AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 31 JUL 1996 00:51:50 GMT

    U LAZI SU KRATKE NOGE

    AIM, ZAGREB, 30.7.1996 Hrvatski premijer Zlatko Matesa nedavno je u Saboru, ne skidajuci s lica cinicko slavodobitnicki osmijeh upucen opoziciji, izjavio: "U Hrvatskoj nema recesije, niti ce je biti!" To isto, kao pokvarena gramofonska ploca, stalno ponavlja i njegov potpredsjednik Borislav Skegro, javnosti vise poznat po potezanju pistolja na novinare, nego li po svojoj ekonomskoj pameti. Ali sve su to zapravo jadne replike onoga sto vec godinama izjavljuje dr. Franjo Tudjman, a sto je ponovio na nedavnom Trecem Hrvatskom svjetskom kongresa. Uz mnoge "briljantne" misli o unutrasnjim i vanjskim neprijateljima, o tome kako je doslo do rata s Muslimanima, pri cemu je pobrkao cak i redosljed ne tako davnih zbivanja, o tome kako su Muslimani zapravo Hrvati, jer ih vecina govori ikavicom i ijekavicom, pa bi se onda moglo zakljuciti da je to bio bratoubilacki rat, hrvatski je predsjednik ponovio pricu o tri hrvatska cuda. Ona je sada nesto dizajnirana pa glasi: hrvatsko vojno cudo, hrvatsko financijsko cudo i hrvatsko demokratsko cudo. Hrvatska ima najmanju inflaciju na svijetu, zato jer je uvela kunu, a zadivila je Svjetsku banku, Medjunarodni monetarni fond, evropske banke i japanske financijske strucnjake.

    Tudjman i njegovi sitni izvrsioci pri tom nikako da zadive i hrvatske gradjane, osim mozda po tome sto je kuna zaista postala jedna od najjacih moneta na svijetu i sto im placa mjerena u markama ili dolarima stalno raste. Naime, od 30. svibnja 1994. godine kada je uvedena kuna i njen kurs bio 4,444 za jednu njemacku marku, danas se za tu istu njemacku marku u banci moze dobiti jedva 3,5 kuna. Deviza u Hrvatskoj svakim danom postaje sve jeftinija roba, pa se jadni Nijemci ili Amerikanci naprosto stide da za sto maraka ili dolara mogu jedva napuniti dno plasticne vrecice. Inflacije sluzbeno takodjer nema, jer u svibnju je ona iznosila 1,1, a u lipnju svega 0,6 posto. Cijene na malo navodno su u svibnju bile za 3,3, a u lipnju 4,1 posto vece nego u istim mjesecima lani. I tako ispada da Tudjman ima razloga za likovanje.

    No, samo dva sitna primjera obaraju sluzbene racunice. Nedavno su tako Hrvatske poste odlucile da smanje duzinu impulsa sa sest na tri minute, a ukinuto je i 60 besplatnih razgovora sto su bili uracunati u pretplatu od 12 kuna. Sluzbeno, naravno, nije poskupilo nista, a i malom Ivici je jasno da se radi o poskupljenju od preko 100 posto. Ili, INA je nedavno povecala, pa potom smanjila, pa opet povecala cijenu goriva, s obrazlozenjem da se radi o prilagodjavanju "mediteranskom trzistu". Kako ce to biti iskazano u statistici vidjet cemo. Istodobno poskupjela je voznja vlakovima, autobusima, brodovima, avionima, najavljuje se poskupljenje plina za preko 30 posto, a na sve to Skegro odgovara da recesije i inflacije nema jer proizvodnja raste tempom od pet do sedam posto. A cudotvorac iz Banskih dvora kao krunski argument za ovakve tvrdnje navodi podatke Zavoda za platni promet iz kojih se moze procitati da poduzeca placaju svoje dugove urednije nego prije, da se u budzet slijeva 20 posto novca vise nego lani.

    Ali ti isti podaci na koje se poziva vlada mogu se citati i mnogo jednostavnije. Jednostavno onako kako to u njima stoji, a stoji i ovo: koncem lipnja dospjele, a nenaplacene obaveze privrede iznosile su 7,2 milijarde kuna (preko dvije milijarde maraka), s time da je samo u lipnju zabiljezeno povecanje od 600 milijuna kuna.

    Izvjestaj ZAP-a za 1995. godinu nadalje pokazuje da je hrvatska privreda imala gubitak od 5.237 milijardi kuna, a da pritom najveci dio otpada na industriju i rudarstvo (2.985 milijuna), poljoprivredu i ribarstvo (767 milijuna) i trgovinu (214 milijuna). Najveci hrvatski gubitnici upravo su javna ili drzavna poduzeca, pa je tako najveci gubitas INA Grupa ciji je proslogodisnji minus dosegao vrtoglavu brojku od 1,2 milijardi kuna.

