AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SUN, 07 JUL 1996 22:18:40 GMT

    RASLOJAVANJE OKO ZLOCINA

    AIM, ZAGREB, 7.7.1996. Neobicnu konferenciju za novinare odrzali su ovih dana dva najmocnija ministra hrvatske Vlade, Gojko Susak i Mate Granic. Neobicnu - zato sto je bila zajednicka.

    Vec nekoliko tjedana u kuloarima i u tisku spekulira se o sukobu izmedju njih dvojice i ministarstAva koje predvode (Susak obrane, a Granic vanjskih poslova) oko suradnje s Haaskim sudom. Zanimljivo je da "maticno" ministarstvo za ovu temu, pravosudja, nitko ne spominje, sto samo potvrdjuje da se jos nije doslo do primjene "Haaskog zakona", koji je proljetos izglasao Sabor, nego jos traje faza vruce i nervozne politizacije, i to u samim vrhovima vlasti, dok su se dva jaka ministarstva vec nasla na suprotstavljenim pozicijama.

    Otkrilo se to s dosta iznenadjenja kada se prije desetak dana u vlastima bliskom "Vjesniku" pojavio najblaze receno cudan intervju u kome je branitelj optuzenih bosansko-hercegovackih Hrvata u Haagu Zvonimir Hodak progovorio o temi za koju u najmanju ruku nije nadlezan. Razljucen, ili mozda samo navodno razljucen, sto je jedan od njegovih branjenika (Aleksovski) uhapsen u Splitu bez konzultacije s njim (?), Hodak je kao maljem otvorio temu - kako pojedina ministarstva stite interese haaskih optuzenika. Krajnje lose pri tome je proslo Ministarstvo vanjskih poslova, za koje je Hodak hladno rekao da bi izrucilo i posljednjeg Hrvata samo da Hrvatska bude primljena u Vijece Evrope.

    Ostra lekcija Granicevom ministarstvu zavrsila je time da je Vijece Evrope, po Hodaku, nevazna organizacija, koja nije vrijedna da joj se klanja, a najmanje da joj se kao zrtvu prinose najbolji hrvatski "vitezovi". Javna je tajna da upravo tako o Vijecu Evrope misli i najmocniji Hercegovac u Zagrebu, deklarirani amerikanofil, Gojko Susak, zajedno s nekolicinom svojih utjecajnih istomisljenika (Vice Vukojevic i Ivic Pasalic). Zna se, k tome, da je Hodak privatni odvjetnik Gojka Suska, pa je zacijelo i zahvaljujuci tome i zasjeo na prestizno mjesto glavnog zastupnika hrvatskih optuzenika u Haagu, te je prilicno jasno tko je "nadahnuo" Hodaka, koji priznaje da je "amater" u politici, da ovako progovori o Granicevom ministarstvu. Uostalom Hodak je to i gotovo otvoreno izlanuo, izjavivsi da ako netko nesebicno i pozrtvovno stiti interese hrvatskih optuzenika u Haagu, onda je to - Ministarstvo obrane (jos prije nekoliko mjeseci u stampi je objaljeno da su Tihomir Blaksic i Dario Kordic dobili stanove ovog ministarstva u Zagrebu, kao i da o njihovoj sigurnosti brinu specijalizirane sluzbe Hrvatske vojske).

    Potpuno je jasno da je ovim nezgrapnim, ili samo prividno nezgrapnim Hodakovim izjavama, Granicevom ministarstvu upucen izazov na koji ono nije moglo ne reagirati. Pa ipak, proslo je citavih desetak dana, a osim prilicno mlakog odgovora Hodaku sto ga je u formi saopcenja izdalo Ministarstvo vanjskih poslova, nije se dogodilo nista. Tek koncem proslog tjedna Susak i Granic odrzali su spomenutu zajednicku konferenciju za novinare, na kojoj su otklonili nesuglasice izmedju dva ministarstva. Stovise, Susak je izjavio da su njih dvojica najstariji ministri po stazu u Vladi, te da to pokazuje samo po sebi da dobro suradjuju u provodjenju drzavne politike i da su - prijatelji.

    No, o skakljivom Hodakovom intervjuu nije receno nista sto bi izrijekom amnestiralo Ministarstvo vanjskih poslova, nego je samo kazano da su po srijedi "nespretni medijski napisi", a sam Hodak nije ni spomenut. Zapravo su dva ministra - "prijatelja" razgovarali s novinarima neposredno poslije konzultativnog sastanka o daljnjoj suradnji s Haaskim sudom, koji je organizirao upravo Hodak. To znaci da njegova uloga u haaskom procesu nije osporena (iako bi se nekom vrstom javne opomene moglo smatrati sto je u njegov tim sada doveden i jedan americki odvjetnik).

