AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 20 JUL 1996 21:16:55 GMT

    CRKVA I HDZ-E

    AIM, ZAGREB, 20.7.1996. Crkva mora osuditi fasizam u HDZ-u - rekao je u intervjuu "Feralu" fra Luka Markesic, nesudjeni nositelj izborne liste Hrvatske seljacke stranke na predstojecim izborima u Bosni i Hercegovini. Markesic je morao odustati jer je, nakon njegova kandidiranja, Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine hitro zakljucila da se "svecenici ne smiju aktivno ukljucivati u politicko djelovanje bilo koje stranke". Knjizevnik Ivan Lovrenovic odluku je bosanskih biskupa komentirao kratko: "Prva, tajna ljubav moze biti mirna.. Staro je to znanje: kako ciniti necinjenim". Onemogucavanje Markesica zapravo radi za HDZ.

    Bivsi visegodisnji provincijal Bosne Srebrene i sada profesor na Bogosloviji u Sarajevu kandidaturu je, kako sam kaze, prihvatio iz moralnih razloga. "Prihvatio sam HSS-ovu ponudu zbog svoga moralnoga stava prema stradanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, a posebno zbog osjecaja solidarnosti prema Hrvatima iz Posavine". Po njemu, naredni izbori nisu borba za vlast, vec je to "jednostavno borba za zivot i osnovna zivotna prava". Oni su mozda posljedna sansa za povratak svih koji su iseljeni ratom ili humanim preseljanjem. "Pitanje njihova povratka nije samo i nije primarno politicko pitanje. Ono je pitanje zivota i smrti bosanskih Hrvata, dakle, ono je egzistencijalno, vjersko i moralno pitanje". Zato odbijanje angaziranja na njihovu povratku, Markesic smatra nemoralnim i protuvjerskim. "Neangaziranje Crkve u Bosni na pravednu politicku rjesenju, odnosno davanje potpore politici HDZ-a, kako dosadasnjoj, tako i aktualnoj, smatram grijehom propusta i grijehom sudjelovanja na strani lose politike", kaze Markesic.

    Odluku ce Crkve postivati, ali je, kao pogresnu i neprincipijelnu, po "savjesti i osobnom teoloskom uvjerenju" ne moze prihvatiti. U njegovom slucaju biskupi su reagirali munjevito, dosad im sudjelovanje svecenika u politici nije smetalo. Crkva je svojedobno pomogla izbornoj pobjedi HDZ-a. Katolicki je vrh bio vrlo benevolentan i prema svecenicima, koji su, vrlo angazirani u politici, javno zastupali politicki i moralno krajnje mracne stavove, suprotne Evandjelju i krscanskim vrijednostima. Crkvena hijerarhija nije reagirala ni kada je nedavno sef hercegovackih fratara drzao gromoglasne predizborne govore, agitirajuci za, doslovce, "svi u jedan tabor, svi za Hrvatsku".

    Fra Tomislav Pervan, provincijal hercegovackih franjevaca, s pozornice je "uprizorenja Duvanjskog sabora", svojevrsnog hrvatskog Gazimestana, pozvao na "hrvatsku homogenizaciju", jer "danas nam to treba, ne puno stranaka, ne puno imena, ne puno znamenja; jedan je znamen, jedno je ime, jedan je grb, jedna je zastava, jedan je vodja - Isus Krist". Tvrdeci da nema naroda koji toliko voli svoju zemlju kao sto Hrvati vole Hrvatsku i da nema naroda koji toliko osporava svoju vlast kao Hrvati, fra Pervan je zakljucio da je trenutak za odlucno obnavljanje zavjeta, "s jednom idejom i jednom mislju": "Vrijeme je da se svi stavimo u jedan tabor i opredijelimo - da ovo ovdje bude zid i predzidje. Mostar je za to bio dobar test. Neka ovi dani u kraljevskom gradu Tomislavgradu za sve nas budu opomena, podsjecanje ali i zavjet: za Boga, za Hrvatsku".

    Da unutar katolicke Crkve u Bosni danas postoji duboka podjela - vise se ne moze sakriti. Ona je danas najocitija na pukotini, ili tocnije receno rascjepu, koji se pojavio izmedju bosanskih i hercegovackih fratara. Markesic kaze da se nekadasnja, kroz dugu povijest jedinstvena zajednica, podijelila na razlicitom shvacanju nacionalnog pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bosanski franjevci smatraju da Hrvati moraju ostati zivjeti u drzavi Bosni i Hercegovini, da tu imaju svoj vlastiti politicki subjektivitet. Kao jedan od najdosljednijih boraca za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, on politiku dijeljenja Bosne naziva "zlocinom nad narodima" i tvrdi da se HDZ pretvorio u stranku "protiv Bosne i Hercegovine". Hercegovacki franjevci - Markesic kaze jedan njihov manji dio - zagovara prikljucivanje dijela Hercegovine Hrvatskoj. Nije nikakva tajna da izmedju tog dijela hercegovackih fratara i sluzbenog Zagreba postoji vrlo bliska povezanost.

