AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 29 JUL 1996 00:20:36 GMT

    BEOGRADjANI U SPLITU

    AIM SPLIT, 28.7.1006. Svi Splicani koji su sa petka na subotu, odnosno 19. na 20. srpnja bili budni i slusali emisiju nocnog programa posvecenu erotici na lokalnom radiju Gradska mreza bili su vise nego iznenadjeni kada su u eteru zaculi glas koji je govorio tecnom ekavicom. Iznenadjenje naravno nije bilo toliko samo zbog ekavice, jer zaboga u Hrvatskoj jos uvijek ima Srba, koliko zbog cinjenice da je glas koji se pojavio bio sa druge strane Drine i to ni manje ni vise nego iz Beograda. Bio je to Srdjan, voditelj nocnog programa nezavisne radio stanice B92, koji se dosta spontano ukljucio u emisiju te razgovore o perverziji koja je u tom trenutku bila na dnevnom redu. U poduzem caskanju koje se odvijalo izmedju jedan i dva sata u rano subotnje jutro Srdjan i Tina, mladjahna voditeljica emisije, dosta lezerno su pretresali sarolike teme, valjda interesantne slusalackoj publici budnoj u te rane sate. Sve je teklo dosta spontano, od price o nocnom zivotu, gdje se izlazi kako se provodi. Sukladno emisiji bilo je rijeci o tome kakve sugovornici preferiraju cure, odnosno momke, a doslo se cak i do obecavanja susreta negdje, po Srdjanovoj zelji to bi bio Brac, gdje bi Tini masirao ledja.

    Bilo je primjetno da je Srdjan stariji i to ne samo po rutiniranosti kojom je sudjelovao u malim nocnim razgovorima, vec i po pitanjima iz kojih se nije vidjela sjeta, ali jeste doza nostalgije za Dubrovnikom, Crikvenicom i Rovinjem, te "ribama" koje su on i njegovo drustvo "barili" tokom ljetnih mjeseci. Tina se u tome nije bas najbolje snalazila, pogotovo kad se Srdjan raspitivao o nekim mjestima i ljudima koji u Hrvatskoj nisu vise inn, ali su ocito u Beogradu ostali kao sinonimi za Split, a poticu iz vremena kada smo skupa zivjeli u drugoj Jugoslaviji.

    Srdjan je ocito htio malo podici i slusateljstvu pa je pozdravio sve navijace Hajduka, ne zaboravivsi pripomenuti kako bi "bilo super da se ponovo igra fudbal", te kako su u vrijeme utakmice Hrvatska Njemacka na evropskom nogometnom prvenstvu svi navijali za Hrvatsku. Tako se pokazalo da je u stvari cijelo vrijeme razgovora postojala odredjena potisnuta tenzija kojom se sa Tinine strane potiskivala zelja da se postavi koje "teze" pitanje vezano za politiku, a sa Srdjanove nostalgija za necim cega vise nema. Bio je to trenutak "pucanja" nakon dugog razgovora u kojem je na Tininu zelju da se malo oslika stanje u Srbiji Srdjan rutinski odgovorio kako bi o tome mogao pricati satima, ali da je bolje da se to ostavi za drugu priliku i da o tome pricaju kompetentniji od njega. Time je doduse razgovor ostao u okviru seksi programa, ali je vec sama cinjenica javljanja u eter nekoga iz Beograda bila toliko u raskoraku sa emisijom da je ona vec samim tim iskocila iz svog kolosjeka i postala temom o kojoj se govori u Splitu.

    Sam Vedran Sesartic kaze kako u to vrijeme nije bio na radiju i kako se razgovor odvijao bez njegovog znanja. On tvrdi da je do radio mosta sa Beogradom u stvari doslo sasvim slucajno, ali u sustini nema nista protiv odluke voditeljice emisije. "Ona je mlada i podlegla je emotivnom porivu da bude prva, ali u biti u onome sto je napravila nema nista loseg. Ljudi moraju biti svjesni da je nastupio proces normalizacije i da ga nista ne moze zaustaviti". Gotovo istim tim rijecima mlada je voditeljica u nastavku nocnog programa branila pred slusateljima svoju odluku da u eter pusti beogradskog kolegu. Ona je to objasnila time sto nije mogla odbiti njegovu zelju da se javi, pojasnjavajuci da je radio Gradska mreza liberalni radio i da nije mogla svom sugovorniku prosto kazati - skini mi se sa linije. Time su pozorniji slusatelji mogli shvatiti da je "blokiranost linije", kako je Tina tokom programa objasnjavala nemogucnost slusatelja da se ukljuce u program, u stvari bio telefonski razgovor tokom kojeg su se vodili dogovori o tome sta i kako razgovarati tokom programa.