    Iz svega ovoga dosta je lako zakljuciti da obred pomirenja Suska i Granica nije bas prstio iskrenoscu, nego im je vjerojatno s najviseg mjesta nalozeno da "zbiju redove" radi sve vecih pritisaka kojima je izlozena Hrvatska zbog bosanske politike i samog procesuiranja ratnih zlocina. Nedugo prije ovoga, Boutros Ghali je ostro upozorio Hrvatsku i njeno drzavno rukovodstvo zbog neispunjavanja zahtjeva Vijeca sigurnosti da se omoguci povratak Srbima izbjeglim iz Krajine, da se reaktivira suspendirani zakon o manjinama, te da se obavi sudsko procesuiranje pocinitelja zlocina izvrsenih u toku i poslije vojne akcije "Oluja". Na Ghalijevu izjavu i na njoj baziranu predsjednicku izjavu Vijeca sigurnosti reagirao je Mate Granic, za kojeg se moze cuti da privatno prihvaca ovakvo Ghalijevo vidjenje, ali je u sluzbenom odgovoru odbio sve njegove tvrdnje i navode, posebno onaj o nekaznjavanju zlocina pocinjenih u Krajini.

    Iznijeo je podatak o 1000 do 1900 procesuiranih osoba zbog zlocina i pljacki i palezi poslije "Oluje", na sto je predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora Ivan Zvonimir Cicak izjavio da je to netocno i javno zatrazio od Granica da se objave imena optuzenih pocinitelja. Cicak je iznijeo i nove podatke o divljanjima nad civilnim stanovnistvom u Krajini, tvrdeci da su aktivisti Helsinskog odbora otkrili nekoliko novih masovnih grobnica, od kojih je spomenuo dvije u Zadru i Sibeniku, gdje su dovozena trupla, najmanje po pedeset, s drugih podrucja Krajine. Takodjer je kazao da se broj krizeva odnosno pokopanih u masovnim grobnicama znatno povecao, posebno na mjesnom groblju u Petrinji, od listopada prosle godine do najnovijih dana. "Budu li objavljene ekshumacije iz masovnih grobnica, sto je posao istrazitelja Haaskoga suda, broj ubijenih sokirat ce hrvatsku javnost" - kazao je Cicak.

    Uslijedili su odmah demantiji iz Zadra i Sibenika, gdje ne poricu da su nakon "Oluje" pronadjena i pokopana tijela veceg broja ljudi (na sibenskom podrucju - 47, kako je "Vjesniku" izjavio drzavni odvjetnik u sibenskoj zupaniji Zeljko Zganjer). Ali se istodobno tvrdi da je pretezno rijec o uniformiranim osobama (iako je bilo i civila i zena), ubijenim najvise jos dok su se vodile borbe, a njihov pokop obavljen je "propisno" a ne u masovnim grobnicama. U Petrinji su najvisi opcinski duznosnici priznali da je do prosinca 1995. na mjesnom groblju sahranjeno 137 poginulih, od kojih 22 neidetificirana, ali demantiraju tvrdnje o "156 navodno novih grobova" o kojima je izvjestio Helsinski odbor.

    Kao sto se vidi, u demantijima se bas i ne odbacuje sve sto su ustvrdili Cicak i HHO, nego se vise inzistira na drukcijoj interpretaciji tko su poginuli, kako su stradali i na koji su nacin pokopani. Ipak, na adresu Helsinskog odbora, a najvise bas Cicka, upucene su teske optuzbe zbog navodno tendencioznog iznosenja cinjenica, pri cemu se, kaze se ni rijecju ne spominju i zrtve s hrvatske strane (kao da to moze biti gumica za umanjivanje srpskih zrtava). Ovo je vec dezurni prigovor Cicku i svima ostalima koji otvaraju ovu temu, ukljucujuci i Ghalija, no sada je u kratkom vremenu procurilo toliko toga o zlocinima u Krajini, i prije toga u srednjoj Bosni i Hercegovini, da se samo demantijima i ad hoc tiskovnim konferencijama, tesko vise moze nesto napraviti.

    Ocito je da se uoci bosanskih izbora i, narocito, uoci ocekivanog pokretanja nekih krunskih procesa u Haagu povecava pritisak na sve strane, pa tako i hrvatsku. Pri tome se vjerojatno dosta polaze na unutrasnja raslojavanja, na sto zorno upucuje nova taktika Karadzicevih branitelja (priznati zlocine u BiH, ali krivicu skrenuti s Karadzica na Mladica). U hrvatskom slucaju, to je raslojavanje, kako se vidi, takodjer pocelo, a vjerojatno ce se i nastaviti.

    MARINKO CULIC