

    Sarajevo,31.07.96. (AIM)- Nakon hiljadu petsto sezdeset i sest dana ponovo je sa sarajevske Zeljeznicke stanice krenuo voz/vlak. Oficijelni spiker, umjesto uvijek skripavih razglasa upozorio je putnike da voz nece kasniti, krenuce tacno u 10 sati. U njega mogu uci samo oni koji imaju karte.

    Pokusavam da se probijem kroz masu koja se platoa ispred stanice, nekada najljepse na Balkanu a danas dopola spaljene, ide kroz jedini ulaz i zuri ka peronima. Stizem u posljednji trenutak i upadam u vagon (bez karte). Covjek iz obezbjedjenja me propusta dok pokusavam da mu pokazem pres-karticu. U kupeu u koji ulazim su kolega Sasa Mlac, dopisnik RTV Ljubljana iz Sarajeva, Irfan Durmic, covjek koji je kao prvi u elektrodistribuciji Sarajeva postao veoma popularan u protekle cetiri godine , uglavnom mraka u Sarajevu i knjizevnik Zlatko Topcic, sekretar Drustva pisaca BiH sa djevojkom. Guramo se na prozoru, voz krece uz dugi pisak lokomotive, ljudi nam masu, mi otpozdravljamo. Zlatko kaze: "Isto ko cetrdeset seste!" Sasa uzima foto-aparat i mi mu poziramo, a onda gospodimn Durmic slika nas cetvoro. Kaze da mu je zao sto nece dalje od Pazarica, a ovo mu je ne samo prva poslijeratna voznja na relaciji Sarajevo-Mostar-Ploce, nego prva uopce. Nezgodno mi je da ga pitam gdje je ranije zivio i od kada je u Sarajevu.

    Tako saznajem da ce ocito gosti napustiti voz na prvoj stanici, a Sasa i Zlatko me pitaju znam li da li voz ide do Mostara ili ipak kako je najavljivano pa odjavljivano, do Ploca. Zakljucujemo da ce do Ploca jer maloprije je na platou u pozdravnom obracanju (podsjecajuci da voz krece ne slucajno 30. jula 1993, na dan kada je probijen cuveni tunel ispod aeroromske piste i kojim su sretnici izlazili iz okupiranog grada) Alija Izetbegovic rekao da ce se neke formalnosti sredjivati u toku voznje. Zlatko,koji je jedno vrijeme proveo na Grbavici , bio vodjen u zatvor na Kuli, rasporedjen u radni vod, pa napokon razmijenjen krajem 1992. kaze da ce ostati u Mostaru i sacekati da se voz vrati. Sasa ce iz Ploca produziti za Split, pa u Ljubljanu, a ja cu potraziti nove saputnike.

    Kad se voz zaustavio u Pazaricu, nekoliko desetaka kilometara od Sarajeva, iz njega su dok je masa skandirala: Alija!, Alija! izasli pored Izetbegovica, Ejup Ganic, Hasan Muratovic, reis Mustafa Ceric, nekolicina clanova diplomatskog kora... Vracaju se u Sarajevo kolima, a mi sa ostalim kolegama nagadjamo ko se jos nalazi u svecanom salonu - saznacemo u Mostaru kad izadju ministar unutrasnjih poslova Avdo Hebib i clan Predsjednistva Durakovic. U medjuvremenu ce u Jablanici na trenutak iz voza izaci u generalskoj uniformi Jovan Divjak i ostati s nama do kraja voznje , negdje pred policijski sat kada je uz isti dugi pisak voz ulazio u gotovo prazni peron sarajevske stanice.

    A u Mostaru u koji stizemo oko 14 i 3o na peronu renovirane stanice stotine razdraganih ljudi pokidalo je sve "barijere", trake koje su oznacavale prilazak vozu. Trazim poznata lica i jedva razaznajem rijeci gradonacelnika istocnog Mostara ( ove trake nikako da neko uveze) : "Ovo je veliki istorijski dan za Mostar jer su veze izmedju grada i slobodne teritorije BiH postale mnogo jace. Ako bude razuma sa hrvatske strane da zajedno gradimo Mostar kao centar Neretvanskog kantona ove prostore i sve narode koji na njemu zive ocekuje bolja buducnost." Na ovoj svecanosti te strane nije bilo. Dragan Gasic, portparol Evropskog upravitelja nad Mostarom kratko je to na upit jednog kolege prokomerntarisao: "Oni su mi jutros javili da se nece pojaviti."

    Sljedeca stanica- Capljina. Sunce nemilosrdno pece gotovo praznu postaju. Nekoliko vojnika mirno stoje duz perona, policajci se kao nesto i krecu, a samo nekolicina znatizeljnika mirno posmatra voz/vlak na kome nije bilo nikakvih obiljezja. Nekako se otezu minute dok ponovo ne krecemo, do kratkog zadrzavanja u Metkovicu, pozdravljanja konduktera i onda onaj poznati prizor- kad voz "naglavce" ulazi u Ploce. Mostarske razdraganosti nema, ali ima srdacnosti i mnogo televizijskih, radijskih ekipa. U stanicnoj auli prisutnima se obracaju Zeljko Luzevac, ministar prometa i komunikacija u Vladi Republike Hrvatske, Marijan Klaric, direktor Zeljeznica Hrvatske, Jadranko Prlic, ministar inozemnih poslova u vladi RBiH... Jedno je jasno, Luci Ploce ovaj voz treba."Od danas nista nije kao sto je bilo. Ova pruga jeste kicma ukupnog gospodarstva i njenim otvaranjem program obnove i rekonstrukcije BiH dobiva sasvim drugi smisao"- Prliceve su rijeci.

    Umjesto koktela i sampanjca, kratka voznja luckim tegljacem kako bi se razgledala ova jadranska luka. Ucinilo mi se da se zahrdjala ogleda u bistrini mora. Umorna, vracam se u voz. Valjda ce latko biti u Mostaru. Sljedeci put ( obecanja su da ce to biti za petnaestak dana) kupicemo karte na stanici.

    N.SALOM