    Razlika je, dakle, prije svega u politickim ciljevima. Iz toga proizlazi i razlikovanje u politickoj tehnologiji. Dok hercegovacki franjevci pozivaju na nacionalni okup, tvrdeci da se "hrvatski korpus ne smije dijeliti" te da se glasovi na narednim izborima moraju dati samo jednoj, ZNA SE kojoj stranci, novine bosanskih franjevaca, "Svjetlo rijeci", zalazu se za stranacki pluralizam. U komentaru pod naslovom "Barem dvije stranke" fra Mirko Filipovic podsjeca da i bosanski Srbi i Muslimani imaju vise stranaka, a visestranacje imaju i Hrvati u Hrvatskoj. On postavlja pitanje kako je i zasto hrvatski narod u Bosni doveden u situaciju da mu valja tumaciti kako je demokracija s visestranacjem znak najosnovnije civiliziranosti, da pripadati razlicitim strankama ne znaci biti u medjusobnoj mrznji i ratu.

    Najavljujuci izbore kao sudbonosne, list bosanskih fratara tvrdi da su Hrvati u Bosni u protekle cetiri godine prosli surov nauk. S istoka su ih htjeli istjerati da bi se domogli njihove zemlje, sa zapada su ih pozivali i na druge ih nacine prisiljavali da ostave svoje i zauvijek dodju njima kako bi im "popravili krvnu sliku i naselili pustu zemlju". "Politicka stranka kojoj su povjerovali i dali svoje glasove prije pet ili sest godina nastojala je svim silama ostvariti planove zamisljene u glavnom gradu druge drzave". Rezultati su takve politike: "stotine tisuca izbjeglica i prognanika, zametanje ratnog sukoba s Muslimanima u pojedinim mjestima iz kojih je trebalo izvuci mlade ljude da bi se branila linija Makljen-Bihac, zamisljena kao nekakva nova granica po kartama koje su crtane takodjer u glavnom gradu druge drzave, tisuce grobova i porusenih kuca, napustena Posavina koju se zeli preseliti u Drvar". "Svjetlo rijeci" stoga zakljucuje: na izborima se treba izboriti da se sudbina Hrvata u Bosni povjeri njima samima. Onima koji ce se boriti "za svoje domove i svoje crkve, za povratak raseljenih i izbjeglih, za slobodan, siguran i sretan zivot u svojoj Bosni sa svojom djecom".

    - Crkva je sada na velikoj kusnji i treba stoga biti svjesna - kaze fra Markesic. Pred vaznom je odlukom da se odredi prema HDZ-u i da se od politike te stranke distancira. da "osudi ono sto je u politici HDZ-a nacisticko i fasisticko". Umjesto toga, odluka Biskupske konferencije BiH, glumeci politicku neutralnost, zapravo tjera vodu na mlin, kako Lovrenovic kaze, "prve, tajne ljubavi". Crkva u Bosni i Hercegovini, bas kao i ona u Hrvatskoj, nikako da se izvuce iz te veze. Iako je vrijeme prvotne zaljubljenosti proslo, iako objektivno ima mnogo zamjerki HDZ-u - neke je kriticki i javno ocitovala - kada se treba odluciti, kad doze stani-pani - presutno se opet nadje u istom zagrljaju. Ali kao u Hrvatskoj, tako i u Bosni kriticari i oponenti takve politike sada dolaze iz same Crkve. Ponasanje crkvene hijerarhije u Hrvatskoj najzesce danas kritiziraju katolicki intelektualci. Drzanje crkvenog vrha u Bosni i Hercegovini jasno i bespostedno analiziraju intelektualni uglednici te Crkve. I jedni i drugi cine to u ime onih vrijednosti koje bi morale biti osnova crkvenog nauka. U ime kojih vrijednosti, onda, govori sluzbena Crkva? Politickih?! Navodno uzdrzavanje od politike zapravo se, stjecajem okolnosti, pretvara u saucenistvo u politici koja ce dovesti do toga da Hrvata u Bosni vise ne bude.

    JELENA LOVRIC