    Naime, Sesartic kaze kako su vec ranije bili uspostavljeni telefonski kontakti sa jednom privatnom novosadskom radio stanicom sa kojom su razmijenjeni i muzicki materijali. Potom su ga zvali sa B 92 nakon sto su trazili kontakt sa nekim radio stanicama i nakon sto su ih "otkacili sa rezimske Radio Dalmacije". Gradska mreza je tako "gostovala" i u programu B 92, pri cemu im je "ispricano kako unatoc ratu imamo kolektor, "Star rock kafe", a malo smo ih palili kako imamo more, a nezna se gdje ce oni na kupanje". Na Gradskoj mrezi inace su vec pustali i "srpsku" muziku. Tako je GM kao prvi u Hrvatskoj pustio 45 minutni intervju sa Djordjem Balasevicem, tokom kojeg je pustana i njegova svirka. Tako se izmedju ostalih "vrtila" pjesma "Samo da rata ne bude". Na radiju kazu da su pustali i Bajagu, primjerice njegovu "Tamaru". Time je ocito bio stvoren "okvir za toleranciju" na radiju, a da su na bili pripravni i na takvo pustanje u eter svjedoci visoki stupanj podudarnosti objasnjenja koje su dali Sesartic i voditeljica tokom same emisije. Oboje inzistiraju da su se okolnosti promijenile i da treba razgovarati. Sesartic kaze kako je to nesto sasvim normalno, jer on ne moze generalizirati stvari i ako i postoji mozda tek deset posto Srba "koji se ne slazu sa kretenima koji ih vode to ne znaci da ih treba mrziti i zeliti da ih sve pobijem".

    Voditeljica Tina se u pocetku branila malo "hrvatskije" govoreci da bi mi Hrvati ispali da smo bez kulture da im nismo pruzili priliku da se oglase u eteru "pa ako ce lagat' neka se to i potvrdi, pa da se vidi kako imaju obraza javit' se u program i pricat' kao da se nista nije dogodilo". Istovremeno je dodala kako je Hrvatska ipak demokratska drzava pa neka se sve to cuje direktno ovdje iz njihovih usta. Ona je u trenucima javljanja onih koji su se zestoko protivili takvom postupku radija GM branila svoju poziciju govoreci kako je njena uvidjavnost bila takva jer bi inzistiranje na nekim pitanjama dovelo do svadje. "Pokusala sam u rukavicama da nikog ne uvrijedim, jer kad bi dosli do glavne teme pale bi ruzne rijeci i psovke, a takvo sto nisam mogla dopustiti".

    Bilo je to trijeznjenje nakon njenih rijeci izgovorenih o ratu: "Ljudi umjesto da se vole i vicu zajedno love end peace pocimaju se ubijat' zbog gluposti, a na kraju skuze da zive na malom prostoru i da je citav, koliko god velik, ipak mali i onda se ljudi ponovno pocmu mjesat' i za par godina sve to pocmu zaboravljat'. I onda se pitamo zasto su oni jadni ljudi poginuli i zasto su se borili, kad sve za deset godina dolazi na priblizno isto. Dakle, ljudi razlicitih nacionalnosti, bar sto se tice Balkana, zive u istim sredinama. Politika je bar sto se tice svijeta i svega ostaloga takva da smo opet prisiljeni zivjeti na korak i onda shvacamo da su svi samo ljudi. Da se grijesi i oprasta i da kad je netko covjek covjek je, a kad nije nije, pa ma koje nacionalnosti bio".

    Upravo razlicitost u situaciji kada ima sugovornika Beogradjanina i ostrascenog Hrvata "koji ne zeli vise da ih vidi ovdje za svoga zivota" pokazuje pravo stanje svijesti i duha u Hrvatskoj, u kojoj emocije jos uvijek diktiraju razvoj dogadjaja i ponasanje ljudi i to neovisno sto ima i onih koji smatraju kako je normalizacija odnosa sa Jugoslavijom i Srbijom neumitni proces. Tako se u eter javila majka ciji je sin stradao na bojisnici, koja je kazala kako je to u redu jer se mora cuti sto kaze i druga strana. Isto misljenje je imao i jedan vojnik ciji je otac poginuo na frontu. Rekavsi kako ljudi nisu krivi ako su Srbi. "Je li demokracija ili nije. Bio sam u gardi, otac mi je poginuo u gardi, ali ne smatram da su svi Srbi krivi za ovo sto se desilo. Ne moze sad cijeli narod ispastat' zbog par budala".

    I premda to na Radiju GM odbijaju, ipa bi se moglo nazrijeti da slucajni razgovor u stvari nije ni malo slucajan, vec da je dio sireg politickog koncepta koji na mala vrata pokusava testirati, ali i progurati proces normalizacije na kojem toliko inzistira medjunarodna zajednica. Bilo kako bilo, bitno je da se "stvar" krece, te da vlast postavljeni joj domaci zadatak izvrsava, a da za to ne mora placati skupu cijenu u svom birackom tijelu.

    PERO JURISIN