AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 16 JUL 1996 16:13:28 GMT

    STRAJK MEDECINARA U BiH

    KAD HEROJI TRAZE PLACE

    AIM, SARAJEVO, 16.07.96. Oko osam hiljada zdravstvenih radnika Bosne i Hercegovine od ponedjeljka je u generalnom strajku. Oni od Vlade Federacije traze da se osiguraju prosjecne mjesecne plate od 500 DEM, zatim da im se isplate sve zaostale zarade, valorizuje rad tokom rata kao sto je to ucinjeno i za pripadnike Oruzanih snaga, te, na koncu, da se napokon donesu zakoni o zdravstvenom osiguranju i zdravstvu.

    Nakon proljetnog strajka rudara srednjebosanskih rudnika, koji su uspjeli da prisilom isposluju plate od 230 DEM, ovo je drugi socijalni bunt sa kojim je suocena drzava Bosna i Hercegovina, a koji je, bez sumnje, direktna posljedica rata. Zdravstveni radnici su ovakvu mjeru najavili jos 6. maja, kada su uputili pismo federalnom ministarstvu zdravstva sa zahtjevom da s rijese njihove nedace. Medjutim dogovora nije bilo, a sporazum nije postignut ni prosle sedmice kada su predstavnici Vlade Federacije i Nezavisnih strukovnih sindikata radnika u zdravstvu BiH odrzali nekoliko sastanaka.

    Zbog generalnog strajka zdravstvene ustanove su u ponedjeljak i utorak primale samo najhitnije slucajeve. Ljekari i ostalo medicinsko osoblje uredno su dolazili na posao, a u vrijeme kada je nastajao ovaj tekst bile su male sanse da ce dogovor sa Vladom biti postignut.

    Vlada Federacije, jednostavno, nema novca kojim bi ispunila zahtjeve medicinara. Ovim drugim, medjutim, dojadilo je da ih vise zovu "herojima u bijelom", kako su ih tokom rata oslovljavali politicari i novinari, zbog posla koji su obavljali. Oni smatraju da je doslo vrijeme da se ne radi samo za pohvale vec i za plate od kojih mogu zivjeti.

    Sudeci po prvim reakcijama, bunt ljekara nije naisao na preveliko razumijevanje aktuelne vlasti. Dr Hasan Muratovic, premijer republicke vlade, u ponedjeljak je u "Oslobodjenju" izjavio kako "ne zna protiv koga ljekari strajkuju". On je ocijenio da nema izgleda da narednih dana bude udovoljeno zahtijevu ljekara, a sve je pojasnio provocirajuci zakljuckom: "Oni kazu da imaju male plate i tezak posao. To je oboje tacno, ali ima mnogo ljudi koji nemaju nikakav posao i nikakve plate". No, Abdulah Konjicija, predsjednik Vijeca gradjana u Skupstini RBiH, inace i sam ljekar, suprotnog je misljenja. On optuzuje Vladu "sto o tim ljudima herojima nije vodila racuna iako je za to postojao niz mogucnosti" i da se "samo od zraka i vode ne moze zivjeti".

    Strajk ljekara, u biti, samo je ogledalo katastrofalne situacije u kojoj se nalazi bosanskohercegovacka ekonomija. Sedam mjeseci mira nisu uspjeli znacajnije oporaviti privredu, niti pomoc medjunarodne zajednice stize u kolicinama u kojima je obecavana. Sa druge strane znacajno je umanjena pomoc humanitarnih organizacija, a humanitarna pomoc koja je dijeljena tokom rata odnedavno je dostupna samo najtezim socijalnim slucajevima. Ona je ukinuta svima koji su, makar i formalno, zaposleni.

    Istovremeno, drzava nastoji da uvede reda u naplati svojih dazbina. Poostrene su kazne za poreske prekrasaje, a vlast uz to blagonaklono gleda i na nastojanja komunalnih sluzbi da uvedu reda u naplati svojih potrazivanja. Prije nekoliko dana, na primjer, u Sarajevu su povecane cijene stanarine. Iako je jos uvijek simbolicna, otprilike osamnaest DEM za manji dvosoban stan, i taj iznos je teret za gradjane koji nemaju nikakvih prihoda. Slicno je i sa elektricnom energijom, gdje Elektroprivredai za najmanji dug poseze za krajnojm mjerom - iskljucenjem.