    Analiticari su iz brojaka o poslovanju 59.513 poduzeca (statistika ih sve svrstava pod pojam poduzetnik) iscitala neke zakonitosti. U nesigurnim vodama hrvatskih ekonomskih virova uspjeli su se snaci i donekle na drugu obalu preploviti male tvrtke. Njih 58.063, a gotovo 200 tisuca zaposlenih, ostvarilo je cistu dobit u iznosu od 273 milijuna kuna. Veliki, njih 516, imali su gubitak od oko 3,5 milijarde kuna, a srednja poduzeca pridodala su tome jos oko dvije milijarde minusa. Nije tesko pretpostaviti da je i vlasnicka struktura gubitasa slicna, jer 814 drzavnih poduzeca imalo je gubitak tezak 937 milijuna kuna, a dvostruko vise poduzeca u mjesovitom vlasnistvu (1.650) isposlovalo je gubitak od 4,3 milijarde kuna. Jedino su privatne tvrtke (njih 47.l48) uspjele ostvariti dobit od 147 milijuna kuna.

    Brojke nadalje govore da je prosle godine opseg industrijske proizvodnje rastao za 0,3 posto, sto je daleko od najavljivanih pet do sedam poena. Ali, i tako jadan porast postaje jos jadniji kada se iz podataka procita da su upravo oni cija je proizvodnja najvise rasla zabiljezili i najveci gubitak. A s druge strane izvoz je pao za oko pet posto, a uvoz porastao za cak 26, sto govori da se u Hrvatskoj ne isplati ni proizvoditi niti izvoziti.

    E, tu se opet treba vratiti onim Skegrinim tvrdnjama o ozivljavanju privrede na osnovi uplata u budzet, jer nije li zapravo rijec o tome da je stampanje novca vec pocelo? Neki analiticari tvrde da se inflacija vraca, ali ovaj put kao programirana, s tim da se, naravno, prva namiri drzava. Ili, je mozda ipak rijec o pokusaju novih vlasnika Hrvatske da pritiskom na Narodnu banku i Vladu sacuvaju svoja bogatstva, jer na njihovim racunima sada je dovoljno jeftinih deviza da bi bilo vrijeme skupo ih prodati.

    O pravoj slici hrvatske privrede govore i podaci beckog instituta za komparativne promjene po kojima je Poljska vec dostigla 90 posto svog nekadasnjeg brutto proizvoda, Slovenija 88, Madjarska 82, Rumunjska 70, Bugarska 69, Rusija 52, a Hrvatska svega 45, za jedan poen vise od Ukrajine.

    Poznati ekonomist dr. Branimir Lokin, direktor Sektora za makro ekonomske analize i gospodarski sustav Hrvatske gospodarske komore, tvrdi da "mi, zapravo, domacu proizvodnju i rad zamjenjujemo uvoznim robama pa i ovo sto sad pricamo o turizmu je promasena tema, jer da turizam i ostvari veliki promet, ostvario bi ga s robom iz inozemstva. Moze nekome to i donijeti veliki profit, ali nasoj proizvodnji ne moze donijeti nista". Lokin uz to procjenjuje da se nova hiperinflacija ne moze izbjeci i to u roku od sest do osam mjeseci. Izlaza nema jer danas u Hrvatskoj ima 240 tisuca nezaposlenih, sto je jos uz 140 tisuca koji ne dobijaju placu zapravo brojka od oko 400 tisuca ljudi bez prihoda. A s novim zakonima koji uvjetuju da najprije morate podmiriti drzavu, a tek potom place ta ce nezaposlenost biti jos i veca.

    Sluzbena statistika pak kaze da je nezaposlenih 252 tisuce, sto je za 9,4 posto vise nego lani. Pridodaju li se tome oni koji se ne vode kao sluzbeno nezaposleni, pa oko 150.000 ljudi sto je napustilo Hrvatsku, pa onda preko 850.000 umirovljenika, zbilja tko se to, osim populistickih agitpropovaca, usudjuje govoriti o nekakvom hrvatskom ekonomskom cudu?

    A uza sve ove tmurne brojke Hrvatska uporno rasipa novce na nekakve sitne projekte, slicne vremenima politickih tvornica, svakim danom otkrivaju se nove i nove pljacke i odljev kapitala. CIA je, navodno, prema pisanju "Feral Tribunea" predvidjela da ce u Hrvatskoj tokom slijedecih godinu dana doci do jakih socijalnih nemira, a da je otvorena i mogucnost gradjanskog rata. Kako ce na sve to odgovoriti vladajuca stranka tesko je predvidjeti, jer potpuno je jasno da se radi o ljudima koji s vlasti nece otici dobrovoljno. Mozda stoga i prica o nekoj novoj vladi nacionalnog jedinstva postaje ozbiljnija nego li se to u ovom trenutku cini. Naime, analogije sa 1990. godinom namecu se samo od sebe. Onda je bio rat, a sada prijeti novi, onda je Tudjman bio ugrozen od svoje desnice, sada mu se to isto dogadja. Jedno je sigurno - Matesinoj vladi, kojoj i tako nitko nije proricao dugu buducnost, odbrojani su dani. Hoce li biti prave diktature, ili ce se pokusati skupiti pamet na hrpu, ostaje za vidjeti.

    GOJKO MARINKOVIC