AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 11 JUL 1996 21:43:12 GMT

    BEZ MAKEDONSKIH HLADNJACA

    AIM, Skopje, 11.07.1996

    Kako je krenulo, lako bi se moglo desiti da u zivopisnom selu Gornji Orizari u okolini Titovog Velesa uskoro ne bude ni pasa da zavija oko pustih stala i torova, a kamo li da se odatle oglasava stoka. Veterinarske vlasti u Makedoniji, naime, provode sistematsku akciju ubijanja goveda obolelih od opasne bolesti papkara sap i slinavku. Usput, i u skladu sa zdravstvenim standardima, uklanja se i dio zdravih grla, te ovce i koze koje su se napasale na istim livadama. Smrt ce, na zalost, sustici i ponekog sarplaninca koji se, predano vrseci svoj ovcarski posao, previse priblizavao obolelim krdima i stalama.

    Gornje Orizare, kao i jos desetak sela uglavnom u okolini Skopja i Titovog Velesa, u crno je zavila velika epidemija sapa i slinavke koja je prijavljena krajem proslog meseca, mnogi smatraju u vrijeme kad je poprimila razmjere koje je tesko kontrolisati. Posebno na ovom stupnju organizacije, tehnicke opremlejnosti i finansijske potkovansoti veterinarske sluzbe. Makedonska javnost bila je, naime, prilicito zatecena brzinom kojom se zaraza sirila, sto bez ikakve sumnje svjedoci o cinjenici da su nadlezne sluzbe ipak malo zakasnile. Moze se smatrati pravim kuriozitetom da su se ovdasnje veterinarske vlasti oglasile tek kad su nadlezni jugoslovenski organi zatvorili nekoliko granicnih prelaza za transfer stoke, mesa i preradjevine i uvele veterinarske patrole sa ovlastenjima da odmah ubiju svako govedce koje predje granicu.

    Paradoks je tim veci sto je jos prije dva mjeseca zaraza uocena u susednoj Albaniji i sto su i tada u medijima sugerisane pojacene mjere kontrole granicnog pojaca i "emitovana" upozorenja da bi ekspanzija na ovu stranu granice mogla imati katastrofalne posledice po makedonski stocni fond. Istina je da je makedonsko- albanska granica naglaseno porozna i da su dnevne fluktuacije ljudi, ali i stada, neuobicajeno velike. To je, medjutim, trebalo samo da bude upozoravajuci fakt. Umjesto da se javnost na sve moguce nacine "uzbunjuje", postojale su diskretne sugestije da se ne "ne talasa". Odatle, tesko je prihvatiti cinjenicu da su isklucivi krivci neki neodgovorni pojedinci koji su, zeljni brz zarade, Makedoniji eksportovali zarazu. I, naravno, domaci "kooperanti" koji su nasjeli neodgovornim prodavacima. Kako zapravo povjerovati da bi ljudi koji zive iskljucivo od stocarstva sebi na vrat natovarili ovakvu nevolju, ukoliko su znali sta ih modje snaci. Osim ukoliko ne prodje ona morbidna ulicna kombinatorika u vezi sa etnickom strukturom sela cija je stoka kontaminirana u epidemijskim razmjerima, koja su vecinom naseljena albanskim zivljem.

    Makedonske veterinarske vlasti dobile su pravi samar sa najkompetentnijeg mjesta, iz nadleznih organa u evropskoj prestolnici Briselu, gdje je direktor drzavne veterinarske uprave Mihailo Zoric, isao referisati i tradjiti pomoc. Elem, evropska veterinarska elita, bez ikakvih uvijanja, ocijenila je da Makedoniji "nije sposobna da omoguci neophodnu kontrolu pri sprecavanju ulaska epidemije" u zemlju, niti da "obezbijedi brze i efikasne mjere za njezino suzbijanje". Bio bi pravi greh ne spomenuti veliku usplahirenost maltene kod svih drzavnih orgna u vezi sa novonastalom situacijom. Vlada je, racuna li se vrijeme od kada je postojanje zaraze obnarodovano, zasjedala pokazajuci veliki respekt prema tajmingu i mogucim posledicama. Policija je promptno stavljena u stanju visoke mobilnosti u kontaminiranim selima i, sudeci prema raportima sa terena, uspjela koliko toliko izolovati zarazena podrucja, a vetrinarskim sluzbama je na uslugu stavlen cak i dio armijskog sastava da pomaze pri likvidaciji oboljele stoke. Istovremeno, Vlada je definisala interventna sredstva kojima bi trebalo obestetiti domacinstva koja ce ostati bez svoje imovine. Pitanje je, medjutim, da li ce ove mjere uopste moci sanirati veliku stetu koja je vec ucinjena i preduprediti da ona ne dobija katastrofalne razmjere.

    Epidemija, naime, nije zaustavljena. Na protiv, postoje indicije da se siri i to, na zalost, cak i izvan granica koje su do sada smatrane kriticnim. Unistavanje oboljele, ali i zdrave stoke koja bi kasnije mogla oboljeti, odvija se relativno tracjavo, mada je brojka od 1400 ubijenih goveda u ovako malom fondu glavobolna. Neki seljani, a njih ocigledno nije malen broj, naprosto kriju stoku pred egzekutorima, nadajuci se da ce, uz bozju pomoc, prezivjeti. U nekim selima, kao sto je skopsko naselje Aracinovo na primjer, postoji organizovani otpor veterinarskoj akciji unistavanja stoke. Kao osnovni razlog ovom naizgled iracionalnom otporu, stoji vise nego racionalni argumenti. Vlada je, kao nadoknadu za pretrpljenu stetu, odredila cijenu od 1,8 do 2 njemacke marke po kilogarmu zive vage. Domacini koji su citav svoj zivot posvetili stadima, ulozili ogromni kapital u goveda i ovce, smatraju da se ne radi o pravednoj nadoknadi, pa bojkotuju operaciju ciscenja terena.

    U ovu otuznu sliku sasvim lijepo su se uklopile i nadlezne slu+be Evrope. Planirana vakcinacija izvanredno sirokog obuhvata, do nastajanja ovoga teksta, odgadjana je tri puta zbig kasnjenja posiljki vakcina. Makedonija, prema pominjanom dogovoru iz Brisela, ocekuje nekih 200.000 doza vakcine, ali nije stigao ni deset puta manji paket neophodan za prvi protivudar. Mada je posve rano racunati sa krajnjim efektima epidemije, koja bi mogla imati katastrofalne posledice po ukupni stocni fond, mora se reci da je Makedonija vec pretprela nenadoknadivu stetu. Sama cinjenica da se provodi pelcovanje, eleminise ovdasnje meso sa svjetske pijace najmanje jednu godinu. Poslije slijedi dugotrajno i mukotrpno ubjedjivanje poslovnih partnera da je zaraza sanirana. Po svemu sudeci, posledice ce se osjecati godinama. Pise: TOMI ALEKSOVSKI