    Jednostavno, stvoren je zacaran krug. Drzava zeli da naplati svoje od gradjana ciji su dzepovi prazni. Stanovnistvo, ono rijetko koje ima srecu da je zaposleno, za svoje nedace optuzuje drzavu i trazi zarade od kojih moze zivjeti. I generalni strajk ljekara je direktna posljedica takvog stanja cija odlika je opsta besparica. Za razliku od bunta rudara, gdje je Vlada spas pronasla u izmirivanju dugova izmedju Elektroprivrede i rudnika, sa ljekarima ce uspostavljanje tacnog racuna ici mnogo teze, jer ovaj put drzava mora posegnuti direktno u svoju kasu.

    U bosanskohercegovackoj javnosti vec prvi dan strajka pocela je rasprava o njegovoj opravdanosti. Postavljaju se pitanja da li su zahtjevi medicinara realni, jer oni su dio javnog sektora, koji finansira drzava direktno, i to iz domacih izvora. Sve analize ukazuju da drzava trenutno nije u stanju izmiriti ni najminimalnije obaveze prema javnom sektoru, a pogotovo ispuniti zahtjeve o prosjecnoj plati od, za bosanskohercegovacke prilike, jos visokih 500 DEM. S druge strane place u vanprivrednom sektoru su izuzetno velike te, primjera radi, prevodilac engleskog na sarajevskom trzistu ima mjesecnu cjenu oko 2.000 DEM.

    Ekonomista dr Meho Basic procjenjuje da u ovom trenutku u Federaciji plate zaposlenih u javnom sektoru mogu biti jedva izmedju 150 i 200 DEM i da za vece zarade nema novaca.

    Takva objasnjen ja, medjutim, ne zadovoljavaju stajkace. Dr Abdulah Nakas, predsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata radnika u zdravstvu, je kategorican da ce obustava rada trajati sve dok uslovi ne budu ispunjeni, ili dok neko ne dokaze kao su ti uslovi neargumentovani. On je uzvratio i na optuzbe premijera Muratovica, podsjecajuci ga da BiH, pored multikulturnosti i multietnicnosti mora miti imanentno i pravo na profit, pa i na strajk. Po njemu, strajk je kranja mjera, a uzrok je upornog sutanja vlasti na primjedbe koje su joj upucivane.

    Strajk ljekara, po obimu ali i svom znacaju, gorka je pilula za vlast i jer se dogadja u vrijeme predizbornih aktivnosti, kada se nastoji pod tepih gurnuti sve sto ne valja.

    Opozicione stranke spremno su se ukljucile u politizaciju tog bunta. Stranka za BiH, ciji lider Haris Silajdzic nekadasnji premijer, u cjelosti podrzava zahtjeve strajkaca. I Republikanska stranka je stala iza medicinara. Vladajuca Stranka demokaratske akcije se nije oglasila, a da paradoks bude veci vodja strajkaca, dr Abdulah Nakas, i sam je clan njenog Glavnog odbora i jedan od njenih kandidata na predstojecim izborima.

    Indikativno je nastojanje da se strajk i rjesavanje njegovih problema ogranici iskljucivo na, uslovno receno, bosnjacki dio BiH. Ljekari u Herceg-Bosni ne strajkuju, jer imaju vec izgradjen sistem svog nagradjivanja. U pregovorima sa strajkacima ne ucestvuje ni ministar zdravstva Bozo Ljubic, niti mu pada na pamet da prekine svoj odmor zbog toga. Vruci krompir je prepustio svom zamjeniku Ibrahimu Ramicu i federalnom premijeru Izudinu Kapetanovicu. Ljubic je, naime, posredno Bosnjacima stavio do znanja da je to "njihov problem"

    Strajk ljekara, ovdje se vec nagovestava, otvara mogucnost da istim putem krenu i prosvjetni radnici

    SEJAD LUCKIN